Slavonski pravoslavni vjernici u Sremskim Karlovcima
Na spomendan arhiepiskopa Arsenija Sremca (+1266), drugog poglavara Srpske pravoslavne crkve, 10. studenog proslavljena je 230. godina Srpske pravoslavne Bogoslovije u Sremskim Karlovcima čiji je on patron. To je najstarija prosvjetna ustanova srpskog naroda, osnovana 1794. u koja je bila i ostala tvrđava vjere, duhovnosti i hram mudrosti koji je obrazovao mnoge velikane duha i uma, koji su ostavili neizbrisiv trag u srpskoj Crkvi i društvu.
Na Svetoj Arhijerejskoj Liturgiji i osvećenju slavskih darova bili su nazočni i vjernici više parohija iz Slavonije od Virovitice, Žlebina, Gačišta, Voćina, Slatine, Kučanaca predvođeni protojerejem slatinskim, Draganom Gaćešom, 2. arhijerejskim namjesnikom u Pakračko-slavonskoj eparhiji. U sabornoj crkvi sv. Nikole okupili su klerici, sadašnji i bivši bogoslovi, profesori, politički uzvanici i narod, a liturgiju su predvodili sremski mitropolit Vasilije i novosadski episkop i vikar patrijarha srpskog, Ilarion.
Nakon 2,5 satne službe Božje, 50-ak slavonskih vjernika posluženi su obilnim ručkom u podrumu Bogoslovije, a nakon toga prota Gaćeša nas je kratko upoznao s ustanovom u kojoj je od 2001. do 2005. završio srednju bogoslovsku školu. Prota Dragan omiljen je među pravoslavnim vjernicima, ne samo parohija (9) kojima on upravlja, već i od susjednih kolega, jer je pristupačan, spontan, nasmijan i spreman svakoga blagonaklono saslušati i vrednovati. Rođen 1984. u punoj je životnoj snazi i predan za obnovu svojih zapuštenih crkva i parohijskih dvorova, a slatinski hram sv. Petra i Pavla temeljito je obnovio novim ikonama, podnim grijanjem i crkvenim inventarom. Svake godine organizira nekoliko vjerskih putovanja do sv. Vasilija u Ostrogu kraj Nikšića, starim kosovskim i hercegovačkim manastirima i dr.
Do groba Branka Radičevića (Sl. Brod 1824. – Beč, 1953.), jednog od najznačajnijeg pjesnika srpskog romantizma, koji je među prvima pisao na narodnom jeziku, nije lako doći. Umro je mlad o TBC-a, a po njegovoj želji sahranjen je na lokaciji Stražilovo, visoko na jednom od visova Nacionalnog parka Fruška Gora (kao da je svoje buduće štovatelje i znatiželjnike htio da napornim usponom „prisili“ na zdrav život).
Posjetili su i vinariju Bajilo u središtu Sr. Karlovaca s podrumom iz 1864. koja proizvodi 65% vina od autohtonih sorti grožđa (sila, probus i dr.) kreiranih na Institutu za vinogradarstvo i voćarstvo u Sr. Karlovcima. Oni su među inima i proizvođači čuvenog bermeta (aromatiziranog vina od biranih sorti grožđa, pelina, ljekovitih trava i južnog voća) kojeg je većina rado kupila.
Završavamo izabranim stihovima Brankove najpoznatije podugačke elegije Đački rastanak.
| …Kolo, kolo Naokolo, Vilovito, Plaovito, Napleteno, Navezeno, Okićeno, Začinjeno, Brže, braćo, amo, amo Da se skupa poigramo. Srbijanče, ognju živi, ‘Ko se tebe još ne divi! Rvaćane, ne od lane Oduvek si ti bez mane! Oj, Bosanče, stara slavo, Tvrdo srce, tvrda glavo, Tvrd si kao kremen kamen, De stanuje živi plamen! |
Ao Ero, tvrda vero, ‘Ko je tebe jošte terô? Ti si kano itra munja Što nikada ne pokunja. Ao Sremče, gujo ljuta, Svaki junak po sto puta! Crnogorče, care mali, ‘Ko te ovde još ne fali? Mačem biješ, mačem sečeš, Mačem sebi blago tečeš, Blago turska glava suva, Kroz nju vetar gorski duva. Oj, sokole Dalmatinče, Divna mora divni sinče! Oj, ti krasni Dubrovčane, Naš i danas beli dane, Ta sa pesme iz starine Pune slave i miline! |
Oj, Slavonče tanani! Banaćane lagani! Oj, Bačvani, zdravo, zdravo, ‘Ko j’ u pesmi veći đavo! I vi drugi duž Dunava, I vi drugi de je Drava, I svi drugi tamo, amo, Amo da se poigramo! Vatite se kola toga, Od višnjeg je ono Boga: Rukom drži bratac brata, Blizu srca njega vata.… Eto veće de se zora svetli, |
(nm/V. Jelenčić)
