U nogama nekoliko stotina kilometara, a u srcu obilje spoznaja: Put svetog Jakova kroz oči Larete Žubrinić i Ivone Lozić
Mnogi su razlozi zašto se pojedinci odlučuju hodočastiti u sveta mjesta, katkad je to jer traže duhovno ispunjenje, žele ojačati svoju vjeru, ili jednostavno jer se žele oslobodili tereta svakodnevnog života i pronaći unutarnji mir.
Svoje razloge prošlogodišnjeg hodočašćenja u Santiago de Compostela, glavni grad španjolske pokrajine Galicije koji je, nakon Rima i Jeruzalema, treće važno srednjovjekovno kršćansko hodočasničko odredište, danas (utorak, 26. ožujka) su posjetiteljima Gradske knjižnice i čitaonice Slatina pokušale objasniti dvije Slatinčanke – Lareta Žubrinić i Ivona Lozić.
Ovo putopisno predavanje simbolično je održano u slatinskoj gradskoj knjižnici kojoj su se Ivona i Lareta zahvalile na susretljivosti i pomoći u pronalaženju literature o Putu svetog Jakova, ali isto tako općenito o hodanju, a koja im je pomogla da se detaljno pripreme za putovanje i da budu spremne na sve što ih čeka.
Camino de Santiago ili Put svetog Jakova je put u Španjolskoj koji hodočasnici prelaze kako bi došli do grada Santiago de Compostela, točnije do katedrale sv. Jakova u kojoj se nalaze moći apostola Jakova, jednog od prvih Isusovih učenika. Prema legendi, upravo je Jakov donio kršćanstvo Keltima na Iberskom poluotoku, a nakon što je 44. godine pogubljen u Jeruzalemu, njegovi posmrtni ostaci kasnije su dovezeni nazad u Galiciju. Ovo hodočašće ima nekoliko trasa, a najpoznatija, najposjećenija i najduža je ona pod nazivom Camino Frances (započinje u Francuskoj, u mjestu Saint Jean Pied de Port), a koja podrazumijeva 25-30 dana pješačenja, ovisno o kondiciji. Tu je trasu UNESCO proglasio svjetskom kulturnom baštinom.
Lareta i Ivona su se odlučile upravo na tu najzahtjevniju rutu, a na svoj su put zajedno krenule iz Francuske, no Ivona je zbog neočekivane ozljede svoj pohod morala pauzirati na četiri dana pa je tako njihovo zajedničko putovanje završilo negdje kod Leóna nakon čega je svaka od njih svoj put nastavila sama. Tako je Lareta prešla oko 800 kilometara u svojih mjesec dana pješačenja, dok je Ivona prešla njih 500-tinjak. Zajedno su se nakratko vidjele tek na odredištu u Santiagu te kasnije u zračnoj luci.
Slatinčanke su publici pregledavajući svoju fotogaleriju detaljno opisale svaki dio putovanja, a objasnile su i koliko im je ovo hodočašće bilo izazovno i iscrpljujuće jer je svaki dan nosio svoj teret boli – i fizičke i psihičke, no iz svega toga su shvatile koliko trebaju biti zahvalne na svome tijelu koje je uspjelo istrpjeti taj teški put koji im je na kraju ojačao i karakter. Ivona je također podijelila i isječke iz svog polusatnog videouratka kojim je dočarala ovo putovanje i prikazala i ostale sudionike hodočašća koje je susretala, a koji su je pozdravljali rečenicom: “Buen Camino!”, želeći joj sretan put.
Kaže se da “svatko ima svoj Camino” jer svatko ima svoj razlog za ovaj pothvat, a cijeli Camino predstavlja jedan poseban i vrlo intiman doživljaj za svakog hodočasnika, baš kao što je to bilo i za ove dvije sugrađanke. Svaka ima svoje razloge zbog kojih je krenula, kao i što svaka ima svoja jedinstvena iskustva koja je s njega ponijela.
(Tekst i foto: Nikolina Mažar)
