Tijelovo u Slatini
Tijelovo je blagdan kada se slavi svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove te se iskazuje posebna zahvalnost i poštovanje Isusu prisutnom u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Slavi se uvijek deveti četvrtak iza Uskrsa, odnosno u četvrtak poslije Presvetog Trojstva. Za Katoličku crkvu ova svetkovina znači spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak. Radi se zapravo o sjećanju na posljednju večeru koju je dan uoči svoje muke i smrti Isus održao sa svojim učenicima.
Ove godine u Slatini, prema još uvijek aktualnim preporukama Nacionalnog stožera civilne zaštite socijalnog distanciranja zbog sprječavanja širenja koronavirusa, nije održana tradicionalna svečana tijelovska procesija ulicama grada, već su obje slatinske župe blagdan Tijelova proslavile svečanim euharistijskim slavljem, svaka u svojoj crkvi.
Tako je u crkvi sv. Josipa nakon svete mise u 8:30 sati, koju je predvodio vlč. Dragan Hrgić održana procesija kroz perivoj oko crkve. Vjernici su se zaustavili na samo jednoj euharistijskoj postaji ispred sjenice u perivoju gdje se molilo na nakanu za blagoslov grada Slatine i sve njegove stanovnike.
– Zbog pandemije koronavirusom nismo se usudili ići kroz grad jer se na tijelovskoj procesiji inače okupi više od tisuću ljudi, tako da smo ove godine napravili manju procesiju oko crkve, dok je Župa bl. Ivana Merza upriličila klanjanje pred Presvetim oltarskim Sakramentom.
Tradicionalna euharistijska procesija u Slatini imala je uglavnom dvije euharistijske postaje, jednu kod središnjeg križa u Parku 136. slatinske brigade i drugu kod Župnog stana bl. Ivana Merza, a ove godine smo imali samo jednu u perivoju crkve sv. Josipa i na kraju završni blagoslov, – rekao je vlč. Dragan Hrgić.
U crkvi bl. Ivana Merza nakon mise u 10 sati koju je predvodio vlč. Nikola Jušić, održano je klanjanje pred Presvetim oltarskim Sakramentom.
(mf/Foto: Mihaela Feldi, Dario Vrbaslija)
Čudo iz 1263.
Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakrament.
Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi.
Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263. godine u mjestu Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.
Nakon ta dva događaja papa Urban IV. 8. rujna 1264. objavio je bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije), želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila brza smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.
Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se i 1411. godine u Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je za najvažnijega dijela svete mise – pretvorbe, kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik posumnjao u to čudo. Ugledavši da se u kaležu nalazi prava svježa krv, zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu.
Događaj je temeljito ispitivao papa Julije II.(1503-1513.), koji zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu, ali je dopustio javno štovanje relikvije, što čini i njegov nasljednik papa Leon X.
Tijelovo se slavi u crkvama i svetištima diljem Hrvatske.
