Zlatko Šantić još jednom na vrhu svijeta
ICON Livigno Etreme Triathlon 2023. – jednu od najtežih utrka na svijetu uspješno je jučer (2.9.) završio Zlatko Šantić iz Mikleuša.
Svi već dobro znaju da je ovaj neponovljivi nadčovjek iz Mikleuša završio sva tri ispita Ironman-a, a ovo jučer je bilo ”debelo” prebacivanje letvice discipline koliko ljudsko tijelo i um mogu uopće izdržati.
Plivati u ledenom jezeru Gallo 3 kilometra (umanjena distanca za 800 metara zbog ekstremne hladnoće vode – 12 celzijevih!), voziti bicikl skoro 200 kilometara švicarskim i talijanskim vrhovima, a među kojima i drugim najvišim u Europi Passo di Stelviom ( 2 757 metara) te na koncu trčati kompletan maraton, no ne običan već pojačan sa skoro 2 000 metara visine, sve je to Zlatko svladao u zadanim vremenskim okvirima.
Na tu trku ”iskupljenja” pošlo je 139 ‘neobičnih’ ljudi, a njih 92. uspjelo je u tom ludom cilju. Među njima naravno i Šantić i to kao 81. Zlatku je za to bilo potrebno 18 sati i 39 minuta. Ledenu dionicu preplivao je za jedan sat, 8. minuta i 19 sekundi. Cestama, gdje starijim godištima automobila redovito prokuha motor, na biciklu se uspeo za 10 sati, 32.minute i 18 sekundi, a u velikom finalu tminom gorske Italije istrčao je dionicu maratona za 6. sati, 23. minute i 9 sekundi, posljednjih 11 kilometara u društvu svoje najveće i najdraže potpore – supruge Maje. Osim supruge u tzv. ”support teamu” kojeg je imao svaki natjecatelj ove lude utrke bili su još Iva i Tihomir, a u blizini glasnom podrškom bez koje bi Zlatko teško došao do cilja pomagali su Domini, Melany, Ena, Ian, Snježana, Aria i Sven.
Da, iza te male složne ekipice stoje temelji ovog grandioznog Zlatkovog ostvarenja. Troškovi za samu pripremu za takvo natjecanje bili su ogromni. Ovim putem Zlatko se želio iz sveg srca zahvaliti onima koji su ušli u tu priču, sponzorima Grepo d.o.o., Aquacasa, Flavije i Općini Mikleuš.
A jutros, čiste glave i ”pomalo” umornih nogu brojnim prijateljima i poznanicima koji su bili uz njega poručio je slijedeće – ”Hvala svima na praćenju i podršci. Što se utrke tiče već od starta to je prestala biti utrka već borba tijela i uma. Uživanje je bilo u podnošenju boli, zbog toga je završetak neprocjenjiv…za sve ostalo tu je Maja”.
Pobjedniku svih ovih neustrašivih pobjednika koji su uspjeli učiniti nemoguće, domaćem predstavniku Giuliju Molinariju za taj pothvat trebalo je 13 sati, 11 minuta i 57 sekundi.
A mi ćemo se na kraju ove prekrasne priče još jednom duboko nakloniti našem velikom pobjedniku – Zlatku Šantiću Kecu. No koliko se veselimo, toliko se i bojimo da toj priči nije bio kraj na 3 000 metara visokom Carosellu nego na nekog drugom kutku planete gdje je i Bog rekao laku noć, gdje obični smrtnici rijetko kroče, a kamoli da plivaju, bicikliraju ili trče… Zlatko će sigurno biti tamo…
Damir Jukić
