Svetkovina Svih svetih na slatinskom gradskom groblju
U danima živih sjećanja, na svetkovinu Svih svetih posjetom grobljima, paljenjem svijeća, tišinom i molitvom, u srcima se ponovno susrećemo s najbližim osobama koje više nisu među nama.
Brojni građani od jutra su posjećivali posljednja počivališta svojih najmilijih u mnogim hrvatskim gradovima, pa tako i u Slatini. Na slatinskom Gradskom groblju tradicionalno se pale svijeće, polažu vijenci i cvijeće, dok cvjećari i svjećari imaju pune ruke posla. Također, na otvorenom ispred kuće oproštaja služena je zajednička sveta misa obije slatinske župe, Župe bl. Ivana Merza i Župe sv. Josipa. Misu su zajednički služili preč. Dragan Hrgić, preč. Nikola Jušić i vlč. Nikola Legac. Nakon svete mise održana je molitva odrješenja i zajednički blagoslov grobova.
Što slavimo na blagdan Svih svetih, a što na Dušni dan? Što zapravo znači kada kažemo da vjerujemo u »općinstvo svetih«?
Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje.
Dušni dan slavimo svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje.
Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život.
Najupečatljiviji je doživljaj kada nad posljednja počivališta naših najmilijih padne tmina, a svjetlost svijeća udahne dah svetosti.
(df, mf/Foto: D. Fišli, N. Križić)
