Teški putevi često dovode do velikih i sjajnih mjesta s Esadom Merulićem

Nikako nismo željeli propustiti gostovanje Esada Merulića u našem gradu a da ga ne pozovemo u studio Radio Slatine i tako omogućimo slušateljima da bolje upoznaju tog poznatog pjevača narodnih pjesama i čuju malo više o njegovom životu i radu.

Esad je pjevač koji još odmalena gaji ljubav prema narodnim pjesmama, a zahvaljujući ocu posebnu pažnju gaji za sevdalinke.

– U našoj kući se uvijek pjevalo i sviralo. Majka bi pjevala dok bi spremala po kući ili kuhala, a otac je svirao havajsku gitaru. Vrlo rano su me i u osnovnoj školi prepoznali kao talent. Kao dijete sam puno putovao na različite festivale. Obitelj mi je usadila tu ljubav prema glazbi, a kasnije kroz srednju glazbenu školu sam “izbrusio” svoj talent – započinje Esad.

Što se tiče same sevdalinke, Esad je snimio i dva albuma istih i za njih kaže da su to specifične pjesme koje su pune emocija i opisuju vrijeme u kojem se mirnije živjelo i drugačije su se iskazivale emocije.

– Bio je jedan respekt i u ljubavi. Zaljubljeni momak i djevojka se nisu smjeli, u to vrijeme, ni gledati. Sve je bilo kradom i krišom. Sve emocije su išle kroz pjesmu – nastavlja Esad čija je glazbena karijera, unatoč izričitom talentu, išla je sporijom putanjom. Unatoč pozivima od estradnih managera i stručnjaka iz glazbene branše, nije želio napustiti Crnu goru.
Nakon toga se dogodio rat i Esad u to vrijeme nije želio pjevati. Kasnije je na okupljanjima i feštama ponovno uzeo mikrofon u ruke i želja za pjesmom se polagano vratila.

Snimio je tri albuma. Dva sa sevdalinkama, a jedan sa starogradskim pjesmama, ali vrata su se odškrinula kada je snimio pjesmu koja ga je na neki način “obilježila”. To je pjesma “Žale godine” koja je naišla na izvrstan odaziv i oduševljenje publike. Pjesma broji više od 30000000 (30 milijuna) pregleda na društvenim mrežama. Uslijedili su odmah pozivi na gostovanja, a Esad posebno ističe da je jako puno poziva bilo upravo iz Hrvatske.

Uz “Žale godine” tu su i ostali hitovi, “Neoženjen”, “Lijepa moja”, “Mala, mala”, “Zaplakat će konobari”, “Srce kameno”,”Toliko o ljubavi”, “Most” i “Pola mene”. Gostovanja i koncerata je sve više i stalno se putuje, ali napominje da kod kuće ima staru majku i da se uvijek voli vratiti kući.

Esad je jednom prilikom na gostovanju u Jutarnjem programu u Crnoj gori prozvan i “Crnogorskim Halidom Bešlićem” što kaže da mu je drago i da mu laska. Esad ima svoj izričaj i trudio se da nikoga nikada ne imitira. Svoj je i autentičan.
– Uspjeh je kada te publika zapazi i prepozna dobru pjesmu. To su pravi rezultati truda i rada, zbog toga pjevam – naglašava Esad.

Kada sam postavila pitanje o razlici između bosanske i crnogorske sevdalinke, Esad je objasnio da su crnogorske ili podgoričke sevdalinke mirnije. U priči o sevdalinkama je spontano zapjevao “Sejdefu majka buđaše” i “Milica jedna u majke” i tako objasnio razliku u samoj melodiji i taktu. Tih nekoliko taktova tih prekrasnih starih pjesama moglo je slušatelje vratiti u neka davna vremena.

Pred sam kraj druženja podijelili smo i dvije ulaznice za Esadov koncert, a po starom dobrom običaju pitali smo Esada za poruku slušateljima.
– Svi trebaju slijediti svoje želje i snove. Na tom putu mogu biti razne prepreke i problemi, ali uz uporan trud i rad, sve je moguće. Vrlo često teški putevi dovode do velikih i sjajnih mjesta, ali uz sve to morate zadržati dobrotu u sebi, jer dobro uvijek pobjeđuje.

Esadu smo poželjeli puno uspjeha i da nastavi dijeliti posebne emocije kroz svoje pjesme svojim izvanrednim glasom i da nam dođe ponovo s još većim hitovima koje ćemo svi rado slušati. Bila nam je čast i zadovoljstvo.

(Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar)