Ratka ugostila brončanu Veroniku Vilk

Jučer smo u poslijepodnevnom programu Radio Slatine ugostili Veroniku Vilk, našu slatinčanku koja je na Svjetskom prvenstvu u hrvanju za kadetkinje, koje se ove godine održavalo u Rimu, osvojila brončanu medalju.

Cilj emisije je bio istaknuti Veronikin uspjeh, ali isto tako ispričati priču o samom putu do uspjeha, koji je bio dug, mukotrpan, naporan, ali na kojem je Veronika ostala ustrajna i čvrsta.

Veronika se s hrvanjem susrela kao sedmogodišnja djevojčica. Roditelji su je htjeli usmjeriti na neku sportsku aktivnost, te ju je otac odveo na trening Hrvačkog kluba Slatina, jer je i sam u mladim danima trenirao hrvanje. Odlasci na hrvanje su se ponavljali i Veronika je počela trenirati. Zavoljela je hrvanje, ali je u početku imala veliku tremu od javnog nastupa i na turnirima se nije htjela boriti.

Treneri iz Hrvačkog kluba Slatina su je odlučili poslati na državno natjecanje i tu Veronika nije imala izbora nego hrabro stati na strunjaču i “probiti led”.

S 12 godina je dobila poziv za Hrvatsku hrvačku reprezentaciju i njena priča je krenula u puno ozbiljnijem smjeru. Natjecanja i medalje su se samo nizale. Na međunarodnom natjecanju u Austriji je osvojila 1. mjesto. Na natjecanju u Berlinu 2018. godine bila je najmlađa natjecateljica. Imala je sedam borbi u jednom danu, a dobila je njih šest. Na tom natjecanju je osvojila 3. mjesto. Poljska 2019. godine, natjecanje s preko 300 sudionika. Naša Veronika je i ovdje bila najmlađa, ali je uspjela osvojiti 3. mjesto. Veronika ne prestaje dalje nabrajati natjecanja (Balkansko, Svjetske učeničke igre u Beogradu, Sofija itd.), a sa svakog natjecanja oko vrata je donijela medalju.

U međuvremenu je završila osnovnu školu i upisala srednju školu u Koprivnici, smjer – farmaceutski tehničar. Ali isto tako je Hrvački klub Slatina zamijenila Hrvačkim klubom Podravka. Promjena kompletne okoline je dosta utjecala na Veroniku. Nije joj bilo lako, ali uz prijateljski odnos prijatelja iz kluba Podravka, prihvatila je novi život i opet krenula sigurnim tempom naprijed. Veronika nema slobodnog vremena. Ako nije u školi, onda uči, a svake večeri ima trening.

Veronika je postigla zaista veliki uspjeh na Europskom prvenstvu u Rumunjskoj ove godine. Bila je najmlađa kadetkinja. Na natjecanje je krenula smireno, pa što bude, bez prevelikih očekivanja. Osvojila je 3. mjesto i oko vrata donijela broncu. Uslijedile su pripreme za svjetsko prvenstvo i Veronika je zdušno trenirala.

Zanimljivo je to, da je kroz razgovor rekla da prije svake borbe ima tremu. Ali kad stane na strunjaču, trema nestane i Veronika jednostavno “pomete” konkurenciju.

Na svjetskom prvenstvu je trema bila itekako prisutna, ali kad je trebalo stati na strunjaču i boriti se, tu je Veronika dala sve od sebe i osvojila 3. mjesto. 

Velikog uspjeha na Svjetskom prvenstvu u Rimu naša Veronika još uvijek nije svjesna. Jako je sretna i zadovoljna, ali nije svjesna veličine svog uspjeha. 

Zahvalila se ponajprije roditeljima koji su je kroz cijeli njen sportski i životni put bodrili i bili joj podrška bez koje ne bi mogla. Zahvalnost je izrazila i trenerima u Hrvačkom klubu Slatina: Bori Kociću, Mariju Petraku, Nebojši Nikšiću, Novici Kociću, Josipu Grahovcu i Danijelu Kolomazu. Oni i dalje bodre i treniraju Veroniku. Također se zahvalila treneru u Hrvačkom klubu Podravka iz Koprivnice, Ivanu Lončariću. Zahvala ide i kolegama i kolegicama iz oba kluba jer su joj davali poticaj i podršku da ustraje i da da sve od sebe.

Na pitanje koji su joj planovi i ciljevi u životu, Veronika je rekla:

– Planovi su da završim školu i upišem Kineziologiju i tako povežem na neki način znanost i sport. A cilj mi je otići na Svjetske olimpijske igre i popeti se na tron i zasjati.

Sjaj u očima ove presimpatične šesnaestogodišnjakinje, koja zna što hoće i daje sve od sebe da to ostvari, uvjerio me, po tko zna koji put, da je u životu zaista sve moguće, ako želiš i ako se trudiš. I ono najbitnije, ako ideš srcem.

Draga Veronika, želimo ti puno uspjeha i vidimo se sigurno poslije Olimpijade. Sretno!

tks (Ratka Turk i Nikolina Mažar)