TRANZICIJSKA BESPUĆA: SLAVONSKA INDUSTRIJSKA BAŠTINA – Industrijski kombinat Gaj: Slatinski div završio u muzeju

PROŠLOST NA PAPIRU: DRAGOCJENI NACRTI IZ PROIZVODNOG ASORTIMANA GAJA

[divider]

Industrijski kombinat Gaj bio je gospodarski div, međunarodno respektabilna drvna industrija, najveće poduzeće uoči Domovinskog rata u tada Podravskoj Slatini, koje je imalo 13 proizvodnih cjelina u Slatini, Voćinu, Mikleušu, Daruvaru i Zemunu. Bile su to tvornice namještaja, furnira, krovnih drvenih lameliranih nosača, drvenih peta i đonova, alata, elektronike, ali i ljekovitog bilja i kozmetike, koje su zapošljavale više od 2500 radnika.

U TJEDAN DANA TRI POŽARA

Premda je 1990. donijela stvaranje hrvatske države i neopisivo zadovoljstvo što smo nakon mnogih stoljeća postali “svoji na svome”, neki kasniji događaji ostavili su neizbrisive tragove u životu većine hrvatskoga stanovništva. Bila je to, prije svega, srbočetnička agresija, tragična razaranja hrvatske imovine i pokolji nedužnih ljudi, pa je Hrvatska nužno morala voditi obrambeni Domovinski rat. Paralelno se u gospodarstvu događao proces pretvorbe i privatizacije, u kojem su mnoge nekad uspješne tvrtke propale, a mnogi branitelji nakon povratka s ratišta ostali bez svojih radnih mjesta i posla. Tako je postupno propadao i slatinski Gaj, od kojega su do danas ostali samo neki njegovi proizvodi i zapisi za povijest.

Zbog neplaćanja obveza od 1996. Gaj je blokiran i preustrojem su osnovane tvrtke-kćeri, koje su radile do 2004. Dug državi, koji je narastao na više od 130 milijuna kuna, nije podmiren ni do 2006. godine, kad je Industrijski kombinat Gaj registriran kao Inpo grupa. Nekadašnji Gaj polako se raspadao, tvrtke su propadale unatoč promjenama organizacijskih oblika, a broj se radnika smanjivao. Teškoće u poslovanju izazvale su zastoje u isplatama plaća, Porezna uprava predložila je pokretanje stečajnog postupka i 2008. radnici Inpo grupe morali su čuvati poduzeće kako se iz kruga tvornice ne bi tajno kamionima odvozila oprema i gotovi namještaj. Sredinom godine osnovana je tvrtka Gaj FM, koja je po povoljnim uvjetima u zakup uzela sve nekretnine i preuzela 385 radnika propale Inpo grupe, ali uskoro bez posla ostaju i radnici pogona u Voćinu i tvornice furnira u Slatini. Cjelokupnu imovinu Inpo grupe i Gaja FM Trgovački sud u Bjelovaru oglasio je na prodaju. Javnosti je obznanjeno da je vjerojatni kupac vlasnik Jadranskih ulaganja Nenad Končar, ali se pokazalo da je ostatke posrnuloga gospodarskoga diva kupio mladi samoborski poduzetnik Goran Šoić.

Unatoč velikim očekivanjima radnika, od pokretanja proizvodnje, oporavka tvrtke i isplate njihovih potraživanja – ništa se nije dogodilo. Mnogi od radnika cijeli su radni vijek proveli u tom poduzeću pa su i emotivno bili vezani uz Gaj. U njemu su radili i članovi istih obitelji pa su svi ostali bez osnovnih sredstava za život.

Onda je, 2011., sve stalo. Isključena je struja, od svibnja strojevi ne rade, radnici deset mjeseci nisu dobili plaće. U tri godine njihova je tvrtka doživjela dva stečaja, što je bio jedinstven slučaj u Hrvatskoj. Podnesene su kaznene prijave, a nova uprava pokušala je podignuti kredit i pokrenuti proizvodnju, ali ultimatum radnika da im isplati četiri i pol plaće nije mogla ispuniti pa su od svega odustali. Propast Gaja bila je prava gospodarska katastrofa za cijeli slatinski kraj, a radnicima ni danas nije jasno zašto je nekad tako uspješna tvrtka propala. Godine 2013., u napuštenim slatinskim pogonima Gaja, dogodila su se tri požara. Dana 24. srpnja izbio je požar na krovištu jedne zgrade, a gorjela je i piljevina. Tri dana poslije, 27. srpnja, gorjela je piljevina u kotlovnici unutar silosa pa su vatrogasci cijelu kotlovnicu ispunili pjenom kako ne bi došlo do ponovnog zapaljenja. Dana 31. srpnja dogodio se požar u istoj kotlovnici, ali se proširio i na drugi silos. Tada su pripadnici Javne vatrogasne postrojbe Slatina, koji su u sva tri navrata gasili požare, zamijetili otvorena vrata kotlovnice, koja su bila sigurno zatvorena kad su odlazili s intervencije tri dana prije, što je bio dokaz da je nakon njih netko bio u kotlovnici i da su požari unutar kompleksa bivše tvrtke Gaj bili podmetnuti.

Godine su prolazile, a radnici nisu uspijevali ostvariti svoja prava, odnosno naplatiti svoja potraživanja. Novi pokušaj bio je 2018. Ispred zgrade Centra nevladinih udruga u Slatini okupilo se nekoliko stotina bivših radnika tvrtke Inpo grupa d.o.o. (prijašnji Industrijski kombinat Gaj), koji su dočekali stečaj u tom poduzeću 2008. Oni su se odazvali javnom pozivu koji su bivši radnici Gaja Siniša Rajnović i Mirko Matić uputili svima zainteresiranima za ponovno pokretanje potraživanja otpremnina od stečajnog upravitelja. Bivši su radnici pozvani da dođu svojim potpisom omogućiti “uvid u stanje stečaja vidljivo u dokumentima stečajnog upravitelja”. Ogorčenim radnicima, koji su ostali bez posla i bez dijela svojih zarađenih plaća i otpremnina, i taj gubitak nisu mogli preboljeti ni nakon deset godina, obratili su se Siniša Rajnović i saborski zastupnik Tomislav Žagar. Premda je stečaj završen, radnici su bili razočarani što svoja prava nisu mogli ostvariti, jer je prošao petogodišnji rok zastare, a doznali su i da neka prava ipak imaju – na sredstva od nekretnina koje je stečajni upravitelj prodao nakon stečaja. Prema sindikalnim podatcima iz 2009., bivši radnici Inpo grupe od poslodavca i države potraživali su čak 72 milijuna kuna.

NACRTI NEPOTREBNI NOVOM VLASNIKU

Danas je Industrijski kombinat Gaj slatinska prošlost, a stotine radnika mogu se samo sjećati godina provedenih u njegovim pogonima i zaboraviti dio onoga što su u njima zaradili. Novi vlasnik prostora je poduzetnik Jozo Kalem iz Rijeke.

– Prošle godine doznali smo da se na prostoru Gaja odvijaju neke aktivnosti u smislu uklanjanja svega što je tamo bilo, a što je novim vlasnicima nepotrebno – priča vršitelj dužnosti ravnatelja Zavičajnog muzeja Slatina Srđan Đuričić te dodaje: “Tada nismo znali status tvrtke, je li ona prodana, ni tko je novi vlasnik. Još prije postojala je u Muzeju nakana nabavljanja materijala vezanog uz Gaj, jer je to poduzeće obilježilo život mnogih Slatinčana. Naime, kad govorimo o Gaju, tada ne govorimo samo o namještaju, o nacrtima, govorimo doslovno i o ljudskim životima.” Godine 2019. Zavičajni muzej Slatina registrirao je numizmatičku zbirku koja ima 940 predmeta. Najveći dio predmeta iz te zbirke donacija je Melite i Vanje Margetić, a riječ je o vrlo rijetkim novčićima i novčanicama od kraja 19. do kraja 20. stoljeća. Najvažniji dio te donacije kolekcija je od 25 novčića, srebrnih komemorativnih šilinga, iz sredine 20. stoljeća u apoenima od 25 i 50 šilinga. To su posebne kolekcionarske kovanice, koje nisu bile u upotrebi kao službeni novac, nego su namijenjene za zbirke kolekcionara. Osim donacije Margetićevih zbirka sadržava i velik broj individualnih donacija građana. To su novčići iz Alžira, Tunisa, Maroka, Egipta, Sirije, Iraka i Irana, dakle iz “nesvrstanih” zemalja sjeverne Afrike i Bliskog istoka.

– Kad smo malo pomnije pogledali imena donatora, utvrdili smo da su to bili mahom radnici tvrtke Gaj. Oni su radili u tim zemljama na opremanju različitih prostora, a nakon povratka ostali su im novčići koje nisu mogli iskoristiti. Svima se nama događa da nakon povratka iz inozemstva u novčaniku ostane poneki novčić valute zemlje koju smo posjetil – nastavlja priču Đuričić. Tako se ponovno pojavila ideja kako bi bilo zanimljivo da Muzej ima više materijala o Gaju. Započela je nabava različitih kataloga namještaja koji se proizvodio u tom poduzeću osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća, a kad su slatinski muzealci, krajem 2019., saznali da se unutrašnjost Gaja preuređuje, počeli su se zanimati što se događa i postoji li mogućnost da Muzej pribavi materijale o prošlosti tvrtke Gaj.

– Znali smo da su takvi predmeti jako važno svjedočanstvo novije povijesti Slatine, važan segment u razumijevanju industrije grada, kretanja i načina života stanovništva. O tome smo razgovarali s gradonačelnikom Denisom Ostrošićem i stručnim suradnikom za projekte Branimirom Kalanjem, pa nam je omogućeno da posjetimo Gaj i vidimo što je tamo od nekadašnje tvrtke ostalo. Na inicijativu višeg stručnog suradnika Mateja Peretina posjetili smo prostoriju u kojoj su se nekad izrađivali nacrti i tamo smo doista naišli na velik broj različitih nacrta. Posavjetovali smo se s višom kustosicom Dubravkom Sabolić, bivšom djelatnicom Gradskog muzeja Virovitica, koja je radila jednu veliku izložbu o virovitičkoj tvornici namještaja Tvin.

Ona nam je sugerirala da uzmemo te nacrte, što smo mi i učinili neposredno prije izbijanja epidemije koronavirusa – kazuje nam Srđan Đuričić. Kad su preuzeti nacrti popisani, pokazalo se da ih ima više od 4000! Sada slijedi onaj muzejski posao pregleda, čišćenja i selekcije, ali i dogovor s Državnim arhivom u Virovitici o preuzimanju dijela materijala koji je arhivu zanimljiv. Naime, riječ je o prevelikoj količini građe, koju slatinski muzej zbog prostornih ograničenja neće moći pohraniti u cijelosti.

– Ta građa ništa ne znači ako ne bude dostupna javnosti, a u ovom obliku to ne može biti. Nacrti će biti predstavljeni na izložbi kojom ćemo prikazati razvoj drvne industrije Gaj od prvih početaka do izlaganja tih nacrta, a možda ćemo izložiti i dio namještaja Gaja. Ideja je bila nabava Gajeva namještaja za Muzej, ali za masivni namještaj velikih dimenzija u Muzeju nema dovoljno prostora i ne može se adekvatno pohraniti. Zato u dogledno vrijeme planiramo nabaviti sitnije predmete iz proizvodnog programa Gaja, možda stolice ili komode, koje bismo mogli pohraniti – optimist je Đuričić.

JAVNOST MORA VIDJETI GRAĐU

Više od 15 dana trajalo je popisivanje dobivenih nacrta, koji su bili u vrlo lošem stanju. Naime, zgrada u kojoj su se nalazili bila je devastirana, bez prozora, pa je velik dio nacrta od kiše i vlage uništen. Na njima se 15 godina taložila prašinai. Sada, nakon ravnanja, čišćenja i popisivanja, može početi druga faza radova, pregled i selekcija.

– Donacija je zanimljiva i trebat će mnogo vremena da se ona adekvatno obradi. Kontaktirat ćemo i kolege iz ostalih muzeja i posavjetovati se s njima o najboljem načinu definiranja, dokumentiranja i digitaliziranja takve građe s obzirom na različitost i veličinu formata – zaključuje Đuričić. Neki od potpisanih autora nacrta još uvijek su živi, a za neke nije moguće iz potpisa utvrditi ime i nije poznato tko su. Netko bi od njih vjerojatno mogao ispričati priču o tome kako je nastajao neki nacrt i zašto je nešto planirano baš tako kako je nacrtom predviđeno.

Valja napomenuti da preciznost kojom su izrađeni ti nacrti pokazuje trud i kreativnost autora i neki od njih prava su mala umjetnička djela.
Zato je donacija Gajevih nacrta zasigurno znatno obogatila fundus Zavičajnog muzeja Slatina.
(Petar Žarković, Glas Slavonije/Foto: Petar Žarković, Youtube, Maja Šantoši/PIXSELL)

[divider]

Godine 2019. Zavičajni muzej Slatina registrirao je numizmatičku zbirku koja ima 940 predmeta. Najveći dio predmeta iz te zbirke donacija je Melite i Vanje Margetić.

[divider]

Zbog neplaćanja obveza od 1996. Gaj je blokiran i preustrojem su osnovane tvrtke-kćeri, koje su radile do 2004. Dug državi, koji je narastao na više od 130 milijuna kuna.
Sada slijedi onaj muzejski posao pregleda, čišćenja i selekcije, ali i dogovor s Državnim arhivom u Virovitici o preuzimanju dijela materijala koji je arhivu zanimljiv.

[divider]

Gaj po cijeloj Europi

– Većina tih nacrta, nažalost, nije kompletirana, nedostaje im poneki dio. Nacrti masivnih krovnih konstrukcija u nešto su boljem stanju, a posebno su zanimljivi po tome što možemo vidjeti u koliko se mjesta i gradova, ne samo po cijeloj Hrvatskoj nego i po cijeloj Europi, nalaze krovni nosači ili oprema i namještaj Gaja. To su crkve u osječkoj Retfali, u Slavonskom Brodu i Zagrebu, hoteli i moteli u Beogradu, Zagrebu, Višnjici, Plitvička kuća, škole u Orahovici, Donjem Tovarniku, Bedekovčini i Prištini, plivački bazeni na Kopaoniku, u Igalu, društveni domovi Gradec, Čeminac, Vukovar, Čaglin i Brezovica, proizvodni pogoni u Daruvaru, Belišću, Voćinu, Osijeku i Požegi, mostovi u Lebanama, Našicama, Kapincima i Požegi, drugi različiti objekti u Požegi, Velikoj, Subotici, Bosanskom Brodu, Slatini, Požegi i Vinkovcima, i sve to samo je mali dio svega što je Gaj radio – kazuje Srđan Đuričić.

[divider]

Samo jedan crtaći stol

Donaciju nacrta Zavičajnom muzeju Slatina predao je Jozo Kalem, vlasnik riječkog Petrola i novi vlasnik objekata nekadašnjeg Gaja. Ona se sastoji od nacrta namještaja, opreme velikih objekata kao što su hoteli, kongresne dvorane, sveučilišta, javne ustanove te velikih krovnih konstrukcija za sportske i druge dvorane i sajamske prostore. Gaj je proizvodio unikatni namještaj, planski izrađivan za određene prostore.Osim nacrta donacija sadržava i velik broj uzoraka tkanina koje su se u Gaju koristile za presvlačenje namještaja, uzoraka materijala za izradu namještaja (salonit, iverica) i različitih vrsta furnira. Od namještaja ništa u Gaju nije zatečeno, ostao je samo jedan crtaći stol, koji je sada Muzeju.