Sjećate li se Mare Hegediša?
Maro Hegediš je mladi Slatinčanin koji je prije par mjeseci odnio pobjedu u kulinarskom showu “Večera za 5 na selu” kada su se natjecali kandidati iz Virovitičko-podravske županije. Budući da je nakon snimanja odmah otišao u Rijeku na studij, uspjeli smo ga “uhvatiti” sad za blagdane kada je došao doma te ga ugostiti u našem studiju kako bi ga slušatelji malo bolje upoznali.
Maro se rodio u Slatini, ali je djetinjstvo provodio na relaciji Slatina – Pitomača gdje živi s majkom i ondje je završio osnovnu i srednju školu. Obožava nogomet, čitanje knjiga i gledanje filmova, ali posebno voli kuhanje. Presudne osobe za Marinu ljubav prema kulinarstvu su bile bake. Odmalena je pratio što bake kuhaju, čitao recepte i to ga je posebno zanimalo.
– Već s deset godina sam počeo kuhati klasična jela. Bio je to zagrebački odrezak s krumpir pireom. Baka je to često pripremala, pa sam to naučio uz nju. Zatim sam prešao i na kolače, tijesto, mlince i tako je krenulo, – kaže Maro koji se u ovaj kulinarski show želio prijaviti još kao petogodišnjak kada se planirao prijaviti s bakom, ali morao je čekati osamnaesti rođendan i onda se odvažio i prijavio sam.
– Kako sam odrastao, kuhao sam dosta često. To umijeće sam usavršio posebice u vrijeme pandemije koronavirusa, kada sam bio u Slatini sam s ocem. Usavršio sam “gravče na tavče”, razne umake, meso i juhe. U izolaciji sam zapravo kulinarski procvjetao, – napominje Maro.
Kada se prijavio, relativno je brzo saznao da će biti snimanje i mogao je krenuti s pripremama. Skupio je sve kuharice na hrpu i prolistavao ih tražeći nešto posebno.
– Moj menu koji sam predstavio u showu se sastojao od predjela (rižoto s ciklom), glavnog jela (piletina s krumpirom i pireom od graška) i deserta (pita od jabuka). Neka jela sam pripremao i više puta kako bi utvrdio gradivo i bio spreman, – kaže Maro koji priznaje kako je na početku ipak imao tremu.
– Prvi dan snimanja sam bio malo zbunjen i pomislio ‘što ja tu radim’, s obzirom na to da su svi bili stariji od mene, ali kasnije smo se sprijateljili i bio sam opušteniji. Kada je došao moj dan za kuhanje, bio sam spreman, imao sam sve namirnice i sve je teklo po planu. Jedino nam vrijeme nije išlo na ruku, počela je kiša, a tenda na terasi je prokišnjavala. Tu smo imali malih poteškoća, ali kasnije je sve bilo u redu, – dodaje Maro.
Maro je izuzetno temeljit u pripremi jela koja sprema i to se moglo vidjeti i na malim ekranima. Uživa u samom postupku pripreme i kaže da ponekad i za pripremu jednostavnog jela zna uživati satima ako mu to godi.
Što se tiče natjecanja u showu, nije bio opterećen pobjedom. Bio je zadovoljan svojim danom i jelima koja je pripremio te je mirno čekao ishod.
Kada je saznao da je pobijedio bio je presretan jer cilj natjecanja je ipak pobjeda. Okolina nije bila baš optimistična u vezi Marine prijave u show i neki su mislili da sve skupa neće dobro ispasti, ali kada su vidjeli kako se je prikazao i da je na kraju i pobijedio – čestitali su mu.
– Lijep je osjećaj kada me ljudi prepoznaju na ulici ili u autobusu i pozdrave i daju do znanja da su me gledali, – govori Maro koji je ubrzo nakon snimanja morao u Rijeku gdje studira medicinsko-laboratorijsku dijagnostiku. Na fakultetu se dobro snašao, stekao prijateljstva i zadovoljan je životom u Rijeci. U budućnosti se vidi prvenstveno u medicini, iako mu ponekad prođe kroz glavu da bi bilo lijepo profesionalno se baviti kuharstvom, ali za sada je fakultet u prvom planu.
Maro ima i bogat društveni život i često sudjeluje u pub kvizovima sa svojim timom “Surogat očevi” koji ga posebno vesele.
Na samom kraju razgovora Maro je svima poželio sretne blagdane.
– Želim vam da ova Nova godina ne bude samo još jedna Nova godina pustih obećanja samom sebi. Radite na sebi, griješite, veselite se, volite se. Sutra budite bolji nego danas, a prekosutra bolji nego sutra – jedan je život!, – zaključuje Maro.
Bila je to prekrasna i iskrena čestitka mladića koji je sve iznenadio svojom zrelošću, ozbiljnošću i marljivošću.
Mi mu također želimo da mu se ostvare sve želje i snovi na njegovom putu. Bilo je ovo još jedno lijepo druženje i po tko zna koji put smo poslali jasnu poruku da upornost i volja uvijek rezultira uspjehom.
(Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar)
