Večeras otvorenje XXV. DMK – Cantus Ansambl i gosti Fabriciani/Romano
ČETVRTAK, 10. listopada 2019. 20.00 sati – Dvorana POU
Program
Milko Kelemen: Die Sieben Pflagen, za sopran solo
Luigi Nono: Djamila Boupacha, za sopran solo
Milko Kelemen: Fabliau, za flautu solo
Berislav Šipuš: And Then… Turn to the Mountain, za flautu i gitaru
Goffredo Petrassi: Suoni notturni, za gitaru
Luciano Berio: Sequenza br. 3, za ženski glas solo
Toru Takemitsu: Toward the sea, za alt flautu i gitaru
Milko Kelemen: Concertino, za gudače i volončelo
Cantus Ansambl
Berislav Šipuš: dirigent
Roberto Fabbriciani: flauta
Francesco Romano: gitara
Tonka Javorović: violončelo
Maja Sremec: sopran
Lucija Ercegovac: mezzosopran
Irma Dragičević: sopran
Cantus Ansambl
Nešto više od 15 godina suvremena glazba u Hrvatskoj, ona hrvatskih skladatelja, ali i predstavnika međunarodne scene, uvelike živi kroz aktivnosti Cantus Ansambla koji je osnovan s ciljem istraživanja, otkrivanja i predstavljanja novih te dotada neistraženih sfera Nove glazbe. Ubrzo nakon što je vodstvo Muzičkog biennala Zagreb, predvođeno Berislavom Šipušem, 2001. godine osnovalo Cantus Ansambl, taj je ansambl pronašao svoje mjesto te postao važan, ako ne i neizostavan, sudionik hrvatske scene suvremene glazbe. Oni su protagonisti nacionalnih festivala i različitih događanja u kulturi, a od 2006. domaćini su vlastitog koncertnog ciklusa. Godine 2008. bili su službeni ansambl ISCM-ovih Svjetskih dana nove glazbe u Vilniusu, nakon čega se povećao broj njihovih inozemnih gostovanja. O važnom položaju Cantus Ansambla unutar hrvatskog, ali i međunarodnog konteksta svjedoči oko 130 praizvedbi, više od 500 opusa koje su izveli te 40-ak nastupa u inozemstvu (u većini europskih zemalja te u Meksiku, Kanadi i Kini), kao i brojna glasovita solistička te dirigentska imena njihovih suradnika. Njeguju suradnju s nizom istaknutih ansambala za suvremenu glazbu, a sudjelovali su i u međunarodnim projektima uz potporu Kulturnog vijeća EU: Re: New Music te New Music: New Audiences. Jedna od važnijih značajki djelovanja ovog ansambla su i gostujuće izvedbe na vodećim festivalima suvremene glazbe pa su za svoje nedavno trostruko diskografsko izdanje odabrali upravo snimke „uživo” izvedbi zabilježenih u Hrvatskoj i na međunarodnim podijima, usmjeravajući tako pozornost na važnost trenutka u procesu stvaranja suvremenog glazbenog djela.
Roberto Fabbriciani
Studirao je flautu sa Severinom Gazzellonijem i kompoziciju s Camillom Tognijem. Već u ranoj mladosti bio je član orkestra Maggio Musicale Fiorentino u milanskoj Scali. Međunarodno je priznat među najboljim izvođačima. Nakon vlastitih istraživanja unaprijedio je flautističku tehniku uvišestručivši zvučne mogućnosti instrumenta. Surađujući s najboljim skladateljima našega vremena (Luciano Berio, Pierre Boulez, Sylvano Bussotti, John Cage, Elliot Carter, Aldo Clementi, Luis De Pablo, Franco Donatoni, Brian Ferneyhough, Jean Françaix, Giorgio Gaslini, Adriano Guarnieri, Toshio Hosokawa, Milko Kelemen, Ernest Krenek, György Kurtág, György Ligeti, Luca Lombardi, Bruno Maderna, Giacomo Manzoni, Olivier Messiaen, Ennio Morricone, Luigi Nono, Goffredo Petrassi, Henri Pousseur, Wolfgang Rihm, Jean-Claude Risset, Nino Rota, Nicola Sani, Giacinto Scelsi, Salvatore Sciarrino, Berislav Šipuš, Mauricio Sotelo, Karlheinz Stockhausen, Toru Takemitsu, Isang Yun), sam je premijerno izveo brojna i značajna djela koji su mu posvetili.
Otvarajući i prelazeći nove i neuobičajene putove glazbe, dugo je radio s Luigijem Nonom eksperimentalni studij na SWF Freiburg. Svirao je kao solist s mnogobrojnim glazbenicima (Claudio Abbado, Luciano Berio, Ernest Bour, Riccardo Chailly, Sergiu Comissiona, Peter Eötvös, Vladimir Fedoseyev, Gianandrea Gavazzeni, Michael Gielen, Cristóbal Halffter, Djansug Kachidse, Vladimir Jurowsky, Peter Maag, Bruno Maderna, Diego Masson, Riccardo Muti, Zoltán Peskó, Josep Pons, Giuseppe Sinopoli, Lothar Zagrosek) i s orkestrima (l’Orchestra della Scala di Milano, l’Orchestra dell’Accademia Nazionale di Santa Cecilia, le Orchestre della Rai, Orquesta Nacional de España, London Sinfonietta, LSO, RTL Luxembourg, BRTN Brussel, Orchestre Symphonique de la Monnaie, WDR di Colonia, SWF Baden-Baden, Deutsches Symphonie-Orchester Berlin, Bayerischer Rundfunks, Müncheneri Berliner Philharmoniker).
Sudjelovao je na koncertima u prestižnim kazalištima i glazbenim institucijama te više puta sudjelovao na festivalima (Biennale di Venezia, Maggio Musicale Fiorentino, Ravenna, Londra, Edimburgo, Parigi, Bruxelles, Granada, Luzern, Warsaw, Salisburgo, Wien, Lockenhaus, Donaueschingen, Köln, München, Berlin, Dubrovnik, Zagreb, St. Petersburg, Tokyo, Cervantino, Wellington).
Snimio je mnogo ploča od kojih su brojne dobile vrhunske kritike, a bio je i docent na specijalizaciji flautena Mozarteum University Salzburg. Autor je glazbenih djela i didaktičkih materijala, izdavača Ricordi e Suvini Zerboni, koji se koriste u međunarodnom glazbenom obrazovanju.
Francesco Romano
Rođen je u Rimu. Ubrzo nakon što je diplomirao gitaru s najvišim ocjenama i pohvalama, produbio je svoje glazbeno usavršavanje na studiju kompozicije i orkestra. Kasnije je svoj interes usmjerio i na renesansni i barokni repertoar na instrumentima iz porodice lutnje i gitare te na studiju antičkih spisa i rasprava.
Već godinama ostvaruje intenzivno koncertno djelovanje kao solist i član komornih sastava najznačajnijih glazbenih institucija i festivala u Europi, Americi, Aziji (Wigmore Hall, London, Musikverein Wien, Philarmonie Berlin, Festival antičke glazbe Stockholm, Tagefür Alte Musik Berlin, Haendel Festspiele Halle, Festival di Innsbruck, Festival di Utrecht, Festival di Bruges, Festival di Ambronnay, Festival di Lyon, Festival di Regensburg Potsdamer Festspiele, Festival Bach Leipzig, Staatskapelle Dresden, Staatsoper Stuttgart, Staatsoper Hamburg, Festival di Montreux, Theatre de la Monnaye Bruxelles, Cité de la Musique, Paris, Théatre de ChampsElyseés Paris, Early Music Festival Vancouver, Accademia di S. Cecilia Roma, Teatro Regio Torino, Teatro della Pergola Firenze, Maggio Musicale Fiorentino, Festival di Stresa, Festival MITO, itd.).
Surađivao je s najznačajnijim skupinama antičke glazbe, također sa Sirom Johnom Eliotom Gardineom, Rinaldom Alessandrinijem, Christophom Coinijem, Giulianom Carmignolaom. Snimao je za Harmoniau Mundi, Arcanau, Opus 111, Naive, Symphoniau, Capriccio, Edel Klassik, Hyperion, Amadeus, Zig Zag, Divox. Za snimku kvinteta Boccherinis povijesnom gitarom 2015. dodijeljen mu je Diapason d’Or godine.
Od njegova osnutka član je ansambla “Gli Incogniti”čiji je dirigent violinist Amandine Beyer. S njim je napravio brojne snimke koje su nagrađene s najprestižnijim međunarodnim nagradama, među kojima su Diapason d’Or, Le Choc de la Musique, Deutsche Schallplatten, Grammophone Award.
Francesco Romano docent je lutnje i gitare na Konzervatoriju u Firenci.
(mf/milkokelemen.eu)
