XXVIII. DMK – Koncert – Goran Končar i Bruno Vlahek, ZATVARANJE FESTIVALA, 16. listopada od 19.30, Hrvatski dom

GORAN KONČAR jedan je od najistaknutijih hrvatskih violinista, studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod  Martina Barića i Josipa Klime, a magistrirao 1978. u razredu Leonida Kogana na Konzervatoriju Čajkovski u Moskvi. Usavršavao se kod Maxa Rostala u Bernu i Henryka Szerynga u Ženevi te potom kod Yfraha Neamana u Londonu čiji je asistent od 1981. – 1983. na Guildhall School of Music. Od 1988. profesor je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Drži majstorske tečajeve u Madridu, Berlinu, Torinu, Milanu, Sidneyu, Tokyu, Pekingu, Stellenboschu i drugdje. Godine 2004. pokreće LAUS ljetnu akademiju u Dubrovniku zajedno s najvećim svjetskim violinističkim imenima (Zakhar Bron, Viktor Tretyakov, Dmitry Sitkovetsky, Leonid Sorokow).
Međunarodnu solističku karijeru započeo je 1982. gostujući u većini europskih zemalja, SAD-u, Japanu, Koreji i Izraelu.

Od 1984. do 1994. bio je koncertni majstor Royal Philharmonic Orchestra u Londonu, Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije i Zagrebačke filharmonije. Koncertirao je s uglednim orkestrima i dirigentima diljem svijeta.
Dobitnik je prvih i posebnih nagrada na državnim natjecanjima u zemlji, nagrade Glazbeni život u Moskvi (1980.)  za izvedbu Koncerta za violinu i orkestar Dmitrija Šostakoviča, prve nagrade na Međunarodnom natjecanju u Bratislavi (1984.) te drugih visokih priznanja. U popisu nagrada osobito se ističe Nagrada Vladimir Nazor (2006.).
U svojoj solističkoj i pedagoškoj praksi posebno je posvećen interpretacijama djela Johanna Sebastiana Bacha (Solo sonate i partite), a zatim repertoaru koji je radio s Maxom Rostalom (W.A.Mozart te francuski repertoar – M. Ravel, C. Debussy i C. Franck), Yfrahom Neamanom (J. S. Bach, M. Bruch, E. Bloch, F. Mendelssohn) te Leonidom Koganom (ruska literatura – P.I.Čajkovski, A. Glazunov, A. Hačaturjan, S. Prokofjev te D. Šostakovič za izvedbu kojega je bio prvi stranac koji je osvojio rusku nagradu). Posebnu pozornost posvećuje izvedbi klasika 20. stoljeća (B. Bartok, B. Martinu, S. Gubajdulina, A. Nilsson, K. Goldmark) te suvremenim djelima zbog čega mu niz skladatelja posvećuje kompozicije (Boris Papandopulo, Milko Kelemen, Giuseppe Gavazza, D. Holloway, Ivo Malec).
Prvu mu je ploču izdao EMI 1984. u Londonu, a snima za BBC, CBS, France Musique, HRT te druge radijske i televizijske postaje. Croatia Records je objavila jednu od rijetkih integralnih izvedbi solo violinskih sonata
Eugène Ysaÿea.
Od 1987. do 2012. vodi Zagrebački kvartet te punih četvrt stoljeća svoje umijeće i umjetnost ugrađuje u postojanje ovog najdugovječnijega ne samo hrvatskog već i europskog komornog sastava. U svom profesionalnom djelovanju posebnu pažnju posvećuje proučavanju zvuka povijesnih instrumenata kao i  osvještavanju vrijednosti tonskog drveta iz Hrvatske i Bosne od kojeg su izrađivani najvrjedniji instrumenti.

Pijanist i skladatelj Bruno Vlahek (Zagreb, 1986.) jedan je od najistaknutijih glazbenika svoje generacije. Diplomirao je u klasi Vladimira Krpana kao jedan od najmlađih studenata u povijesti zagrebačke Muzičke akademije, dok poslijediplomske studije završava na Konzervatoriju u Lausannei kod Jeana-Françoisa Antoniolija te na Hochschule für Musik u Kölnu kod Vasilija Lobanova, gdje je uz klavir studirao kompoziciju i improvizaciju. Od 2010. do 2013. usavršavao se u klasi legendarnog pijanista i pedagoga Dmitrija Baškirova na Visokoj školi za glazbu kraljice Sofije u Madridu. Kao pijanist redovito održava recitale i nastupa s orkestrima diljem Europe, u Aziji, Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Rusiji i na Bliskom istoku, u dvoranama kao što su Palau de la Música u Barceloni, Akademija Franz Liszt u Budimpešti, Dubai Opera, St. Martin-in-the-Fields u Londonu, Auditorio Nacional u Madridu, Gasteig u Münchenu, Mozarteum u Salzburgu, moskovski Kremlj, Seoul Arts Centre, Shanghai Concert Hall ili Tel Aviv Museum of Art, te na festivalima poput onih u Dubrovniku, Beču, Bolzanu, Moskvi, Palmi de Mallorci, Dar-es-Salaamu i Verbieru. Glazbena kritika ističe njegovu umjetničku svestranost, fantastičnu virtuoznost te dubinu glazbene misli koja očarava publiku. Njegove izvedbe emitirane su za France Musique, britanski BBC 3, nizozemski NPO Radio 4, španjolski RTVE i Catalunya Ràdio, australski ABC Radio te Radio Suisse Romande. U 2020. godini izdao je tri solistička CD-a: Touches s djelima L. Bernsteina, G. Ligetija i I. Stravinskog u izdanju Croatia Recordsa, cjelokupne Etide-slike S. Rahmanjinova u izdanju nakladnika PlayClassics, te izbor sonata D. Sclarlattija za diskografsku kuću Naxos. Laureat je mnogih međunarodnih pijanističkih natjecanja poput onih u Parizu, Šangaju i Lyonu, nositelj je naslova Mladi glazbenik godine Zagrebačke filharmonije, dobitnik švicarske nagrade Paderewski, nagrade Yamahine fondacije, memorijalne nagrade Pnina Salzman u Izraelu, nagrade Artists on Globe, a nositeljem je i počasne diplome španjolske kraljice Sofije. Istodobno, kao skladatelj osvaja najviše nagrade na Međunarodnom skladateljskom natjecanju Cristóbal Halffter, na Muzičkom biennalu Zagreb, na međunarodnom natjecanju Fidelio, a dobitnikom je i diskografske nagrade Porin kao i nagrade Stjepan Šulek za najbolju skladbu 2019. godine. Dobitnikom je tri specijalne nagrade na međunarodnom natjecanju New Classics – Organ Taurida održanog 2021. u Velikoj dvorani moskovskog državnog konzervatorija P. I. Čajkovski.