Župa UBDM Nova Bukovica obilježila 115. obljetnicu posvete župne crkve

Na Miholje 1907. godine posvećena je župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novoj Bukovici.

Tim povodom svečanom svetom misom jučer, na blagdan sv. arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela obilježena je 115. obljetnica posvete novobukovačke crkve, a misa je služena za uspješnu obnovu župne crkve u Novoj Bukovici kojoj je neophodna daljnja sanacija i zaštita od vlage kako bi se zaustavilo daljnje propadanje.  

Inače, župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije sagrađena je u periodu  1904.-1907.g. u neogotičkom stilu, a izgrađena je na mjestu starije barokne crkve koja je izgrađena 1786. godine na temeljima stare templarske crkve.

Novobukovački župnik, vlč. Dejan Ilić u svojoj se propovjedi osvrnuo na Spomenicu župe u kojoj je zabilježen svečani događaj posvete ove crkve prije 115 godina.

Posvetu je obavio pomoćni biskup i generalni vikar dr. Ivan Krapac koji je za tu prigodu stigao u pratnji monsinjora, dr. Lovre Radičevića 27. rujna 1907. godine vlakom u Slatinu, a potom kočijom u Novu Bukovicu. Sutradan 28. rujna, služio je svetu misu u kapeli na groblju na kojoj se danas također vidi „zub“ vremena. U nedjelju na Miholje oko 7 sati ujutro pomoćni biskup je počeo svečani obred, a potom je služio svečanu pontifikalnu svetu misu. Propovijedao je župnik iz Grubišnog polja Ivan Nep. Jemeršić, a na koru je pjevalo slatinsko pjevačko društvo „Zrinjski“.

– Toga su se dana otvorila vrata ovoga doma Božjega za sve one koji su vjernici na ovome prostoru. Tada je to očito Novobukovčanima nešto značilo i bilo im je stalo do toga da sagrade novu crkvu jer je, kažu, ona prijašnja bila premala, iako mi se čini da bi u današnjem vremenu bila sasvim dostatna.  
Kao što smo mi krštenjem postali djeca Božja, tako je i ova crkva prije 115 godina na današnji dan postala svetinjom, od obične novosagrađene dvorane proglašena je hramom Božjim, i evo zašto slavimo današnji dan.

I tada su u njoj bile ove iste klupe u kojima vi sjedite, i tada su postavljeni ovi oltari i puno je toga u ovoj našoj crkvi, Bogu hvala, za ovih 115 godina sačuvano. Ali današnja liturgija govori o živoj crkvi, jer ako nema žive crkve besmislena je i ova materijalna crkva, – rekao je vlč. Ilić, te dodao:

– Kada se slavi obljetnica posvete crkve tada se sjedinjujemo s onim izuzetno važnim događajem za tu građevinu, ali se spominjemo i svoga krštenja, a mnogi od vas kršteni su baš nad ovom krstionicom i uvedeni ste u onaj izabrani narod Božji koji se zove Crkva, i baš danas je prilika da se zapitamo gdje smo mi kao živa crkva danas.
Ljudi su 115 godina ovdje dolazili i Bogu se molili, pogledajte koliki su nam vjeru sačuvali kroz 1. i 2. svjetski rat i Domovinski rat te brojne potrese i duga stradanja. Stoga recimo hvala Bogu na svim tim ljudima koji su nam ovdje sačuvali vjeru. To je poticaj i nama da se malo probudimo u svojoj vjeri, da se ne odreknemo svojih predaka i da ove klupe ne ostanu prazne.

Osvrnuvši se na sam čin posvete župnik je istaknuo kako je prostor crkve posvetom postao svetinja u kojoj Bog živi 24 sata svakoga dana čitave godine i neumorno čeka sve one koji u ovoj crkvi žele potražiti utjehu, izgovoriti molitvu ili porazgovarati s Njim i onda kada nema mise jer vrata su joj širom otvorena.

– Svrha ove crkve je da se mi ovdje okupljamo, Bogu svome dolazimo i njemu povjeravamo svoje živote, – istaknuo je župnik Ilić.

Crkve su nam potrebne, zahvalimo Bogu što je kroz ovih 115 godina sačuvao našu crkvu i bio uz nas

– Uvijek kada uđete u neku crkvu ona svjedoči vjeru svoga naroda, a mi ne smijemo dopustiti da se naše svetinje zanemare stoga se toliko i trudimo sačuvati ih i obnavljati, no moramo ustrajati sačuvati ono što su i nama drugi sačuvali. Ali to nećemo uspjeti ako odustanemo u svojoj vjeri poput onih koji više ne dolaze i ostavljaju crkve praznima, – rekao je dalje u svojoj propovjedi župnik Ilić te pojasnio kako su od 1907. godine do danas gotovo svi župnici zabilježili da je ovdje narod slabo išao u crkvu.

– To nije razlog da se crkva zaključa, već suprotno, mi kojima ova crkva nešto znači, ostanimo jaki i potrudimo se biti Božja djeca, te svojim primjerom posvjedočimo svoju vjeru, a dat će Bog da se crkva i obnovi.

I dok bude onih koji će ovdje znati Bogu se moliti, i znati Bogu zahvaljivati ova će svetinja ostati, ne samo za naše vrijeme, nego i za vrijeme koje dolazi, stoga ne smijemo zaboraviti ovu svoju crkvu, svoju svetinju. Ako budemo često u nju svraćali Bogu svome se pomoliti, obratiti onda kada nam je teško i zahvaliti onda kada nam je lako, tada će ova crkva imati svoj smisao, – zaključio je na kraju svoje propovijedi novobukovački župnik Dejan Ilić.(mf/Foto: Mihaela Feldi)