Šetnja šumom s Natašom Rap
Tonski zapis emisije:
Tema očuvanja prirode, briga i zaštita za biljni i životinjski svijet je sve aktualnija.
Budući da je naš kraj bogat šumama, sve je potrebnije da ljudi budu upoznati s konkretnim činjenicama što se sve čini za njihovo očuvanje i opstanak. Zato smo u naš studio pozvali Natašu Rap – rukovoditeljicu odjela za ekologiju Uprave šuma podružnica Slatina.
Kako bi slušateljima bili što razumljiviji, na početku smo pojasnili osnovne pojmove.
Šuma je životna zajednica biljnih i životinjskih vrsta koji žive u skladnom suživotu. Hrvatske šume se brinu za ravnotežu između biljnih (drveća i grmlja) i životinjskih vrsta.
– Šuma je savršena ekološka tvornica jer koristeći prirodne sirovine (ugljični dioksid i vodu) i sunčevu energiju ona proizvodi znatne količine biomase (drvo i lišće), a višak koji nastane u toj proizvodnji ispušta nam u atmosferu (kisik). Šuma je živi organizam i kao takav rađa se, raste, stari i umire. Ophodnja je životni vijek šume od njenog nastanka pa sve do njenog pomlađivanja, – detaljno objašnjava naša sugovornica.
Pojasnila nam je i razliku između regularnog i prebornog gospodarenja. Regularnim načinom se gospodari jednodobnim šumama gdje su sva stabla približno jednake starosti i sličnih dimenzija i takvih je šuma najviše u našem okruženju. Sječa tih šuma se radi u 3 etape. Prve dvije su tzv. prorjeđivanje i čišćenje gdje se vodi briga o najkvalitetnijim stablima i podmlatku.
– U trećoj etapi je završna sječa i to najviše smeta našim ljudima. Na oko se čini da je sva šuma posječena, ali kada pogledamo malo bolje, iz blizine možemo vidjeti da je puno novih mladica koje će se s vremenom pretvoriti u novu, mladu šumu, – obrazlaže nam Nataša Rap.
Za razliku od regularnog, imamo i preborno gospodarenje koje se svima sviđa jer je to u biti prebiranje (prorjeđivanje) u zadanim dijelovima šume u određenim vremenskim intervalima i na oko ne vidimo razliku jer šuma je tu. Tako možemo gospodariti samo u šumama gdje prevladava obična jela.
Šume u Hrvatskoj prekrivaju 44,5% kopnene površine, za razliku od prosječne pokrivenosti u Europi koja iznosi 35%, tako da smo dosta šumovitiji od velike većine Europskih zemalja i te naše šume su 95% prirodnog porijekla.
– Našim načinom gospodarenja nastojimo imitirati prirodu i prirodne procese samo malo ubrzati koji bi i prirodno tako tekli, samo bi trebalo više vremena. Iskorištavamo sve dobrobiti koje šuma pruža, od onih gospodarskih do onih ekoloških, ali ne uništavamo staništa, već ih štitimo i čuvamo, – priča nam Nataša.
Što se tiče povijesti šumarstva, ono datira još od 18. stoljeća. Stvaranjem naselja, gradova i općenito urbanizacija utjecala je na smanjivanje i nestajanje šuma. Stvorila se bojazan da će šume nestati. Jedna od prvih osoba koja je nešto poduzela po tom pitanju bila je Marija Terezija koja je naredila da se “šume opišu i u nacrte narišu” i tu je nastala prva inventurna karta šuma između 1764. i 1765. godine.
- godine je izašao i prvi zakon o šumama pisan na hrvatskom jeziku.
Dosta rano kreću i šumarske škole. Kraljevsko gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima krenulo je s radom 1860. godine.
– Zato imajte povjerenja u šumarsku struku jer kad radimo zahvate u šumi, radimo to na temelju znanja stečenog na fakultetu, iskustva, dobrog i dugoročnog planiranja, a posebno sukladno specifičnim zahtjevima svake vrste i ulažemo puno truda, znanja i volje, – govori nam Nataša koja dodaje kako sustavno rade na tzv. “imunitetu” naših šuma da bi izdržale sve izazove koje nose klimatske promjene.
Spomenuli smo i “Europski zeleni plan” čiji je cilj da do 2050. godine Europa postane prvi klimatski neutralan kontinent. To znači kompletnu preobrazbu našeg načina života, rada i razmišljanja. Smanjenje ispušnih plinova, gospodarska održivost… Svi se trebamo potruditi i zbog nas i naše djece trebamo raditi na tome da taj plan bude ostvariv.
Zanimljivost ove emisije je podigla i činjenica da šumsko područje od ušća rijeke Mure uz Dravu kod mjesta Legrad koje se kasnije proširilo na tok rijeke Mure, ušće Mure u Dravu, tokom rijeke Drave do ušća u Dunav nazivamo Hrvatskom Amazonom. Netaknutost prirode izuzetno bogate bioraznolikosti, ali mjestimično i neprohodnosti asocira na područje Amazone. Mi se samo brinemo o očuvanju tih staništa i tu nema klasičnog gospodarenja.
Termin “Šume koje šeću” dodatno je začinio emisiju. Nataša nam je objasnila što on točno znači.
– Riječni tokovi stvaraju meandre (riječne zavoje), sprudove, otoke, rukavce. Ovisno o jačini i količini protoka vode, korijenje drveća uz te nanose ostane u zraku i na kraju ga odnosi. Sjeme se tako “seli” na drugu stranu i na vlažnom i plodnom tlu ponovno se rađa i raste. Tako se drveće “seli” s jednog kraja na drugi i to zovemo njihovim “šetanjem”, – pojašnjava Nataša.
Podizanje svijesti o šumama i njihovoj važnosti je vrlo bitna i trebamo raditi na tome. Trebamo ih čuvati i ponašati se kao prijatelj. Pogotovo trebamo paziti na bacanje otpada i paljenje vatrica za na to predviđenim mjestima (izletišta).
Na kraju ovog zanimljivog i nadasve poučnog razgovora, naša sugovornica je poručila: “Uživajte u prirodi i njenim blagodatima. Koristite ovu najjeftiniju i najpristupačniju antistres terapiju. Dođite u šumu, zagrlite stablo, upijte njegovu energiju, ali isto tako vodite računa o zaštiti te naše prirode”.
Nadamo se da su slušatelji Radio Slatine nešto naučili ili se bar podsjetili na važnost naših šuma. Nataši želimo puno uspjeha u radu i brizi za naše prirodno bogatstvo, a mi se svi skupa trebamo što više “sprijateljiti” s prirodom jer bez nje ne možemo.
(nm/Ratka Turk)
