Slatina komemoracijom odala počast velikom Viktoru Žmegaču

Ogranak Matice hrvatske u Slatini, Zavičajni muzej Slatina i Grad Slatina organizirali su danas komemoraciju posvećenu našemu Slatinčaninu, akademiku Viktoru Žmegaču. Komemoracijom, koja se održala u Zavičajnom muzeju Slatina, predstavnici kulturnog, političkog i društvenog života grada Slatine odali su počast velikom Žmegaču.

Prisutne je pozdravio ravnatelj Zavičajnog muzeja Vlado Majhen, te najavio predsjednicu Ogranka Matice hrvatske Slatina Zoricu Varga.

„Zahvaljujem svima koji su došli odati počast i podijeliti trenutke sjećanja na našeg Slatinčanina akademika Viktora Žmegača, sveučilišnog profesora, germanista, povjesničara književnosti, muzikologa i dugogodišnjeg suradnika Matice hrvatske koji je preminuo u Zagrebu, 20. srpnja 2022. u 94. godini života“, rekla je Varga i pozvala da se minutom šutnje oda počast akademiku Viktoru Žmegaču.

„Njegov ga je rodni grad nagradio Zlatnom plaketom 2009. godine, a 2017. proglasio počasnim građaninom zbog izuzetnog doprinosa znanosti, kulturi i umjetnosti te promicanju imena Slatine u Hrvatskoj i svijetu. Spomen-ploče na rodnoj kući i kući u kojoj je provodio djetinjstvo, stalni postav u Zavičajnom muzeju, tragovi su koji uz veliki opus napisanih djela svjedoče da u Slatini i poslije Žmegača živi – Žmegač“, ističe Varga.

U svojem izlaganju, biografiju Viktora Žmegača iznijela je dopredsjednica slatinskog ogranka Matice hrvatske Ksenija Vujanović Juras.

„Akademik Viktor Žmegač, istaknuti hrvatski germanist svjetskog glasa, povjesničar književnosti i muzikolog, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, rodio se 21. ožujka 1929. u Slatini, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Virovitici i Osijeku. Studij germanistike i jugoslavistike završio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1954., a germanistiku i muzikologiju studirao je u Göttingenu 1952/53. i 1955/56. Doktorat znanosti stekao je 1959.

S temom Die Musik im Schaffen Thomas Manns (Glazba u djelu Thomasa Manna) na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje je predavao njemačku književnost od 1957. pa sve do umirovljenja 1999., od 1971. kao redoviti profesor. Od 1974. do 1999. bio je predstojnik Katedre za njemačku književnost. Povremeno je kao profesor gostovao na stranim sveučilištima. Od 2002. bio je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.

Od 2012. bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za književnost, a od 1992. dopisni član u Razredu za filološke znanosti.

Bio je i inozemni član Saske akademije u Leipzigu i član znanstvenoga društva Academia Europea u Londonu. Od 1985. do 2005. bio glavni je urednik časopisa Umjetnost riječi, a bio je i član savjeta inozemnih časopisa Germanistik i Text und Kontext.

Međunarodni ugled stekao je kao germanist pišući na hrvatskom i njemačkom jeziku. Iz njegova bogatog opusa izdvajaju se naslovi koje je objavljivao kod domaćih i stranih izdavača: Kunst und Wirklichkeit (Zürich 1969.), Književno stvaralaštvo i povijest društva,  (Zagreb 1976.), Geschichte der deutschen Literatur vom 18. Jahrhundert bis zur Gegenwart, (urednik i koautor, 3 sveska, Frankfurt am Main, 1978.–1984., nekoliko izdanja), Težišta modernizma, (Zagreb 1986.), Povijesna poetika romana, (Zagreb 1987..), Der europäische Roman. Geschichte seiner Poetik (Tübingen 1990), Tradition und Innovation. Studien zur deutschen Literatur seit der Jahrhundertwende, (Wien-Köln-Weimar 1993.) Der historische und der typologische Jude, (Tübingen 1996.) Duh impresionizma i secesije (Zagreb 1993.).

Krunom Žmegačevog književnopovijesnog proučavanja smatra se knjiga Povijesna poetika romana, treće, prošireno hrvatsko izdanje knjige objavljene 1990. na njemačkom (Matica hrvatska, 2004.), a kapitalnim ostvarenjem kasne faze njegova djelovanja kulturološko remek-djelo Od Bacha do Bauhasa (Matica hrvatska, 2006.), jedinstvena povijest njemačke kulture, književnosti, glazbe, slikarstva, filma i znanosti, od početaka do danas. Značajna su mu i djela objavljena u Matici hrvatskoj: Majstori europske glazbe (2009.), Prošlost i budućnost 20. stoljeća (2010.), Strast i konstruktivizam duha. Temeljni umjetnički pokreti 20. stoljeća (2014.), Četiri europska grada (2017.), Portreti gradova (2019.) te Vrhunski europski romani (2021.).

Za svoje djelovanje akademik Viktor Žmegač dobio je brojna priznanja i odlikovanja, među kojima se ističu Herderova nagrada 1993., Državna nagrada za znanost za životno djelo 2000., Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 2004., Inina nagrada za promicanje hrvatske kulture u svijetu 2005., a odlikovan je i Velikim križem za zasluge Savezne Republike Njemačke 1988. Akademik Viktor Žmegač umro je u Zagrebu 20. srpnja 2022.“.

„Kao jedan od najvećih hrvatskih erudita, Žmegač nam je u nasljedstvo ostavio bogatu baštinu koja je proizašla iz njegovog književnog djela. Brojni novinski članci, rasprave, stručni radovi, znanstveni radovi kao i monografije iz više znanstvenih polja nastali su kao rezultat rada i promišljanja ovog velikog čovjeka. Kako pisana riječ predstavlja misao otkinutih zagrljaja prošlosti, tako ime Žmegač postaje dio baštine jednog naroda, našeg naroda. Rođeni je Slatinčanin i ime svoga grada je poštovao i rado mu se, ako ne fizički, onda u sjećanjima, vraćao i pronosio njegovo ime širom Hrvatske i svijeta. Zahvaljujući djelovanju Ogranka matice Hrvatske u Slatini više puta su ga naši sugrađani mogli čuti i vidjeti, a posebno nam je drago da je dio njegove ostavštine našlo mjesto u našem Zavičajnom muzeju. Smrću gospodina Žmegača zaključeno je jedno vrijeme povijesti našega grada. U ime Grada Slatine, gradonačelnika, Gradskog vijeća Grada Slatine, obitelji gospodina Viktora Žmegača upućujem iskrenu sućut“, među ostalim je istaknuo Damir Jakšić, predsjednik Gradskog vijeća Grada Slatine.

Ispred slatinskog Zavičajnog muzeja prigodne je riječi rekao i kustos muzeja Srđan Đuričić:  

„Na pitanje tko je Viktor Žmegač jasno smo dobili odgovor iz njegove impresivne biografije kroz koju su isprepleteni, germanistika, muzikologija, kulurologija. Iz nje vidimo Žmegača koji je progovarao o znanosti, a još više kulturi u svoj svojoj širini, kulturi jednog naroda i jedne zajednice. Na ovom mjestu zastao bih na riječi kultura koja je Žmegaču toliko značila i bila predmet njegove okupacije. U samoj svojoj definiciji ona je naslijeđe jedne grupe ljudi koja se prenosi učenjem. A koliko je važna svjedoči njezina kompleksnost i diversifikacija. Svatko od nas, svaki dan proživljava jedan segment kulture bilo govorom, vizualno, osjetilno ili u vlastitim mislima. Kultura je upravo onaj faktor koji nas definira, koji zajednice izdvaja ili spaja u veće grupe. Koliki je obol Žmegača hrvatskoj i svjetskoj kulturi ostaje nam za proučavanje, ali sva njegova djela, knjige, članci, radovi govore o intelektualcu, eruditi, humanističkom čovjeku rođenom u Slatini. Čuli smo da je rođen 1929. godine u obitelji liječnika, obitelji koja je gajila osjećaj za književnost i znanost. Njegova prva sjećanja nastaju u ovoj zajednici, a koliko ja gajio osjećaj prema svom mjestu ponajbolje govori sam Žmegač kada 1998. godine kaže sljedeće: ‘U Slatinu više nisam navraćao, ali u isti mah mogu reći ja sam u Slatini svaki dan.’ I zaista Žmegač je ostao u Slatini u mislima mnogih Slatinčana, i u svakom retku svojih radova. No ta ostavština nisu samo sjećanja nego i materijalni tragovi, opipljivi dokazi njegovog rada koji su jednim dijelom našli svoje mjesto u Zavičajnom muzeju Slatina. Odnos Žmegača i našega muzeja vezani su uz našu kolegicu Dragicu Šuvak i djelovanje u Matici hrvatskoj. Od inicijalnih kontakata do danas prošlo je više od 20 godina, a kroz navedeno vrijeme, Žmegač se brojnim pismima, donacijama na neki drugi način vraćao u Slatinu i Slatinčanima. On se vratio kroz svoje knjige poklonjene muzeju, kroz poklonjene slikovnice koje je listao u djetinjstvu, kroz fotografije sa svojih predavanja, promocija ali jednako tako i kroz osobne predmete koji govore o njemu. Iako jedna kemijska olovka ne znači ništa u današnjem, možemo slobodno reći materijalnom svijetu, ipak kemijska olovka Žmegača kojom je skicirao svoja djela nama je od posebne važnosti jer čuva sjećanje na jednog genija svoga vremena. Na kraju bih nadodao da iz Slatine ljudi odlaze i ostvaruju se, ali ipak svaki put se toj istoj Slatini vraćaju gotovo kao hodočasnici koji na svojim leđima donose tom istom gradu sve što su postigli. U ime djelatnika Zavičajnog muzeja Slatina, ožalošćenoj obitelji prenosim iskrene izraze sućuti“, završio je Đuričić i na koncu komemoracije zahvalio svima koji su došli.

Oni koji su to željeli mogli su upisati nekoliko riječi upućenih Viktoru Žmegaču u knjigu uspomena koja će biti predana članovima njegove obitelji.

Treba istaknuti da su tijekom komemoracije puštani arhivski snimci s Viktorom Žmegačem tijekom njegovih posjeta Slatini, koje je snimio Felbar studio te ih ovom prilikom i ustupio.

(Tekst i Foto: Tea Kiš Slačanac)