U slatinskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici predstavljena prva zbirka poezije Zlatka Kovačevića Saxa „Ego ipak“
Jučer je u Gradskoj knjižnici i čitaonici Slatina održana promocija knjige poznatog virovitičkog grafičkog dizajnera Zlatka Kovačevića Saxa.
Dobrodošlicu mu je zaželjela ravnateljica slatinske Knjižnice Neda Mađarac te riječ prepustila moderatoru ovoga kulturnog događaja Goranu Gazdeku, predsjedniku Studijskog instituta za novinarstvo, kulturu i obrazovanje u čijem je nakladništvu izašla prva zbirka poezije ovoga svestranog umjetnika pod nazivom „Ego ipak“.
Ovo predvečerje u slatinskoj knjižnici bilo je protkano redom poezije, redom glazbe i nizom anegdota iz autorova života koji je dio svog odrastanja proveo upravo u Slatini gdje se školovao do petog razreda.
Inače njegovi virovitički korijeni sežu unazad 500 godina, a doznali smo da u Virovitici gdje i danas živi, postoje još četiri loze Kovačevića i svi osim jedne imaju zanimljive obiteljske priče koje su im u nasljeđe ostavile obiteljske nadimke te se prenose generacijama s koljena na koljeno. Uz nadimak Zlatkove loze „Sax“ koji potječe još iz 1. svjetskog rata od njegovog pradjeda koji se u to vrijeme borio u Donjoj Saksoniji, odnosno njemačkoj pokrajini Niedersachsen, još su prisutni „Dolari“, „Pepe“ i „Mudvaije“.
Gazdek je tijekom predstavljanja života i rada Zlatka Kovačevića Saxa istaknuo kako je Sax pjesme počeo pisati prošle godine pod utjecajem Roklicerovih večeri u virovitičkom Caffe baru Cug, te da se to dogodilo iz čiste znatiželje jednog proljetnog jutra kad se na zidu stare kuće pojavio žuti trokut.
„Ego, ipak“ na devedeset stranica, kroz četiri poglavlja – Slike, Kroki, Sivi čovjek i Ego, donosi 66 pjesama i osam ilustracija istog autora, a kako doznajemo u osvrtu na zbirku, profesora engleskog i francuskog jezika, te hrvatskog jezika i književnosti Manojla Mandića, priloženom uz knjigu, pjesme Zlatka Kovačevića pretežno su misaone, logične iliti diskurzivne. One su u pravilu kraće ili vrlo kratke, no ostavljaju dojam i pamte se, tim više što se mogu i poslušati glasom autora na priloženom CD-u uz knjigu.
Sam autor je dodao kako je zapravo poželio crtati riječima te vidjeti može li se osim likovno kao grafički dizajner, izraziti i riječju.
– Razmišljajući, uvijek u rano jutro, zapisivao sam tijek mojih misli i zapažanja o različitim pojavama, zbivanjima i fenomenima prirode te ljudima i društvu koje me okružuje. O ljubavnim temama, koje vječito spominju tuge, rastanke, čežnje i maštanja, ne pišem jer su mi dosadne. Na poticaj obitelji i bliskih prijatelji kojima sam sramežljivo pokazao pojedine uratke, oslobodio sam se u tom prostoru jutarnje samoće uz kavu i malo po malo moje misli na papiru pretočile su se u ovu knjigu, – istaknuo je Kovačević te zainteresiranim posjetiteljima pročitao nekoliko svojih pjesama, što je „razbio“ stranim, ali i domaćim pjesama uz gitaru i usnu harmoniku.
Vrlo impresivan dojam njegovog nastupa dodatno je začinila autorova western pojava gdje mu je, uz zapažene brkove zaštitni znak i kaubojski šešir, američki Stetson Mag3X7 koji mu je nabavio njegov sin Ivan iz Teksasa i to originalni primjerak koji je nosio glumac Lee Van Cleef u popularnom westernu Dobar, loš, zao.
U ležernom tonu priča je tekla dalje, a između ostalih zanimljive su bile i anegdote sa Saxovih „svirki“ na brodskim putovanjima po čitavom svijetu koje su također bile inspiracija za pojedine pjesme koje su se našle u njegovoj zbirci „Ego ipak“ na čijoj je poleđini s čitateljima podijelio svoju životnu mudrost: „U životu treba biti žut, zelen, crven ili plav… samo ne siv.“, te pojasnio kako u životu treba biti originalan, imati svoje ja (ego), da bi život zaista i živio.
(mf/Foto: Mihaela Feldi)
Zamisao (IMAGINE)
Sasvim svejedno
slika il’ riječ
Obje imaju
puno za reć’
Za moje oko
prepuno čuda
Ostavljam misao
da mi vrluda
I vidim prirodu
punu života
Misli lete
uvijek preko plota
A tamo slika
bujna i krasna
Kao da predamnom
nova je basna
Iz zbirke poezije Zlatka Kovačevića Saxa „Ego ipak“
