STARI PODRUM U SREDIŠTU GRADA – Slatina je imala prvo pjenušavo vino proizvedeno u Hrvatskoj
Slatinski vremeplov gradske Turističke zajednice i Zavičajnoga muzeja u novoj objavi na FB stranici vraća se u 19. stoljeće, kada je slatinskim vlastelinstvom upravljao njemački knez Georg Wilhelm Schaumburg-Lippe.
Taj je veleposjednik 1841. od obitelji Pejačević kupio veliko imanje na slatinskom području, od kojega u središtu Slatine još uvijek postoji i djeluje veliki vinski podrum. Taj podrum danas ne razlikuje se mnogo od onoga iz 19. stoljeća, ali neke stvari jednostavno su “nestale“. Naime, u vrijeme grofova Pejačević tu je izgrađena kapelica posvećena sv. Ani i Joakimu, kao uspomena na prvu slatinsku rimokatoličku crkvu Svih Svetih iz predturskog doba. Ne zna se točno mjesto te kapelice. Za Slatinu je posebno važan podatak da je u tom velikom podrumu 1864. započela proizvodnja pjenušca od grožđa sorte kadarka. Bilo je to prvo pjenušavo vino proizvedeno u Hrvatskoj, a danas je poduzetnik Ivan Halas obnovio proizvodnju pjenušca pod nazivom Slatinski biser, kao turističkoga brenda grada.
Prodaja pjenušca u prvim godinama bila je vrlo slaba, a stvari su se promijenile kad je 1866. za upravitelja došao Otto
Rockhror, koji je nabavio novu opremu i tehnološki unaprijedio proizvodnju. Kvaliteta slatinskog pjenušca prepoznata je na velikoj Gospodarsko-šumarskoj jubilarnoj izložbi u Zagrebu 1881., kada je knez dobio počasnu diplomu i veliku kolajnu za domaći pjenušac i plemenito vino.
Narodne novine zabilježile su 1891. da je “… u vrtu sveučilišnom postavljena na krov male prodavaonice šampanjca Schaumburg-Lippea ogromna boca za šampanjac, koja ima u promjeru 85 cm, a visoka je 180 cm, te izdaleka svraća na se pažnju…”
Tvornica pjenušca u Slatini djelovala je do 1911., kada je proizvodnja preseljena u mađarski Villany.
(Petar Žarković, Glas Slavonije/Foto: Petar Žarković, Zavičajni muzej Slatina)
Medalje slatinskom pjenušcu
Koliko je upravitelj Oto Rockhror bio uspješan u proizvodnji kvalitetnog pjenušca, govore osvojene medalje, koje je njegova praunuka Jasna Nosso ustupila Zavičajnom muzeju Slatina: brončana medalja s likom Leopolda I., koju je Rockhror osvojio u Bruxellesu, u Belgiji, 1888. na Natječaju u znanostima i industriji, brončana medalja s likom Franje Josipa I., koju je osvojio 1890. na Poljoprivrednoj i šumarskoj izložbi u Beču, te srebrna medalja s likom Franza Ferdinanda, koju mu je 1894. u Beču dodijelio Savez za promicanje poljoprivrednog znanja.
