ŽUPNA CRKVA BL. IVANA MERZA: Biljke će oplemeniti okoliš crkve

Cijeli kompleks odaje veliku ljubav župnika i župljana prema okolišu i biljkama koje će ga ukrasiti

Sveti Otac papa Ivan Pavao II. proglasio je katoličkog laika Ivana Merza blaženim 22. lipnja 2003. godine, a istoga dana požeški biskup msgr. Antun Škvorčević potpisao je dekret o osnutku Župe blaženog Ivana Merza u Slatini, i to je prva župa u Hrvatskoj i u svijetu posvećena novoproglašenom blaženiku. Nakon brojnih teškoća u pogledu prikupljanja potrebne dokumentacije i sredstava, dana 13. srpnja 2013. napokon je započela izgradnja nove crkve pa bi se ovih dana moglo obilježiti 18 godina od osnivanja župe i osam godina od početka gradnje crkve.

Svi dosadašnji župnici, Vladimir Škrinjarić, Ivica Razumović i osobito sadašnji župnik Nikola Jušić, doista su mnogo učinili za Župu i za izgradnju župne crkve, ali posao još nije gotov. Bit će kad na prozorima umjesto običnog stakla budu vitraji, kad bude izrađen veliki mozaik, kad bude popločen prostor ispred crkve, kad bude izgrađena župna kuća, ali i kad u potpunosti bude uređen okoliš crkve.    

Naime, uoči početka gradnje crkve na nekadašnjem slatinskom sajmištu uklonjene su velike topole koje su tamo desetljećima rasle kako bi se dobio slobodan prostor za novu crkvu. Kad je zgrada podignuta očišćen je teren oko nje i ostao je prazan prostor, a kad je crkva dobila i fasadu započelo je uređenje njena okoliša.

– Prostor uređujemo kako bi to danas-sutra postao jedan lijepi park, a i da dobijemo nešto zelenila i hlada kako bi se u tom parku moglo sjesti i uživati u prirodi. Naime, tu ipak nastaje jedan drugi centar u Slatini, jer taj dio grada dobio je s crkvom jednu novu notu. Budući da su tu dvije škole, Srednja škola Marka Marulića i Osnovna škola Eugena Kumičića, kao i trgovački centar, a crkva je između njih, tu je dosta velika frekvencija ljudi. – kaže župnik Jušić.

Prema njegovim riječima, prije četiri godine Grad je uz crkvu uredio parkiralište, a paralelno s tim uređenjem započela je i sadnja biljaka kako bi prostor oko crkve bio ugodan za oko i za boravak.

– Treba tu još puno toga, treba napraviti staze, postaviti klupe, ali za to je potrebno i dosta novca. Ipak, dosta je i napravljeno. Ljudi dolaze pokositi travu, žene skrbe o održavanju bilja, tako da se i župa okuplja oko svega toga.

Nije ovdje riječ o planskoj sadnji, nije bilo ni stručnih savjeta, ali donirane sadnice posađene su tako da cijeli kompleks odaje veliku ljubav i župnika i  župljana prema okolišu i biljkama koje će ga ukrasiti i učiniti plemenitim.

– Većim dijelom to su grmolike biljke, jer crkvi je potrebno zelenilo i za unutarnje uređenje. No, ima nekoliko lipa i nekoliko čempresa i borova, javora i tulipanovaca, kao i mnogo cvijeća, a sve su to privatne donacije.

Projektant crkve Boris Vučić Šneperger predvidio je na tom prostoru nekoliko staza, jer uz crkvu planirana je i gradnja župne kuće pa je predviđen prilaz, kao i požarni put oko crkve. O svemu tome vodilo se računa prilikom sadnje biljaka. Inače, puno je posla na tako uređenom okolišu jer površina je velika, treba sve to zalijevati i održavati, a ocvale dijelove stabljika treba ukloniti. Sve to najvećim dijelom radi župnik, a pomažu mu i župljani.

– Taj prostor i taj posao na neki me način spasio u lanjskoj koroni. Tu sam mogao izići, biti vani bez nekakve komunikacije s ljudima, a ipak sam se i zabavio, i skratio vrijeme, kaže župnik Nikola Jušić.
(Petar Žarković, Glas Slavonije)