Slatinska maratonka – Lareta Žubrinić!
Slatinska maratonka – Lareta Žubrinić!
U Slatini živi nekoliko osoba koje su mogu pohvaliti da su istrčale odnosno završile najtežu ne samo atletsku već uopće sportsku disciplinu – maraton. Nakon nedjelje 20. listopada 2024. Slatina je bogatija i za jednu maratonku! Naime Lareta Žubrinić uspjela je u naumu postati maratonkom tako što je uspješno istrčala renomirani posebno cijenjeni Ljubljanski maraton. Za taj joj je nimalo laki čin bilo potrebno 4 sata, 27 minuta i jednu sekundu. U društvu tisuća maratonaca iz cijeloga svijeta Lareta je u prosjeku trčala 6 minuta i 20 sekundi po kilometru. Treba spomenuti i da je do tog velikog životnog i sportskog uspjeha ponosno stigla kao članica slatinske Udruge Motiv.
U toj rijeci ljudi koja se prelijevala ljubljanskim ulicama bilo je još nekoliko poznatih lica, a mi ćemo ovom prilikom izdvojiti i ono Miše Nicingera. On je s obzirom na broj istrčanih maratona sada već i prekaljeni veteran ovog ultra zahtjevnog sporta. Kao prilog toj tezi iznijet ćemo podatak da je isti u razmaku od tek nekih 7 dana istrčao dva (!) maratona, zagrebački i ljubljanski. U Ljubljani je 42 kilometra pretrčao za 3 sata, 54. minute i 50 sekundi (tempo 5:34), naravno, kao i svaki put, usput snimajući i praveći reportažu za svoj portal planinarimo.info koju možete pronaći preko linka na kraju ovog teksta.
A kako je to izgledalo iz perspektive novopečene slatinske maratonke Larete Žubrinić pročitajte sami. Naime Lareta je iznijela svoj osvrt za portal planinarimo.info, a kojeg prenosimo u cijelosti:
“Morala sam istrčati maraton da zaslužim napisati koju rečenicu na ovom poznatom trkačkom portalu.
Nije to bilo kakav maraton, nego PRVI maraton! Odluka da ću se ipak: usuditi probati istrčati maraton pala je prošle godine u Zagrebu kad mi je ekipa, onako euforičnoj, nabrijanoj i spremnoj na sve izazove nakon istrčanog polumaratona, govorila: ma, sad si spremna i za maraton! I onda, kad u takvom stanju nešto obećaš, ne možeš se poslije vaditi. I, eto me, s medaljom oko vrata s Ljubljanskog maratona za koji su mi mnogi savjetovali da zaslužuje biti mjestom na kojemu postaješ maratonac. I stvarno je posebno mjesto!
Čim sam u siječnju ove godine uplatila kotizaciju, počela je psihička priprema za tu najdužu trkačku disciplinu od 42 kilometra i 195 m, a fizički trening 14 tjedana prije utrke 20.10.2024. Kao pravi štreber, tijekom cijelog tog procesa guglala sam po netu čitajući iskustva trkača, pregledavala Mišine videozapise s ljubljanskih maratona, slušala savjete divljeligaške ekipe, išla u teretanu, radila treninge intervala, tempa i dužine, nema što nisam pila od raznih kolagena, elektrolita, dodataka prehrani za zglobove, za živce, udebljala se koju kilu, a sve s ciljem da ništa ne prepustim slučaju kako bih bila što spremnija za maratonsku dužina koja NIJE za podcijeniti. Sad znam i zašto!
Tsunami emocija me počeo preplavljivati već na samom startu dok sam stajala u gomili trkača od kojih je više od 2700 bilo odlučno da istrči puni maraton i kad sam shvatila da je ovo dan kad ću sebi moći dokazati što mogu ili ne mogu. No ja sam bila odlučna da uspijem! Nisam došla čak dovde da neslavno propadnem pred svjedocima!
Ozračje na Ljubljanskom maratonu je nešto što do sada nisam vidjela uživo, a sudjelovala sam na mnogo utrka! Cjelokupna organizacija bila je vrhunska! Od samog starta, glazbe i ozvučenja duž cijelog Trga Republike, nabrijanih voditelja koji su brinuli za atmosferu, oznaka, okrjepnih stanica, tisuće i tisuće trkača iz kojih je isijavalo uzbuđenje i nervoza, od neumorne podrške navijača svih generacija duž cijele staze –osjećala se neopisivo dobra energija ove posebne utrke.
E i ta energija kod mene je varirala duž staze. Zahvalna sam jer nisam imala grčeve, noge i glava su me (uglavnom!) dobro služili, ali da me nije bilo sramota, u dva navrata u zadnjih deset km možda bih i povraćala. Što mi je ovo trebalo – pitala sam se kad sam se s ostalim maratoncima počela odvajati od polumaratonaca i skretati za maratonsku dužinu, u trenutku kad sam postala svjesna da je trkača sve manje i da JOŠ TOLIKO moram istrčati! Umor je već počeo uzimati svoje i zadnji km, kad je staza prema finišu krenula na one popločane kockice, tek onda sam osjetila grčeve! Pa kud sad?? Eeee, nećeš majci, Lareta, kraj je tu i sad nema kukanja! U mojoj podsvijesti Murakami je mantrao: „Ja sam stroj, ja nisam čovjek, odustajanje nije opcija! Idemo dalje!“
I onda… taj kraj nikako da dođe, vrijeme kao da je krenulo unazad, činilo mi se da je sat stao i da ta ciljna linija neće nikad doći… A onda se tu, gdje je bilo najpotrebnije, osjetila snaga i silna iskrena podrška navijača!
Sad s medaljom oko vrata mogu reći – bravo, ja! U isplaniranom vremenu od 4 i pol sata, s tempom koji me uspio očuvati da izdržim do kraja, u poretku kao 1769. od 2702 maratonca, kao 321. od ukupno 583 žene i kao 52. od 82 žene u svojoj dobnoj kategoriji (45-49), ja sam ISTRČALA svoj prvi maraton! Nije bilo lako, ali zato je uspjeh i zadovoljstvo veće, a osjećaj postignuća oslobađajući. Ovim putem zahvaljujem svima koji su me savjetom ohrabrili, na podršci i vjeri da ću u ovome uspjeti, svima koji su navijali za mene i pratili me putem aplikacije ili u mislima, a hvala i onim navijačima koji su mene i ostale trkače bodrili duž maratonske staze, posebno stanovnicima Ljubljane na gostoprimstvu! Bilo bi puno teže uspjeti bez vas.
Sad sam maratonka. Na vrhu svijeta!“
https://planinarimo.info/ljubljanski-maraton-2024/
Damir Jukić
