REKREATIVNI TRKAČ ZLATKO MILOŠEVIĆ: Trčanje mi je pomoglo u rješavanju stresnih situacija

Kad sam sa svojih 105 kilograma 15. svibnja 1993. godine vezao cipele, rekao sam supruzi da ću do Velike Gospe „skinuti“ 20 kilograma

NOVA BUKOVICA

Zlatko Milošević iz Nove Bukovice 21. rujna navršit će 70 godina, ali još uvijek sudjeluje na memorijalnim i natjecateljskim utrkama dugim od nekoliko do više stotina kilometara. Posljednja utrka bila mu je osječki Ferivi polumaraton, koji je istrčao s drugim vremenom u svojoj kategoriji, nekoliko minuta brži od njega bio je samo Ivan Akrap, trener u Atletskom klubu Hajduk iz Splita.

Elektrotehničar Zlatko Milošević po završetku školovanja radio je u Zagrebu, jer u njegovu rodnom kraju tada nije bilo lako naći posao. Radio je u Viaduktu i Dalekovodu, a nakon povratka u Novu Bukovicu zaposlio se u HEP-u u Slatini, gdje je nakon 37 godina dočekao i mirovinu. Učlanjenjem u HDZ 1. travnja 1990. počinje njegov politički angažman na mjestu potpredsjednika prvog saziva Skupštine tadašnje općine Podravska Slatina, a nakon odlaska predsjednika u Srbiju vodio je Skupštinu do imenovanja povjerenika. Izbijanjem ratnih sukoba imenovan je zapovjednikom odreda Narodne zaštite pa je bio i član ratnoga Kriznog štaba za općinu Podravska Slatina te sudionik je Domovinskog rata s 839 dana. U Novoj Bukovici u tri mandata obnašao je funkciju općinskog načelnika, a nakon punih 30 godina u HDZ-u lani se ispisao iz stranke, jer, kaže, politika koju sada vodi HDZ sa svojim političkim partnerima nije ona za koju se on zalagao devedesetih i za koju je išao u rat.

– Oduvijek sam imao sklonosti prema sportu, veliki sam Dinamov navijač otkad znam za sebe, a trčati sam počeo za vrijeme služenja vojnog roka u bivšoj JNA u Somboru i Skopskom Petrovcu. Ja sam sudjelovao u tim vojničkim utrkama bez nekih velikih rezultata, ali mi se trčanje svidjelo. Za boravka u Zagrebu trčkarao sam po Dubravi, gdje sam stanovao, a trčanje sam zanemario poslije povratka u Novu Bukovicu jer je to bilo vrijeme osnivanja obitelji i gradnje kuće. Kad sam sa svojih 105 kilograma 15. svibnja 1993. godine vezao cipele, rekao sam supruzi da ću do Velike Gospe „skinuti“ 20 kilograma. Ona se u nevjerici nasmijala i pitala me gdje ću ih staviti. Tada sam počeo trčati i do Velike Gospe omršavio sam 24 kile. Nastavio sam i godinama trčao pomalo samozatajno, jer mi je bilo neprijatno budući da u to vrijeme trčanje nije bilo popularno kao danas. Trčanje mi je pomoglo u rješavanju stresnih situacija, kojih je bilo mnogo u obnašanju dužnosti načelnika, na poslu i u školovanju kćeri studentica. – ispričao nam je trkač iz Nove Bukovice.

Milošević je prvo trčao desetak godina po Novoj Bukovici, zatim je sudjelovao u memorijalnoj utrci za HEP-ova montera Iliju Milanovića iz Usore, hrvatskog branitelja koji je doživio mnoge nepravde pa se raznio bombom u Dalju. Nakon toga sudjelovao je u utrkama koje je organizirao osječki Maraton-klub Hrvatski sokol, a nakon osnivanja Udruge maratonaca Virovitičko-podravske županije Glasnici istine postaje član te udruge i sudjeluje na brojnim memorijalnim utrkama diljem Hrvatske. Iza njega je ultramaraton Zagreb – Vukovar dug 344 kilometra, ultramaraton Vukovar – Sunja (Od velikog do malog Vukovara) dug 305 kilometara, utrka Glina – Kutina duga 87 kilometara, ultramaraton Kladare – Stara Jošava „Kroz Virovitičko-podravsku županiju“ dug 86 km, utrka Našice – Feričanci – Đurđenovac – Našice duga 32 km, utrka Vukovar – Tovarnik duga 27 km i niz drugih, mahom memorijalnih utrka. Ima malih poteškoća s desnim koljenom i desnim kukom, ali kaže da se to sve zaboravi u žaru trke i trčat će dok bude mogao.

– Prije dvije godine obilježio sam 25 godina trčanja utrkom na 25 kilometara, na kojoj je sudjelovalo 25 trkača iz cijele Hrvatske. Bio sam sretan što su došli trkači iz mjesta u kojima sam trčao zajedno s njima u trkama koje su oni organizirali. Ja se nadam da ću za koju godinu obilježiti i 30 godina trčanja.

Cijela obitelj podržava Zlatka Miloševića u njegovim atletskim aktivnostima. Njegove kćeri Silvija i Jadranka ponekad trče s njim, ali su mu moralna potpora i kad nisu zajedno. Kad je Zlatko s ostalim trkačima u Novoj Bukovici obilježavao 25 godina trčanja, istovremeno su trčale pravnica Silvija u Rijeci i doktorica kemije Jadranka u Pittsburgu u Americi, a međusobno su se informirali i podržavali zahvaljujući suvremenim sredstvima komunikacije. Zlatko je prilikom posjeta kćeri Jadranki i njenoj obitelji u SAD u dva navrata sudjelovao i u humanitarnim trkama na pet milja kojima se u Pittsburgu obilježava Dan zahvalnosti (Thanksgiving Day), i u kojima sudjeluju tisuće trkača.
(Petar Žarković, Glas Slavonije)