XXV. DMK – Otvorenje izložbe Marcela Bačića “Crtovlje“
ČETVRTAK, 10. listopada 2019. 19.00 sati – ZAVIČAJNI MUZEJ (Nositelj programa: ZAVIČAJNI MUZEJ SLATINA)
OTVORENJE IZLOŽBE MARCELA BAČIĆA “CRTOVLJE“
I vidljivo i čujno čovjeku je dohvatno u stanovitom rasponu: od-do. Zna se, međutim, da postoje infra i ultra svjetovi, da se ljestvice produžuju na ovu ili onu stranu. Jednako tako postoje i zone prijelaza i dodira, gdje se nečujno hvata čujnog, čujno se odmara u nečujnom, vidljivo izaziva nevidljivo kao što oko koje zažmiri, izaziva negativ viđenog, koji se onda svjetlosnim transformacijama rastvara u tamu. Te su granice prava mjesta boravka Marcela Bačića, samo što njegove zone dodira uključuju i mnogo složenija raskrižja: čujnog s vidljivim, čujnog s nevidljivim. Isto tako, da bi manirizam erudita i polihistora bio u punoj formi, istodobno se aktiviraju uzorno pamćenje i nadzirani zaborav. Birajući dijaloške partnere, izborne veze, iz povijesti koja je prevedena u sinkroniju – Villarda d’Honnecourta, Kleea, Maxa Ernsta, Hansa Arpa… intelektualne istraživače poput sebe samog – Marcel Bačić izlaže i prerušava svoje poticaje, posežući za cjelinama ili oslobađajući detalje, razvijajući ih iz početne faze u nepredvidivim metamorfozama, u valovima i gibanjima. Usporedba naravi toga gibanja može biti samo razmatanje daha i dima. Podloga Bačićeve vizualne glazbe notni je papir, prisutan svojom plemenitom tvarnošću i svojom prikladnošću tehnici frottagea (koja je stvaranje brisanjem, gradnja razgrađivanjem): „A ti bi na stvarima gibljivim, po stvarima promaklim grebao…”… Notno crtovlje afirmira horizontalu kao šifru tijeka, protjecanja, mijene, kardiogramskog ritma. Ono je otisak, grafika, na koju se doslikava i docrtava – konceptualno: dotiskuje – Bačićev život (u kulturi), njegova biografika. Mnogi od Bačićevih vizualnih poticaja dolaze iz sfera tajnovitih pisama, kao što su mramorizacije na papiru, utisnuća na starim uvezima, moiré tkanine, prozračne pletenine. Ti citati iz labirinta svojevrstan su slow art, gdje se bitni pomaci zbivaju u milimetrima, a (bes)konačni se dojmovi mijenjaju prema kosini svjetlosti.
Pogled nije dovoljan da bi se doživjele Bačićeve „partiture”. Ikonografska i druga neznanja uvijek odnos prema slici čine oskudnim. Prepoznavanjima i usporedbama, kroz neka svijetla vrata, otvaraju se sve novi i novi slojevi, slika stječe svoju dubinu, a gibanja površine, lijevo i desno, tonu u vremenski lijevak. Ali i kada se ništa ne zna o depozitu u slici, ona mora govoriti i bezazlenom oku. Govori mu udvojenim stranicama, sordiniranim bojama, kontrastom ustrajne, linearne vodoravnosti i lelujanja opni koje joj izmiču, obiljem pojedinosti koje su često jedva zamjetne a tihu plohu pretvaraju u iznenađujući tekst. Lirskoj naravi Bačićevih „partitura” komplement je, da se ne kaže korektiv, autorova samoironija – koju dozira upravo kao un soupçon. Na kraju, treba skinuti navodnike s „partiture”. Gramofonska igla proizvodi zvuk kružeći užljebinama ploče, očito i vrijeme zvuči prolazeći linijama na vrhovima naših prstiju. Sigurno je da se sve što je vidljivo dade odsvirati, a da se sve što uho čuje dade prevesti u sliku. Osim što je glazbenik i slikar, Marcel Bačić je i prevodilac.
Marcel Bačić
Umjetnik i teoretičar, redoviti profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Kolegije iz područja teorije umjetnosti na redovitom i poslijediplomskom studiju vodio je i na Filozofskom, Arhitektonskom i Učiteljskom fakultetu te na Muzičkoj i Dramskoj akademiji. Bio je dugogodišnji predsjednik Hrvatskoga glazbenoga zavoda, koncertni majstor njegova Društvenog orkestra, nekoliko godina umjetnički voditelj i dirigent. Priredio je šest samostalnih izložaba, sudjelovao na brojnim skupnim i revijalnim izložbama u zemlji i inozemstvu te likovno opremio stotinjak časopisa i knjiga. Osim umjetničkom djelatnošću istaknuo se i kao teoretičar s posebnim interesom za odnos likovnih umjetnosti s glazbom, književnošću, filozofijom i znanostima. Uz brojne znanstvene radove, studije, eseje, javna predavanja i radijske emisije te prijevode, napisao je i priredio knjige i knjižice Likovna umjetnosti (s Jadrankom Damjanov i Dubravkom Janda, 1975.), Uvod u likovno mišljenje (s Jasenkom Mirenić Bačić, 1994., prošireno kao Likovno mišljenje, 2004.), Duh apstrakcije (1999.), Katedrala. Mjera i svjetlost (2003.), Carmina Figurata. Likovno čitanje muzike (2004.), Ordo inversus (2006.), Plava konjica (s Evom Sedak, 2009.), Angelus novus (2010.), Labirint (2010.), Partitura (2010.) i Prostor interpretacije (2016.).
(mf/milkokelemen.eu)
