Slatinčani peti put na Državnoj smotri simuliranih suđenja

U prostorijama Općinskog suda u Novom Zagrebu u subotu, 9. ožujka održala se 12. Državna smotra simuliranih suđenja iz područja Građanskog odgoja i obrazovanja  na kojoj je sudjelovalo 24 ekipe iz Belog Manastira, Bjelovara  Buzeta, Dugog Sela, Đurđevca, Koprivnice, Orahovice, Osijeka, Rijeke, Siska, Splita, Šibenika, Trogira, Varaždina i Zagreba te učenici Srednje škole Marka Marulića Slatina.
Pod vodstvom profesora Zorislava Jelenčića za slatinski tim je nastupilo dvanaestero učenika:  Veronika Beneš, Josipa Blašković, Barbara Gabrić, Ema Jajić, Sanja Kelemen, David Kokorić, Leonarda Kokorić, Kristina Mačinković, Irena Marušić, Luka Miličić, Antea Rap i Anamarija Vučković.
Pripreme za suđenje trajale su tri mjeseca, a pravnim savjetima i saslušavanjem učenika pomogao je Zoran Šljivac,  sudac Općinskog suda u Slatini.

Nazočne učenike i mentore pozdravili su predsjednica Općinskog suda u Novom Zagrebu Ivana Mašić, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske Marin Mrčela, te savjetnici za Građanski odgoj i obrazovanje Nevenka Lončarić-Jelačić i Tomislav Ogrinšak.
Simulirana suđenja dio su učenja i stjecanja kompetencija iz područja međupredmetne teme Građanski odgoj i obrazovanje gdje se na unaprijed zadanom predmetu kaznene parnice „Državno odvjetništvo – Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta protiv Ane Grabar za kazneno djelo protiv službene dužnosti – davanje mita u pokušaju„ učenici uče ulogama državnog odvjetnika, optuženika, oštećenika, svjedoka, odvjetnika i vještaka, zatim redoslijedu izvođenja dokaza, ispitivanju i protuispitivanju.
Tijekom simuliranih suđenja učenici usvajaju vještine argumentiranja, dokazivanja, logičkog zaključivanja, uočavanja važnih činjenica, nepristranog pristupa i javnog nastupa. Posebna važnost je u tome da učenici imaju priliku upoznati način rada i svrhu sudbenog sustava, čime se podiže svijest o važnosti uloge sudstva i vladavine prava u demokratskom društvu.

Na simuliranom suđenju suočavaju se ekipe iz različitih škola, a presudu donosi pravi sudac.
Slatinska ekipa bila je izuzetno dobro pripremljena te je u više navrata dobila pohvale.
(mf/Izvor: Zorislav Jelenčić)

Dojmovi učenika:

[divider]

Sudjelovanje na smotri simuliranog suđenja bilo je jedno vrlo zanimljivo iskustvo, čak vrijedno poduže vožnje vlakom tamo i natrag. Dva smo puta nastojali pobijediti u istom slučaju. Doduše jednom kao optužba, a jednom kao obrana. Naravno, u oba smo slučaja bili bolji. I to unatoč svim opasnim pogledima i taktikama zavlačenja protivničkih ekipa. Mislim da na prvu nitko ne bi rekao da suđenje ili pak bilo što vezano za pravo može biti zanimljivo. Ali zapravo nije odvjetnicima uopće loše. Uz zavidne prihode, posao im nipošto nije monoton. – Antea

[divider]

Tema slučaja bila je mito i korupcija. Malo smo bili razočarani kada smo izgubili u drugoj parnici, ali onda smo saznali da nikako nismo mogli utjecati na već donesenu odluku. Unatoč našim pripremama, kao i pripremama ostalih škola na sudu bi uvijek bio isti ishod – optužena bi bila oslobođena. Iako su nam i sutkinja, i grupa koja je bila protiv nas priznali pobjedu i bolju organizaciju. Uložili smo puno truda u ovaj projekt i svakako smo se zabavili, ali naravno i vidjeli kakav je to osjećaj biti na sudu. Bilo je napeto i vrlo zanimljivo. Atmosfera je u svakom trenutku bila sve uzbudljivija! Ponašali smo se kao pravi poslovni i ozbiljni ljudi i svi smo se uživjeli u svoje uloge. Na kraju krajeva bilo je to jedno vrlo lijepo iskustvo koje bi svatko trebao barem jednom iskusiti. – Leonarda

[divider]

Nakon kvalitetnih priprema u Slatini, odlično smo odradili i zadatak na Državnoj smotri simuliranih suđenja u Zagrebu. Naš profesor ne prihvaća osrednjost te nas je tamo poslao odlično pripremljene i samouvjerene. Unatoč tome što smo se suprotstavljali “većim” školama, mi smo bili ti koji su vladali slučajem – od svakog pitanja do svakog odgovora. Naše detaljno znanje spisa o slučaju navodilo je drugu stranu na brojne greške u izjavama. Tako je, odigravši obranu protiv srednje škole iz Bjelovara, naša strana ostvarila pobjedu. Time smo još više dobili na samopouzdanju te i dalje superiorni krenuli optužbom na navodno zahtjevnije protivnike iz Zagreba. Unatoč tome što pravda nije bila na našoj strani, u određenom smo smislu svakako mi i dalje bili pobjednici – mi smo oduševili sutkinju svojim odrađenim ulogama, pitanjima, stavom te spremnošću. Kao što je rekla: “Bili ste bolji od mnogih pravih odvjetnika.” Svi smo bili zadovoljni odrađenim poslom te preporučam mlađim naraštajima da se ne ustručavaju te da sudjeluju u ovakvoj aktivnosti jer će svakako biti bogatiji za jedno pozitivno iskustvo. – Kristina

[divider]

Kada smo išli na suđenje imala sam jaku tremu, a vjerojatno i svi ostali sudionici. Prvo suđenje imali smo protiv škole iz Bjelovara. Bili su dosta nadobudni i željni pobjede, no mi smo ipak svojim sigurnim nastupom pobijedili. Drugo suđenje imali smo protiv gimnazije iz Zagreba, tu ipak nismo pobijedili, ali ne zbog ne pripremljenosti, već zato što je presuda bila već unaprijed donesena. Ipak, sutkinja nas je pohvalila i rekla da smo bili sjajni, što nam je veoma značilo. Sve u svemu, ovaj odlazak ću još dugo pamtiti, i mogu reći da je bilo jedno zanimljivo i lijepo iskustvo, te svakako preporučam budućim generacijama. – Anamarija

[divider]

Vrijeme provedeno u Zagrebu, druženje, vožnja vlakom te rasprave u sudnici ostavili su na meni odlične dojmove. Bilo je zanimljivo, no ipak i poučno – sudjelovanjem na simuliranom suđenju imali smo priliku upoznati način rada te svrhu sudbenog sustava. – Sanja

[divider]

Nakon pripremanja u Slatini došlo je vrijeme da se iskušamo i na Općinskom sudu u Zagrebu. Kada smo ušli u prvu sudnicu i vidjeli suprotnu ekipu, malo smo se uplašili. No nakon početka suđenja uvidjeli smo kako smo puno bolje pripremljeni od njih te smo se opustili. Nakon što smo osvojili prvu parnicu bili smo sretni i uzbuđeni za drugu. Druga parnica je bila zanimljivija iako smo nju izgubili. Možda bi bilo bolje da nisu u početku odlučili kako će slučaj završiti te da se nagrađivao dojam koji su ekipe ostavile. Ukupan doživljaj je bio odličan i stvarno smo se svi zabavili. – Josipa

[divider]

Nakon što smo došli na Općinski sud uvidjeli smo kakva je konkurencija i koliko truda trebamo uložiti. Shvatili smo ozbiljno zadatak te smo htjeli ostaviti dojam pravih odvjetnika, svjedoka i optuženih. Nakon dobivene obrane skupili smo dovoljno samopouzdanja za iduću parnicu – optužbu. U optužbi sam bila svjedokinja koja je uhitila optuženu. Iako su me u jednom trenu pokušali zbuniti pitanjima, straha nije bilo. Odgovarala sam na pitanja sutkinje, obrane i optužbe. Ekipa iz Zagreba pokušala nas je uplašiti, ali nisu uspjeli u tome. Bili smo vrlo zadovoljni odrađenim poslom. Svi su bili susretljivi, govorili nam što radimo dobro, što radimo loše… Svakako je ovo jedno iskustvo više koje me potaknulo da razmislim o upisivanju Pravnog fakulteta. – Ema

[divider]

U prvoj parnici u kojoj smo bili u ulozi obrane protiv škole iz Bjelovara bili smo pomalo stidljivi ali svejedno dovoljno uvjerljivi, ondje kao Ana Grabar bila sam optužena za davanje mita a moji dosjetljivi odvjetnici i ostali dio ekipe me je uspio obraniti. Kada mi je sutkinja čitala presudu i izrekla da me oslobađa krivnje, bila sam oduševljena. Iako sam to nekako očekivala jer smo vidno bili bolji od druge škole, svejedno je osjećaj bio izvanredan i bila sam sretna i ponosna na ekipu. Kada smo bili optužba poduzeli smo sve kako bismo dokazali krivnju Ane Grabar, ali zbog nedostatka dokaza i specifičnosti slučaja ishod je uvijek bio isti, optužena je bila oslobođena. Ali smo svejedno dobili velike pohvale od sutkinje koja je rekla da iako je ishod uvijek isti da smo bili odlični čak možda bolji i od pojedinih pravih odvjetnika. Sve u svemu osjećaj prisustvovanja sudu je vrlo zanimljiv ali i pomalo napet, pogotovo osjećaj sjedenja u stolici za svjedoke. Puni novih iskustava, upoznati sa svojim pravima na sudu, procesu pravog suđenja, pohvala sudaca i pomalo umorni vratili smo se u našu Slatinu. – Veronika

[divider]

Ekipa od nas 12 učenika gimnazije ozbiljno je shvatila zadatak. Zadani slučaj bio je optuživanje ili oslobođenje gospođe Grabar koja je bila gotovo uhvaćena pri davanju mita. Uz pomoć suca iz slatinskog Općinskog suda, gospodina Šljivca, uspjeli smo se odlično pripremiti za zadani slučaj i sve protuudarce koji su nas mogli dočekati na sudu u Novom Zagrebu. Po običaju, imali smo dvije parnice s dvije različite ekipe, jedna je bila iz Bjelovara, a druga iz Zagreba. Jedna parnica bila je presuđena u našu korist, no i na drugoj smo uspjeli zadovoljiti kriterije sutkinja koje su pohvalile našu spremnost. Cijeli koncept simuliranih suđenja je vrlo dobro osmišljen i doista sudionike upozna sa procesima u pravosuđu, te ih na zanimljiv način predstavi. Smatram da su ovakvi susreti korisni, a neke mogu i motivirati za daljnji odabir fakulteta. –  Irena

[divider]

Nakon priprema na slatinskom Općinskom sudu kod sudca Šljivca, na Općinskom sudu u Novom Zagrebu sve je prošlo i više nego dobro. Prvo smo bili obrana te unatoč tomu što smo se u početku malo uplašili, sutkinja nas je pohvalila i rekla kako smo se pripremili čak i bolje nego neki pravi odvjetnici. U sljedećem krugu zauzeli smo stranu optužbe te iako nije bilo moguće pobijediti, našim pitanjima uspjeli smo zbuniti protivničku stranu. Sve u svemu, na Državnoj smotri simuliranih suđenja bilo je jako zanimljivo, stekla sam još jedno novo iskustvo, a jedino što me malo razočaralo je to što je presuda već unaprijed bila donesena. – Barbara

[divider]

Svidjelo mi se jako. – Luka

[divider]