RADIOKLUB SLATINA – 9A1ABE – Vlastitim sredstvima postavili i opremili antenski stup s repetitorom

Radioamaterske veze najpouzdanije su sredstvo komunikacije u kriznim situacijama

U vrijeme suvremenih sredstava komunikacije, pametnih mobitela i sveopće digitalizacije, čini se da je prošlo vrijeme radioamatera i klubova koje su oni osnivali u drugoj polovici prošlog stoljeća. No, radioklubovi i dalje postoje, mnogi vrijedno rade, a neki su ponovno aktivirali svoje članstvo pojavom pandemije koronavirusa na temelju uputa i mjera koje su propisali Stožer civilne zaštite RH i HZJZ.

Jedan od takvih je i Radioklub Slatina, osnovan 27. svibnja 1958. godine,  jedan od najstarijih klubova u Republici Hrvatskoj (9A), i među starijima u bivšoj državi.

U razdoblju od 1958. do 1990. godine broj članova varirao je između 15 i 32, a u tom vremenu radioamatersku obuku prošlo je više od 80 novih radioamatera s prostora bivših općina Podravska Slatina, Virovitica i Orahovica. Klub je tada imao jednu kratkovalnu stanicu i više UKV (FM i all mode) uređaja, koje stavlja u funkciju obrane u Domovinskom ratu, kada i članovi Radiokluba Slatina nesebično sudjeluju u obrani domovine vlastitim uređajima. Djelatnost kluba obnovljena je 10. srpnja 1994. godine u skučenom prostoru na tavanu Hrvatskoga doma u Ulici braće Radić 2, ali zbog nedostatka opreme i interesa djelovanje kluba ubrzo ponovno zamire. Klub je aktivan od 2008. do 2016. godine, a djelovanje sadašnjega Radiokluba Slatina (9A1ABE) pokrenuto je 12. veljače 2020. godine na izbornoj skupštini s idejom građenja i opremanja DMR repetitora za područje sjeverozapadno i sjeveroistočno od Slatine, odnosno od Koprivnice do Osijeka i Vukovara. Na toj skupštini za predsjednika kluba izabran je Tomislav Ostrošić (9A3COT), za dopredsjednika Vanja Ćuća (9A3CVC), a za tajnika Zlatko Cibok (9A3BCZ).

Vlastitim sredstvima od članarina i donacija klub je uspio postaviti antenski stup s repetitorom u ulici Tina Ujevića te ga opremiti opremom i uređajima sveukupne vrijednosti više od 20.000,00 kuna. Klub je član Hrvatskoga radioamaterskog saveza (HRS), a članovi kluba surađuju s radioamaterima diljem svijeta. Valja napomenuti da korisnici CB radiostanica (CB-aši) tek po završenoj posebnoj obuci postaju radioamateri.

„Radioamaterske veze pokazale su se kao najpouzdanije, sigurno i učinkovito sredstvo za komunikaciju među ljudima i institucijama u kriznim situacijama poput elementarnih nepogoda, raznih katastrofa, prometnih nesreća, zdravstvenih problema ili ratnog stanja, što se potvrdilo i tijekom Domovinskog rata,“ kaže predsjednik Tomislav Ostrošić, a tajnik Zlatko Cibok dodaje da je radioamaterska oprema uvijek na raspolaganju i nije ovisna o ostaloj infrastrukturi.
„U slučaju potrebe mi priskačemo u pomoć kroz Sustav radioveza u kriznim situacijama (SRVKS), koji je organiziran pri Hrvatskom radioamaterskom savezu,“ kaže tajnik Cibok. Sljedeća investicija kluba bit će postavljanje solarnih panela, što će osigurati potpunu neovisnost o gradskoj elektromreži. 

CB-PALAČINKE, JEDNA JE S BIBEROM

Prisjećajući se vremena kad su njeni roditelji, Irena i Đuro Kučera, bili aktivni CB-aši, a u tim 80-im godinama rijetko je koja obitelj imala i fiksni telefon, Mihaela Feldi još jednom u svome sjećanju prolazi sve lijepe trenutke proživljene zahvaljujući vezama i prijateljstvima sklopljenim preko CB radiostanice.
„Sjećam se da je komunikacija započinjala na 20. kanalu, a nastavljala se s određenim brojem sugovornika na nekom drugom, dogovorenom kanalu. Svi su korisnici tih stanica imali svoje nadimke, a takvom komunikacijom upoznavali su se, predstavljali mjesta u kojima žive i dogovarali međusobne susrete, uvijek spremni priskočiti u pomoć ako je netko zatreba. Posebni doživljaji bile su CB-palačinke, na koje su ljudi dolazili i iz udaljenijih mjesta. U Slatinu su dolazili iz Koprivnice, Bjelovara, Našica, nije se postavljalo pitanje udaljenosti ni troškova. Tradicija je nalagala da jedna palačinka bude ispunjena biberom, i ako je dobitnik odbije pojesti, kod njega se pripremaju sljedeće CB-palačinke. Bilo je i zajedničkih roštiljanja, sportskih susreta, izleta, na kojima su se sklapala i trajna prijateljstva,“ prisjeća se Mihaela.  
(Petar Žarković, Glas Slavonije)