VINKO MATOKOVIĆ: “NAŠA VAŠKA” Autor nije dočekao javno predstavljanje svoje knjige
Knjiga za ugodu i radost čitanja svima koji su ostali ovdje i svima koji su otišli
Vaška, selo uz rijeku Dravu, dvadesetak kilometara istočno od Virovitice i petnaestak kilometara sjeverno od Slatine, danas je samo pitomo naselje u općini Sopje i nema ni traga njegovu velikom značenju u dalekoj prošlosti. A to značenje posebno je istaknuto 1997. prigodom obilježavanja 700 godina od prvoga spomena imena grada Slatine u jednom povijesnom dokumentu, u ispravi zagrebačkog biskupa Mihaela, kojom mijenja jednu česticu zemlje za drugu s prepoštom i redovničkim kanonicima samostana reda sv. Augustina iz Vaške. Tom prigodom učestalo se spominje Vaščanski arhiđakonat, koji je još u 9. stoljeću u svome sastavu imao 18, a u popisu iz 14. stoljeća 19 rimokatoličkih župa. Na povijesno značenje Vaške upozorava i Vinko Matoković u opsežnoj knjizi “Naša Vaška”, na 356 stranica, koju je u vlastitoj nakladi objavio prošle godine.
Doprinos mjestu
Uz hirovitu Dravu, koja je tijekom prošlosti često mijenjala korito i poplavljivala okolna područja, pradavni mještani Vaške svoje su selo smjestili na uzvisini koja ih je štitila od poplava. Nije poznato koliko je stanovnika prebivalo u selu kad je bilo sjedište arhiđakonata i kad su u njemu odsjedali i izdavali isprave ugarsko-hrvatski kraljevi Bela IV. i Ladislav, što znači da je bilo na vrhuncu svoga prosperiteta i slave. Vaška je sravnjena sa zemljom za turskog osvajanja 1526. i tada je nestalo starosjedilačko stanovništvo, a ostalo je samo nešto doseljenih muslimana. Poput ostalih okolnih mjesta, i Vaška je 140 godina bila pod osmanlijskom vlašću, a s odlaskom Turaka u prazno mjesto dolaze novi stanovnici. Godine 1720. u selu je bilo samo 12 obitelji, 1766. broj obitelji povećao se na 50, a 1848. godine u selu je bilo 87 domaćinstava. U vrijeme popisa stanovništva 1857. Vaška je imala 685 stanovnika, taj broj postupno se povećavao do 1910. godine, zatim je slijedila 20-godišnja stagnacija, a 1948. Vaška je imala 1238 stanovnika, što je najveći (poznati) broj stanovnika koji su je ikad živio u tom selu. Svaki sljedeći popis bilježi smanjenje broja stanovnika, a najveće smanjenje dogodilo se šezdesetih godina prošloga stoljeća. Godine 2011. Vaška je imala samo 315 stanovnika.
Autor knjige “Naša Vaška”, dipl. pravnik Vinko Matoković, rođen je 1938. u tom selu, a školovao se i poslije radio u Slunju, Zagrebu, Skopju, Valbandonu i opet u Zagrebu. Svoju Vašku nije zaboravio, i u poodmakloj dobi na Facebooku je objavljivao pjesme posvećene svome rodnom selu. Nekoliko godina istraživao je povijest Vaške, a potom objavio knjigu i time dao svoj doprinos mjestu koje je volio, i koje je obilježilo tisuću godina pisanog spomena i još više godina postojanja. Pokazalo se da je to bila i svojevrsna Matokovićeva misija i posljednji zadatak koji je htio savjesno obaviti, jer je preminuo u siječnju ove godine, ni godinu dana nakon objavljivanja rezultata svoga rada.
U prvom dijelu knjige Matoković je kronološki prikazao bogatu povijest vaščanskoga kraja od prvih povijesnih zapisa, odnosno od osnutka Zagrebačke biskupije, 1094., do kraja Drugog svjetskog rata, 1945. godine, drugi dio bavi se životom stanovnika Vaške i događajima nakon Drugog svjetskog rata, za trajanja socijalističke Jugoslavije i tematikom Domovinskog rata na slatinskom području, a treći dio obrađuje ukupni društveni i gospodarski život mještana tijekom prošlosti.
Bogata baština
“Radostan sam što ovu knjigu mogu preporučiti za objavljivanje, ali i za ugodu i radost čitanja svima onima koji su ostali ovdje živjeti, te svima onima koji su odavde otišli diljem svijeta, ali su zadržali uspomene na rodni kraj duboko u svom srcu. Knjiga je namijenjena i brojnim zaljubljenicima naše bogate i raznovrsne povijesne baštine kojom se ponosimo,” napisao je recenzent Ivan Klaić.
Javno predstavljanje knjige nije održano zbog pandemije koronavirusa. Budući da epidemiološki razlozi neodržavanja nisu prestali do smrti autora, Vinko Matoković, nažalost, nije dočekao da njegov rad bude predstavljen javnosti.
(Petar Žarković, Glas Slavonije)
