U Voćinu proslavljen blagdan Male Gospe

Na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, Malu Gospu, 8. rujna vjernici iz župa Slavonsko-podravskog arhiđakonata Požeške biskupije hodočastili su u Voćin.

Središnje euharistijsko slavlje s više tisuća hodočasnika na otvorenom svetišnom prostoru predvodio je požeški biskup msgr. Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima iz spomenutih župa. Po dolasku ulazne procesija biskupa i svećenika iz crkve na svetišni prostor, uz oltar je postavljen lik Gospe Voćinske, kojemu je biskup Škvorčević zajedno s nazočnim vjernicima uputio nekoliko poklika. Pozdravljajući brojne hodočasnike, čestitao im je blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, te im je poručio da ih je Isusova Majka i ovoga puta u Voćinu dočekala svojom snažnom prisutnošću. Rekao je da se raduje svemu onome što će na ovom hodočašću Marijinim zagovorom ući u njihova srca i u njihove živote. Pozvao je svakoga pojedinog od njih da budu toplo, srdačno, hrvatsko, slavonsko srce, koje će Bogu i Isusovoj Majci posvjedočiti koliko računaju s njima te im povjere svoje obitelji i našu domovinu Hrvatsku.

U homiliji biskup je spomenuo kako ga je nedavno jedna djevojčica u katoličkoj školi iznenadila pitanjem: ”Koliko je veliko hrvatsko srce?”. Ustvrdio je kako joj tada nije znao odgovoriti, ali da danas znade da je hrvatsko srce veliko onoliko koliko je budno u marijanskim svetištima. Rekao je kako je to veliko hrvatsko srce osjetio u predvečerje Male Gospe na Gospinom Polju pored Bilog Briga u Posavini, a danas na sam blagdan prije podne u Kutjevu, te večeras ovdje u Voćinu, gdje su se okupili vjernici iz župa Slavonsko-podravskog arhiđakonata Požeške biskupije.

– Nema mjesta na kojem bi naša hrvatska srdačnost snažnije progovorila nego li u marijanskim svetištima – kazao je biskup, zahvalivši hodočasnicima za vjerničko srce koje su i ovom prigodom donijeli u Voćin.

Osvrnuvši se na određena pitanja koja se u ovom trenutku postavljaju na različitim razinama hrvatskog društva, od političke i gospodarske, do one prosvjetne i kulturne, biskup je ustvrdio kako s pravom očekujemo da se na spomenutim područjima učini više i bolje, ali da nigdje nije jasno definirano što bi zapravo bilo to ”bolje”, te se ono uglavnom svodi na gospodarsko stanje. Spomenuo je kako određeni broj ljudi napušta Hrvatsku i odlazi u inozemstvo u potrazi, kako kažu, za boljim životom. No, istaknuo je kako su mu svećenici u hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, gdje je ovog ljeta povećanom broju mladih podjeljivao sakrament Svete potvrde, pripovijedali da za razliku od šezdesetih godina prošlog stoljeća kad su na rad u spomenute zemlje dolazili samo očevi, a majke s djecom ostajale u domovini, sada iz Hrvatske, osobito iz naše Slavonije, iseljavaju cijele obitelji s djecom. Pripomenuli su kako ih osobito zabrinjava činjenica da djeca iz tih hrvatskih obitelji u novoj sredini doživljavaju stres, jer ne poznaju jezik i mentalitet u zemljama useljeništva te postaju ljudi koje se trajno gleda kao strance i građane drugoga reda s posljedicama koje će biti teško ispraviti u godinama kad odrastu. Dodali su da njihovi roditelji najvećim dijelom mogu konkurirati samo za slabije plaćena radna mjesta, što se onda i konkretno odražava na njihov životni standard i mogućnost podmirivanja visokih cijena troškova života, osobito stanovanja. Na temelju toga biskup je rekao kako se rasprava o istinskom boljitku hrvatskog čovjeka, kako onog u domovini, tako i onog u inozemstvu, treba proširiti s političke i gospodarske razine i na duhovnu, te s osobitom pozornošću osluškivati ono što nam Bog u svojoj riječi poručuju s obzirom na naš istinski boljitak.

U osvrtu na prvo naviješteno čitanje iz Knjige mudrosti, biskup je spomenuo kako nas sveti pisac poučava da nam je za razumijevanje svijeta i nas samih potrebno ne samo određeno znanje, nego i mudrost koja je više od znanja. Ustvrdio je kako je ona dar Božji s kojim on pomaže čovjeku da svoje važne životne odluke ne donosi na temelju kratkoročnog, nerijetko površnog i prolaznog interesa, računajući samo s njegovim ljudskim mogućnostima, nego da svoja životna opredjeljenja temelji na Božjem naumu o čovjeku koji ima značenje za vječnost, i da traga za boljom budućnošću prvenstveno iz Božjih mogućnosti. Izrazio je radost što su brojni hodočasnici i ovaj put došli u Voćin da bi u Isusovoj Majci prepoznali kako je ona, neznatna i siromašna djevojka iz Nazareta u suradnji s Bogom kao mudar čovjek ostvarila veliki i uspješni ljudski život. Pozvao ih je da je zamole neka ih njezin sin Isus Krist obdari božanskom mudrošću, kako bi mogli biti njegovi istinski učenici i ispuniti sve ono što on u današnjem evanđelju od njih zahtijeva, da ga ljube više od svega, da nose svoj križ i da se iz ljubavi prema njemu odreknu navezanosti na ono što posjeduju. Naglasio je kako nas Isus ne zavarava i ne podilazi, nego nam upućuje riječi koje našim ušima zvuče tvrdo i prezahtjevno, tražeći od nas da mrzimo oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život. Biskup je ustvrdio da riječ ”mrziti”, koju Isus koristi u današnjem evanđelju, u hebrejskom načinu izražavanja koji ne pozna komparativ zapravo želi reći da onaj tko više voli nekoga drugoga nego Isusa ne može biti njegov učenik.

– Isus silno poštuje našu slobodu te nas po dvama primjerima poziva da temeljito promislimo što zapravo želimo od života. Potiče nas da poput graditelja neke kule koji ozbiljno pristupa poslu, kao i mudrog vojskovođe koji ne želi ući u bitku u kojoj nema izgleda pobijediti, i mi ozbiljno promislimo s kime i na koji način možemo graditi svoj život da on bude uspješan i smislen – ustvrdio je biskup.

Pojasnio je kako Isusov zahtjev da njega ljubimo prvoga i više od svih drugih, uključujući i najbliže krvne srodnike, ne znači da druge ne trebamo ljubiti, nego naprotiv, da ćemo ih tek onda pravo ljubiti kad Isusa budemo stavili na prvo mjesto, kad postanemo oslobođeni svake navezanosti na sebe, prikovanosti za svoju sebičnost te mudro pristupimo i svom društvenom djelovanju. Još je naglasio da Isus Krist s pravom od nas traži da ga ljubimo potpunom i nepodijeljenom ljubavlju, jer nas je on u svetom krštenju već zagrlio svojom ljubavlju s križa, koju obnavlja za nas u svakoj svetoj misi, i mi zahvaćeni tom ljubavlju u svetoj pričesti postajemo dionicima njegove uskrsne pobjede nad zlom i smrću. Poručio je hodočasnicima da su svojim dolaskom u Voćin već posvjedočili kako su oni hrvatski, slavonski narod koji po primjeru i zagovoru Isusove Majke daje prvenstvo Bogu u svom životu i njegovu naumu s njima. Bračnim drugovima poručio je neka iz svoga opredjeljenja za Boga crpe snagu za međusobnu ljubav i vjernost te je očituju spremnošću prihvaćanja brojnog potomstva i pridonesu da Hrvatska bude zemlja u kojoj pobjeđuje život. Napose je to stavio na srce obiteljima koje su doselile s Kosova. Svim hodočasnicima biskup je poželio da po Marijinom zagovoru uvijek budu ljudi pouzdanja u Boga, te ni u najtežim životnim situacijama ne zdvajaju, u uvjerenju da im je Bog po muci i smrti svoga Sina Isusa Krista omogućio pobjedu i postizanje cilja za koji ih je stvorio.

Nakon popričesne molitve oblikovana je mala procesija s likom Gospe Voćinske koja je prolazila pojedinim dijelovima na kojima su se nalazili hodočasnici, a oni su joj uzdizanjem upaljenih svijeća uz pjesmu i hvalbene poklike iskazivali svoju ljubav i odanost. Procesija je završila činom povjere hodočasnika Isusovoj Majci koju je predvodio biskup Škvorčević.

Na svršetku slavlja, biskup im je rekao kako je dragocjeno ono što je po Marijinu zagovoru u njih unio živi, uskrsli Isus Krist, pobjednik nad smrću. Pozvao ih je da taj dar čuvaju u svojim srcima, donesu ga u svoje obitelji i da nikakvoj negativnosti i zloći ne dopuste da ga potamni.
(pozeska-biskupija.hr)