“Zlatne ruke” Josipa Perkovića

Naš Slatinčanin Josip Perković ovogodišnji je dobitnik plakete “Zlatne ruke” koja slovi za najprestižniju nagradu u svijetu obrtnika, i to je bio i više nego dovoljan razlog da ga pozovemo u studio Radio Slatine i ispričamo njegovu priču.

Djetinjstvo je proveo u Bakiću i kaže da je bilo prekrasno. Od oca poljoprivrednika i majke domaćice, Josip je rastao s još dva brata i sestrom.
– Nije to kao danas. Nije se toliko pazilo na djecu. Družili smo se i igrali i bilo je često i padova i izgrebanih koljena, ali je bilo i puno smijeha – započinje Josip.

Po završetku osnovne škole otac je odlučio njega i brata povesti u Zagreb. Brat je krenuo za drvotokara, a Josip se obratio u zlatarsku radnju Božidara Jakšića i uz metalo-prerađivačku školu izučavao zlatarski zanat. Po završetku škole ostao je i raditi u toj zlatarskoj radnji.

Nekada je vojni rok bio obavezan i Josip ga je uredno završio i po povratku iz vojske ponovno se zaposlio u zlatarskoj radnji.
– Kada sam skupio malo više iskustva i kupio alata, pomislio sam da bi se mogao osamostaliti. U Zagrebu su lokali i nekada bili jako skupi pa sam ipak odlučio vratiti se u Slatinu i pokušati ovdje započeti zlatarski posao. Razmišljao sam, pokušat ću pa ako ne ide, u Zagreb se uvijek mogu vratiti – nastavlja svoju priču Josip koji je tada zakupio lokal na dvije godine, a kasnije je produžio najam, da bi ga kasnije i otkupio i u njemu uspješno posluje već 50 godina.

U tim početcima poslovanja Josip je upoznao i zaljubio se u svoju suprugu Mirjanu koja mu se također pridružila u poslu, završila zlatarski zanat i bila mu podrška kroz cijeli život. Iz ljubavi je nastala i kćer Natalija koja isto tako sudjeluje u poslovanju i koja je također završila majstorski ispit za majstora zlatara i koja uspješno nastavlja roditeljskim stopama.
– Mi smo dobra ekipa i nadopunjujemo se – zadovoljno govori Josip.

Današnji trendovi i moda su sasvim drugačiji nego što su nekada bili. Nekada je zlato bilo u “modi” i kupovalo se za gotovo sve svečane prilike. Danas je to u manjoj mjeri jer su u modi nekakve druge stvari. Ali ipak ima ljudi koji posjećuju ovu zlatarnu u kojoj obitelj Perković ispunjava sve “zlatne” želje svojih kupaca.

U 50 godina neprekidnog i besprijekornog rada Josip je dobio puno priznanja i zahvalnica, a ove godine je dobio Plaketu “Zlatne ruke” koja slovi za najznačajnije priznanje u svijetu obrtnika.
– Ja sam po prirodi jako emotivan čovjek i saznavši da sam dobio nagradu bio sam presretan. Dodjela nagrade je za mene bila vrlo emotivan trenutak i jedva sam uspio zadržati suze. Bio sam presretan jer je uz mene u tom trenutku bila i moja obitelj. Ta nagrada me je na neki način i obavezala da nastavim dalje i da se trudim biti još bolji, da bih ju opravdao – nadodaje Josip.

Osim obitelji i posla, Josip također gaji veliku ljubav prema lovu. Od daleke 1976. godine, aktivan je lovac u LU “Zec” Bakić i uživa u prirodi i druženju s prijateljima lovcima. Jedna od najljepših lovačkih uspomena je lov u Africi koji su mu upriličile kćer i supruga kao iznenađenje za njegov 50. rođendan. Odmalena je njegovao i ljubav prema konjima, koju mu je usadio otac.
– Otac se bavio poljoprivredom, a nekada je konj bio glavni u obavljanju tih poslova, tako da sam s konjima rastao. Tako sam došao na ideju da kupim komad zemlje i da napravim mali ranč. Konje sam imao i za sportsko jahanje i moji su konji postigli dobre rezultate. Sad ih trenutno imam 6 i moram naglasiti da mi dosta pomažu i prijatelji jer ne mogu sve sam – govori te dodaje kako ima i vinograd od 1000 panjeva koji obrađuje i u njemu uživa s obitelji i prijateljima.

Na pitanje kako to sve stigne, Josip odgovara:
– Ja sam po prirodi nemirnog duha i skroz nešto smišljam i radim. I kćer i supruga, i svi moji prijatelji mi kažu da usporim i da mi ne treba toliko toga, ali ja sam jednostavno takav.

Za ovog čovjeka godine su samo broj i on uživa u plodovima svoga truda i rada, a njegova želja je da ga još posluži zdravlje da može raditi i da kćer nastavi njegovim stopama graditi njegovu “zlatnu priču”.
Ponosni smo na zlatnu priču Josipa Perkovića i neka još dugo izrađuje zlatna djela svojim “zlatnim rukama”.

(Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar)