DOGAĐANJANASLOVNICA
SLAVONSKA AVANTURA: U Slatini smo pojeli najbolju Medenu Katu, evo recepta po kojem će kore konačno ispasti sočno
Hrvatska slastičarska olimpijka iz Slatine niti jedno natjecanje nije završila bez medalje
Bronca osvojena na Svjetskom kupu u Luxembourgu u studenom 2018., olimpijsko srebro u Stuttgartu 2020. godine i državno zlato iste godine… Riječ je o uspjehu Sandre Jadek, članice hrvatske reprezentacije, no disciplina nije rukomet, atletika niti skijanje. Umjesto toga, stvar je puno slađa, a vještine su spajanje okusa, miješanje krema i pečenje kolača! Sandra Jadek najbolja je hrvatska slastičarka, sve dok ne dobije priliku braniti tu titulu na idućem Državnom prvenstvu kuhara. Kada nije zauzeta nizanjem međunarodnih uspjeha modernim reinterpretacijama dobro poznatih okusa Slavonije i Baranje, u Slatini peče većinom tradicionalne slastice za svoje sugrađane.
Sandrini kolači, kako se zove njen pogon, posjetili smo neposredno prije blagdanskog ludila zbog kojeg u prosincu za Sandru i njene radnice nema predaha. Pogotovo ako imate na umu da svaki komad mađarice režu ručno kako bi bila što urednija i ljepša kada se nađe na blagdanskom ili svadbenom stolu, kao i da u vrijeme prije božićnih blagdana iz njene radnje izlazi naizgled beskrajan broj kutija s breskvicama, vanilin kiflicama, medenim pitama i sličnim kolačima.
Sitna, ali brza, šareno obojene kose i široka osmijeha, Sandra nas je srdačno dočekala s pravom domaćom rakijom, a zatim nas je upitala jesmo li za nešto slatko. Zahvaljujući ljubavi prema slasticama sa suprugom Željkom je proputovala svijet, iako je s pečenjem kolača zapravo počela sasvim slučajno i pomalo iz dosade. S vremenom se pokazalo da je igra s čokoladom, korama i kremama njen poziv pa se tako u jednom trenutku prekvalificirala za slastičarku kako bi mogla otvoriti vlastiti obrt, a kada je zadovoljila potrebne uvjete, položila je i majstorski ispit.
– Kod nas u Slavoniji kad god je neka svadba po kućama se tjedan dana peku kolači. Oduvijek me to zanimalo pa sam stalno bila u kuhinji i gledala što se zbiva. No, da mi je netko u prvom srednje rekao da ću peći kolače, rekla bih mu da nije normalan! Nisam klasično školovani slastičar, ali sam sve nadoknadila i sada imam veće znanje i iskustvo od nekih ljudi koji su završili razne škole. Neprestano istražujem i učim, ne mogu si pomoći, jednostavno volim znati – nasmijala se Sandra i dodala da su joj najvrjedniji resursi i dalje mamina i svekrvina bilježnica s receptima jer kad ide na natjecanja, baza joj je tradicija koju uvijek predstavi na malo drugačiji način.
– Jednom sam za natjecanje radila pralinu od bijele čokolade koju sam punila viljamovkom i sušenim dudom, a nedavno sam tri dana kuhala i pasirala noju, jako aromatično grožđe koje volim još od djetinjstva! Osmislila sam coulis od noje koji ću koristiti u jednom čokoladnom kolaču – veselo je objasnila.
Među namirnicama koje su je iznenadile, najzanimljivija joj je sjemenka tonka. – Kada sam otvorila kutiju s tonkom i osjetila taj miris, to je bila ljubav na prvu. S tonkom često infuziram mlijeko ili vrhnje. Prokuham ga, pustim da se infuzira tijekom noći i procijedim pa koristim za izradu krema – opisala je proces, ali i napomenula da kupci naviknuti na tradicionalne okuse često ne žele ni probati nešto što je izvan ustaljenih okvira pa pametno bira namirnice i njihove kombinacije.
Djelomično ih razumije, osobito kada je riječ o brojnim modernim kolačima u ponudi diljem države: – Breskvice, šape, kiflice od oraha… Tu tradiciju treba zadržati. Gledam što ljudi rade po slastičarnama i puno je tu gotovih smjesa, a koriste se vrhnje i želatina kako bi dobili potrebnu teksturu u tim kremastim kolačima. Druga je stvar kad uzmete mađaricu, medenu pitu ili čupavce, kod kojih osjećate konkretne okuse namirnica. Kod ljudi čokolada uvijek prolazi, a ostalo ne žele isprobavati.
A među tradicionalnim okusima kraja koje voli promicati je i nezaobilazni orah. Štoviše, čak i na međunarodnoj razini!
– Kolega Dražen Šafar i ja u Slatini organiziramo Zlatni orah, međunarodno natjecanje slastičara, namijenjeno profesionalcima i učenicima strukovnih škola. Nažalost, lani smo ga morali otkazati radi korone, a trebali smo imati rekordan broj natjecatelja. Nismo ni mogli primiti sve zainteresirane. Obavezna namirnica na našem natjecanju je upravo orah i uvijek bude zanimljivih rješenja – objasnila nam je ponosno. Osim organizacijski, važan dio njenog angažmana je i onaj sudački.
Za sebe smatra da je stroga, ali pravedna jer dobro zna kako je to biti s druge strane stola kao natjecateljica:
– Kad god idem na natjecanje, uvijek idem sa saznanjem da mogu biti prva, ali mogu biti i zadnja. Možeš se savršeno pripremiti i onda zabrljati, nikad ne znaš – pojašnjava.
Iako ju je do sada suprug Željko redovito pratio na svim natjecanjima na kojima je sudjelovala, odmahujući glavom povjerio nam je da je to postalo za njega prestresno jer je adrenalin taj koji Sandru tjera naprijed pa je nerijetko gotova tu zadnji čas. Pritom natjecanja često guraju slastičare u nevjerojatne situacije, čemu je i Sandra svjedočila kada joj je, poštujući Murphyjev zakon, cijeli niz slastica neposredno prije natjecanja završio na podu. I dok bi oni manje staloženi vjerojatno zasuzili od očaja, Sandra se na situaciju slatko smijala jer uvijek pripremi kolače viška. Unatoč svim preprekama, na toj je IKA kulinarskoj olimpijadi u Stuttgartu, na kojoj se natjecalo čak tri tisuće slastičara iz cijelog svijeta, Sandra odnijela srebro.
– Iako svi misle da mi je to srebro najdraža medalja, ipak je to državno zlato je zapravo jako teško do njega doći. Da bi postala državna prvakinja morala sam raditi skulpturu, tortu na zadanu temu, petit four eksponate, kao i četiri različita restoranska deserta. A onda imate i natjecanje uživo za hladni i topli desert i za svaki dobijete tri sata. Najviše problema mi je zadavao topli desert jer ne radim u restoranu, imam svoju proizvodnju koja drugačije funkcionira. Na kraju sam krušku kuhala u vinu i aromatizirala šafranom, anisom, kardamomom i drugim začinima koji se vežu za Božić te sam pripremila topli mousse od čokolade. Kad sam je skuhala, krušku sam napunila i orahom. Imamo toliko krasnih namirnica, starih i zaboravljenih koje možemo predstaviti na ovakvim događanjima – naglasila je.
A takve namirnice koristi i u svom radu za Dvorac Janković u Suhopolju, slatkom projektu koji Sandri Jadek predstavlja priliku da pokaže što zna. Za njih smišlja ponudu kolača koji u sebi sadrže kompleksne elemente, ali i lijepo pokazuju opseg njenih vještina. U sklopu njene Slatke grofovske priče gosti dvorca mogu kušati deserte kao što je lagana Grofovska čarolija spravljena od prhkog tijesta od lješnjakovog brašna, s karameliziranom jabukom, bavarskom kremom sa sirom i staklenom glazurom. Svestrana slastičarka izdiktirala nam je i recept nalik na Ilkin slatki prutić koji se radi od prhkog tijesta od bučinog brašna, s čokoladnim mousseom, coulisom od višnje i ganacheom od tamne čokolade koji će oni malo vještiji moći i sami doma isprobati.
Sljedeće svjetsko natjecanje je u planu za 2022. godinu i održava se ponovno u Luxembourgu. Sudeći prema dosadašnjem iskustvu, Sandra će sve do zadnjeg trenutka smišljati što će poslužiti sucima kako bi predstavila Slatinu i Hrvatsku, a budući da se do sada nije niti s jednog natjecanja vratila bez medalje, nema razloga mijenjati recept za uspjeh!
(jutarnji.hr; Foto: Darko Tomas/Cropix)
