STJEPAN DARABOŠ MAJSTOR JE ZA DRVO-Moje su zipke u vrtićima, ali i u Kanadi i Americi
Napravio je Stjepan i švedski stol, traktor s prikolicom, jaslice, ukrase…
Stjepan Daraboš (71), tesar po zanimanju, izradio je jaslice i različite drvene ukrase koje su mnogi vidjeli na izložbama u Zavičajnom muzeju, koje je darivao kao dobitke na raznim tombolama i koji su bili prigodne nagrade na natjecanjima, primjerice na ovogodišnjoj sopjanskoj Bošporijadi. Imao je Stjepan samo godinu dana kad se njegova obitelj 1949. godine doselila iz Baranje u Slatinu.
– Bili smo teška sirotinja, moj otac bio je izučeni stolar i radio je dan i noć da prehrani obitelj. Ja sam htio biti mehaničar, ali uvijek sam nailazio na neke prepreke pa ni to nisam uspio.
Nakon završene Škole učenika u privredi u Slatini i učenja zanata u građevinskoj firmi “Vladimir Gortan” u Zagrebu, kaže da je za svoga radnog vijeka izradio građu za tisuće krovišta. Godine 1975. zaposlio se u Šumariji kao sjekač motornom pilom i kaže da je to bio najbolji posao, volio ga je i na natjecanjima drvodjelaca osvajao prva mjesta. U subotu, 16. ožujka, navršeno je 40 godina kako je s kolegama doživio tešku prometnu nesreću. Za zaprežni platon u kome su se vozili zapeo je kamion u punoj brzini, rudo se slomilo, platon se prevrnuo i trojica sjekača poginula na mjestu nesreće, a dvojica su teško ozlijeđena. Daraboš kaže da ga je spasila debela skijaška kapa, ali je zbog ozlijeđene kralježnice bio godinu i pol u gipsu. Kasnije je nastavio raditi u Šumariji, ali nesreća mu je promijenila život.
Rezbarijom se počeo baviti prije 14 godina, kad je u privatnoj tvrtki Jošavac, baveći se dopunskom djelatnošću, izradio velike jaslice. Poslije toga počeo je u drvetu izrađivati razne stvari.
– Napravio sam švedski stol s drvenim tanjurima, zdjelama, pladnjevima, traktor s prikolicom… Zovu me i sada, ali ne mogu više cijeli dan raditi. Sada kod kuće radim po nekoliko sati na dan, za svoju dušu, ali moram se malo i odmoriti, a na poslu nema odmora. Ipak, još uvijek stalno nešto izmišljam. Samo preklanjske godine napravio sam 16 jaslica i oko 40 zipki. Jedna je u Torontu u Kanadi, a dvije u Americi kod granice s Meksikom. Najviše izrađenih predmeta podijelim. Ranije sam bikerima prilikom njihova okupljanja u Slatini kuhao grah i bili su vrlo zadovoljni. Neki su prije dolaska čak provjeravali tko će kuhati grah kako bi odlučili hoće li doći. Za tombolu koju organiziraju dao sam neke poklone, a zipku sam namijenio ženskoj bikerici koja ima najmanje žensko dijete. Ispostavilo se da je jedna od njih trudna i da treba roditi curicu. Ona je dobila zipku, i doista je rodila curicu.
Pokazuje Stjepan jedan od prikupljenih panjeva od kojega će nastati vepar, a u njegovu je dvorištu i traktor iz 1954. godine. Upalio ga je da pokaže kako još uvijek radi. Njime lakše kosi veliki voćnjak iza kuće. Ovog vikenda izlagao je na sajmu Viroexpo, a planira i izložbu za Dan grada, kaže da materijala i volju ima, samo treba raditi…
(Petar Žarković, Glas Slavonije/Foto: Petar Žarković, Mihaela Feldi)
Alatke starije od stotinu godina
Kada je Stjepan Daraboš u Slatini izlagao na štandu županijskog Društva multiple skleroze, jedna djevojčica od 5 – 6 godina nekoliko je puta dolazila i gledala izložene jaslice s ugrađenim svjetlima, čija je cijena bila 400 kuna. Njezina je majka imala samo 200 kuna i nije mogla kupiti jaslice.
– Na kraju sam joj dao jaslice za taj novac, premda sam više platio utrošeni materijal. Zipke sam odnio dječjim vrtićima Suncokret i Zeko, djeca su se okupila oko mene i bila su sretna, a meni je to lijepo vidjeti. Kad umrem, neću ja to sa sobom ponijeti pa rado poklonim, možda se netko sjeti tko je to radio – kaže Stjepan.
Stjepan je pokupio stare stolarske alatke svoga oca, uredio ih i spremio u jedan drveni sanduk.
– Sada je sve modernizirano i takvog alata više nema, a ovaj je star i više od sto godina. Pomalo se bavim lovom pa prijateljima napravim čeku, a ponekad uzmem i nešto novca da “zakrpam” troškove.
