SLATINSKI LJUTI BAJKERI: Posjetili manastire izgrađene na vrhovima visokih stijena

Milan Vukelić, Davor Drokan, Robert Turkalj, Zdravko Dunković i Goran Šoltić, čine skupinu prijatelja, zaljubljenika u motore i prirodu koji su se neformalno nazvali “Ljuti bajkeri”, i koji već tradicionalno jednom godišnje na motorima obilaze nacionalne parkove, prirodne ljepote i otkrivaju nove putove.

Ove godine uputili su se u Grčku, a njihov cilj bilo je mjesto Meteora, svjetsko čudo arhitekture, jer su cijeli kompleksi pravoslavnih manastira izgrađeni na vrhovima visokih stijena, bez ikakvih mogućnosti kopnenog pristupa. Zato se i zovu “lebdeće stijene”, ili “stijene o nebo obješene”. Navodno su postojala 24 takva samostana na vrhovima litica, a danas svojom ljepotom i jedinstvenošću znatiželjne poglede posjetitelja privlači još šest takvih dvoraca “ni na nebu, ni na zemlji”.

Na putu do svoga odredišta slatinski su bajkeri prošli kroz Bosnu i Hercegovinu, ušli kod Metkovića ponovno u Hrvatsku i preko Pelješkog mosta krenuli prema jugu, prošli kroz Boku Kotorsku i Budvu u Crnoj Gori, preko Skadra i Sarandea u Albaniji došli su u Grčku, a u Hrvatsku su se vratili putujući kroz Sjevernu Makedoniju i Srbiju. Neke dijelove rute, poput Bosne i Hercegovine, već su dobro upoznali u ranijim putovanjima, ali ta je zemlja uvijek iznova zanimljiva. O njihovu putovanju razgovarali smo s Robertom Turkaljem, koji je sve doživljeno i proživljeno zabilježio i kamerom.

– Ne privlače nas autoceste, jer najzanimljivije destinacije uvijek su podalje od suvremenih prometnica. Zato na zemljopisnim kartama tražimo atraktivne lokacije zaštićenih dijelova prirode i nacionalnih parkova, prirodne fenomene, rijeke, slapove, kanjone i zanimljive građevine, bez obzira na neke lošije pristupne ceste. Na nekim egzotičnim mjestima zaustavljamo se i radi objedovanja, i uvijek jedemo autentičnu hranu, karakterističnu za to lokalno područje. Sve to unaprijed isplaniramo, ali tijekom putovanja plan se mijenja i prilagođavamo se okolnostima na putu zbog neplaniranih događanja, zadržavanja na nekoj lokaciji duže od predviđenoga i slično. Zato smo odlučili obilnije doručkovati, većinu dana provesti na putovanju i ručati oko 17 sati. Za vrijeme ručka dogovaramo smještaj u krugu od tridesetak kilometara, jer tada smo već i umorni, a bliži se i noć. Dnevno prijeđemo oko 350 kilometara, što je odlična kilometraža, s obzirom na vožnju motorom i ceste kojima se vozimo – kaže Turkalj te dodaje da na putovanjima susreću zanimljive ljude, a posebno naglašava srdačnu dobrodošlicu na koju su nailazili na cijelom putu.

– Ljudi su nas zaustavljali, zanimali se za naše motore, pokazivali nam svoje i htjeli da vidimo različite stvari kojima se oni žele pohvaliti, preporučivali su nam i najbolje ugostiteljske objekte, a nerijetko bi nas i počastili. Najviše me iznenadila gotovo nevjerojatna izgrađenost i uređenost urbanih i turističkih sredina, a i cijene noćenja pristupačnije su nego kod nas. U turističkoj Meteori mi smo dobro spavanje u trosobnoj kući platili sto eura. Mislim da će se Hrvatska u budućnosti morati dobro pripremati kako bi se uspješno nosila s vrlo jakom konkurencijom u turizmu – ističe Turkalj.

Bajkeri su noćili u Međugorju, u Skadru na sjeveru i Sarandeu na jugu Albanije, u Meteori u Grčkoj, u Strugi uz Ohridsko jezero u Sjevernoj Makedoniji, i u Vranju na jugu Srbije. Zbog najavljenih blokada prometnica obišli su Kosovo, a ističu kako unatoč uočljivim hrvatskim obilježjima na majicama i jaknama koje nose kako bi svima pokazali da dolaze iz Slatine, Slavonije i Hrvatske, nigdje nije bilo problema.

– Ljudi na jugu mnogo su pristupačniji, društveniji i vrlo su susretljivi. Albanija nas je iznenadila po izgrađenosti, gužvama i živosti u restoranima i prodavaonicama. Zanimljiv je promet: čovjek se zaustavi na kružnom raskrižju i ode u pekarnicu kupiti kruh, a kad se vrati iza njega stoji autobus i deset automobila, on sjedne u svoj auto i ode. Mi se zaustavimo s pet motora, ljudi nam pokušavaju objasniti kako ćemo naći što trebamo, i za to vrijeme iza nas se stvori kolona vozila. Nitko da zasvira, svi strpljivo čekaju da produžimo. Nevjerojatno. U Grčkoj nas je iznenadilo koliko ljudi poznaju srpski jezik, a naše odredište ostavilo nas je bez daha. Nama je još uvijek neobjašnjivo kako su ljudi izgradili te hramove. Doista je pravi doživljaj vidjeti neke druge sredine, neke druge običaje, kulture, načine života. Vozeći se automobilom sve se to vidi, ali vozeći se motorom, sve se to živi – kaže Turkalj.

Robert Turkalj:

Na zemljopisnim kartama tražimo atraktivne lokacije zaštićenih dijelova prirode i nacionalnih parkova, prirodne fenomene, rijeke, slapove, kanjone i zanimljive građevine, bez obzira na ponegdje i lošije ceste

500 eura + gorivo

Ljuti bajkeri sve su troškove plaćali eurima iz zajedničke “kase”, a troškove goriva svatko je plaćao sam. Za osam dana i sedam noćenja s hranom, pićem, cestarinama, svaki je član ekipe (bez goriva) potrošio 500 eura. Prevalili su oko 3000 kilometara. Jedino je bila otežana (skupa) komunikacija, jer u svim zemljama kroz koje su prošli nema roaminga, osim Grčke kao članice EU-a.   
(Petar Žarković, Glas Slavonije)