STOTI ROĐENDAN KINOPRIKAZIVAČKE DJELATNOSTI – 100 godina kinematografije u Slatini: Od drvenih stolica do udobnih fotelja

Filmovi su se prikazivali vikendom. U početku su to bili nijemi filmovi koje je na pijaninu pratila gospođa Pechova

[divider]

O počecima kinoprikazivačke djelatnosti u Slatini nema mnogo pisanih podataka, a prema navodima prvi su filmovi u Slatini prikazivani 20-ih godina prošlog stoljeća, pa se ove godine obilježava stoti rođendan kinematografije u gradu.

Godine 1936. trgovac Fuks otvara prvi kinematograf u današnjoj zgradi Hrvatskog doma. Filmovi su se prikazivali vikendom. U početku su to bili nijemi filmovi koje je na pijaninu pratila gospođa Pechova. Tijekom Drugog svjetskog rata dvorana je teško oštećena granatiranjem pa se kino seli u Sokolski dom, a poslije se ponovno vraća u hotel Frank. Godine 1956. seli se u novu zgradu, tadašnji Dom kulture, u kojemu i danas radi. Novo kino imalo je tada 548 sjedišta, a projekcije su bile svaki dan od 18 i 20 sati te nedjeljom za djecu.

Atrakcija

U početku su prikazivani filmovi na 16-milimetarskim projektorima, a filmovi su prikazivani i po selima na području od Viljeva kod Donjeg Miholjca do Pivnice i Pakraca. Svako prikazivanje filma bilo je atrakcija za mještane, skupila bi se mladež i plesalo se uz gramofonske ploče i magnetofone.

Od gradnje Doma kulture ta je zgrada bila dom brojnim ustanovama, među ostalima tu je bio Centar za kulturu „Veljko Vlahović“, „Transport“, videoteka, muzej, a stariji Slatinčani još se sjećaju rado posjećivanog mliječnog restorana. Danas se u njoj nalazi Pučko otvoreno učilište i Gradska knjižnica i čitaonica Slatina. Sve to vrijeme zgrada je sa svojim sadržajima bila omiljeno mjesto za druženje, provođenje slobodnog vremena i uživanje u kinopredstavama.

Zahvaljujući europskom projektu ART CBC slatinsko je kino 2014. godine digitalizirano i opremljeno uz veliku pomoć Virovitičko-podravske županije i Grada Slatine. Te je godine za Dana grada, 1. rujna, otvoren temeljito obnovljeni, preuređeni i modernizirani kinematograf, koji je u to vrijeme bio jedini u funkciji na velikom području od Osijeka do Koprivnice. Broj projekcija i posjetitelja rastao je iz godinu u godinu, a u kinu se danas održavaju kazališni susreti (Slatinska mala scena) i filmski festivali. Obnovljeni su i parter i balkon, nabavljena su nova sjedišta i novo platno, a za doprinos kinematografiji pučko otvoreno učilište dobilo je iste godine Srebrnu plaketu Grada Slatine. S vremenom je u potkrovlju uređena i nova Art dvorana namijenjena kulturnim programima i art-filmovima, a novi oblik rada je „Kino pod zvijezdama“, za koje je 2019. godine kupljena nova oprema.

Tehničke inovacije

Nakon digitalizacije Kino Slatina postaje i dio Hrvatske mreže neovisnih prikazivača „Kino mreže“, koja broji 44 člana i 64 kina u 46 gradova i otoka. Od 1. siječnja 2019. godine Kino Slatina postalo je član najznačajnije mreže europskih nezavisnih kina – Europa Cinemas.

S obzirom na dugu tradiciju postojanja i na promjene koje su donosile tehničke inovacije, dosadašnje uprave Pučkog otvorenog učilišta godinama su ulagale napore da se kinoprikzivačka djelatnost ne prekine. Praćenje suvremenih zbivanja u svijetu tehnike omogućavalo je neprekidan rad kina svih tih godina. Spomenimo da je svojevrsni sinonim za slatinsko kino bio pok. Andrija Lacković, koji je kinoprikazivačku djelatnost u Slatini vodio od 1969. sljedećih 45 godina, sve do mirovine, i sve to vrijeme uspješno se prilagođavao organizacijskim i ustrojstvenim promjenama ustanove u kojoj je radio, kao i tehničkim i svim ostalim promjenama koje je donosilo vrijeme.
(Petar Žarković, Glas Slavonije/Foto: FB TZ Slatina, Robert Turkalj, Petar Žarković)

[divider]

VIŠE NEMA UGLJENIH ELEKTRODA

Filmovi se danas više ne gledaju sjedeći na drvenim stolicama u hladnoj dvorani, danas više nema ugljenih elektroda, ne koriste se ksenon-lampe, nema teških kutija s kolutovima filmske vrpce, pa ni klasičnih projektora s karakterističnim zujanjem pri radu, ali ton i slika na velikom ekranu bolji su nego ikada prije. Sve su to preduvjeti za daljnji opstanak kinematografa.

[divider]