“Zlatna Veronika” ispisuje povijest

Danas (srijeda) smo imali posebnu čast i zadovoljstvo ponovno u studiju Radio Slatine ugostiti Veroniku Vilk. Prije točno godinu dana Veronika je sa svjetskog prvenstva u hrvanju donijela brončanu medalju, a sada nam je došla u goste kao najbolja – s osvojenim svjetskim zlatom!

Ova nasmijana i skromna, ali čvrsta i odlučna sedamnaestogodišnjakinja ovih dana je ponos i sreća svih nas u Slatini i cijeloj Hrvatskoj, a usudili bismo reći i cijelog svijeta.

Druženje smo započeli s kratkim rezimeom uspjeha u prošloj godini, ali nam je Veronika ukratko ispričala i što se sve izdogađalo u proteklih godinu dana.

– Od prošlog Svjetskog prvenstva u hrvanju, na kojem sam osvojila broncu, puno se toga promijenilo. Promijenili su nam se reprezentacijski treneri, sada su nam treneri Nenad Žugaj i Darija Karić. Bilo je tu puno priprema s curama iz reprezentacije koje su i sada na pripremama i ovom ih prilikom pozdravljam. Bilo je puno turnira. Subotica, dva državna turnira, Croatia Open, međunarodni Wrestling Festival u Poreču, prvenstvo Balkana, Europsko prvenstvo i evo sada i Svjetsko – započinje Veronika.

Njen put do uspjeha nije bio nimalo lak. Školske obaveze i treninzi koji su svaku večer preko tjedna ne ostavljaju puno slobodnog vremena niti za predah niti za druženje koje možda imaju Veronikini vršnjaci.

– Ponekad se pitam zašto mi sve to treba, ali onda se sjetim da imam svoj cilj, da u svemu tome uživam i da, unatoč što ponekad ima teških trenutaka, onih lijepih ima puno više i jednostavno guram dalje i ne odustajem – nastavlja Veronika.

Na Europskom prvenstvu u lipnju, koje se održalo u Tirani, naša je Veronika također osvojila zlatnu medalju i mislila je da je to maksimum koji će ove godine postići i na Svjetsko prvenstvo je išla opušteno i bez posebnih očekivanja.

Na pitanje je li kod nje prisutna trema prije natjecanja, Veronika ističe da je uvijek prisutna trema prije prve borbe, ali kasnije se kroz natjecanje opusti.
Nakon molbe da se, onako u mislima, na trenutak preselimo u Istanbul na svjetsko natjecanje, opisala nam je kako je sve proteklo.

– Prvu borbu sam imala s predstavnicom Rusije koja je na Europskom prvenstvu bila treća i nije mi bilo svejedno. Tu je bila i trema prve borbe, ali isto tako odlična protivnica. Uspjela sam ju pobijediti na bodove 5:3. Druga protivnica mi je bila iz Bjelorusije. Trema me je popustila i nju sam pobijedila svojim zahvatom tzv. “specijalkom” i već u prvoj rundi pobjeđujem. Treća je bila predstavnica Srbije s kojom sam se borila na svim natjecanjima na kojima sam bila ove godine i na svakom natjecanju sam ju pobijedila (što ne znači da ona neće pobijediti u budućnosti). Nju sam pobijedila na bodove 6:2. U samom finalu me čekala predstavnica Indije. Trener me je pitao imam li neku taktiku. Odlučila sam ići hladne glave pa što bude. Općenito ne volim taktizirati jer mislim da onda ne možeš iskoristiti sve svoje potencijale i da si na neki način dodatno opterećen. Medalju imamo, a sada ćemo vidjeti kojeg će sjaja biti – odlučno nam priča Veronika, te nadodaje kako je 55 sekundi jako brzo prošlo i u tom vremenu ju uspjela “tuširati” i pobijediti.

U tim trenucima Veronika nije niti bila svjesna svoje pobjede dok nije vidjela suze u očima trenera. Pobjeda je i nju samu iznenadila jer ju nije očekivala.

– Trenutak kada stojiš na najvišem tronu kao pobjednik i kada čuješ da svira “Lijepa naša” postaješ polako svjestan i osjećaj je predivan – priča nam Veronika.

Društvene mreže su doslovno eksplodirale, poruke i pozivi i suze radosnice ponajprije obitelji i bližnjih, a onda i svih ostalih zasule su Veroniku i njen tim. Zanimanje medija je bilo toliko intenzivno da je Veronika svojim trenerima kroz šalu rekla: “Da sam znala da će to biti tako naporno, ne bi osvojila zlato!” – naravno da je to bila šala i Veronika je sve intervjue i upite odradila profesionalno i s osmjehom, poput prave svjetske prvakinje.

– Drago mi je što hrvanje sve više dobiva na značaju i nadam se da će i ova moja pobjeda doprinijeti da se još više razvija i da se poboljšaju uvjeti za mlade hrvače i hrvačice, pogotovo u našoj Slatini – govori Veronika koja već sutra (četvrtak) putuje na zasluženi odmor gdje će se truditi malo zaboraviti na hrvanje, što će biti teško izvedivo jer je tu njen brat koji se također bavi hrvanjem i kojem je ona veliki uzor. Brata i sestru ljubav prema hrvanju dodatno povezuje i on polako korača sestrinim stopama.

Iako je ispisala povijest osvojivši prvo “žensko” svjetsko zlato u hrvanju, Veronikin cilj da se natječe na Olimpijskim igrama će morati pričekati 2028. godinu i Olimpijske igre u Los Angelesu, ali u međuvremenu planira i dalje svaki dan biti sve bolja i bolja u sportu kojeg voli. Tu je i srednja škola za farmaceutskog tehničara koju pohađa u Koprivnici, a nakon koje planira upisati fakultet.

Na kraju ovog zaista lijepog druženja Veronika se željela još jednom zahvaliti svima. Treneru Mariu, Ivanu, Nenadu, trenerici Dariji, curama u reprezentaciji, hrvačkim klubovima Slatini i Podravci, Hrvatskom hrvačkom savezu i Zakladi Marin Čilić na potpori i svima ostalima koji su joj bili podrška.

– Nemojte nikada odustajati od svojih snova i ciljeva. Ne obazirite se na tuđa mišljenja. Budite uporni jer na kraju se rad, trud, suze i znoj uvijek isplate – rekla je Veronika za kraj našeg druženja.

Ponosni smo svi na našu “zlatnu Veroniku” koja ispisuje povijest i svoje uspjehe ostavlja kao motivaciju i naslijeđe za buduće naraštaje. Nadamo se ponovnom druženju, na istom mjestu s još ljepšom pričom.

(Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar)