“Prvi za Hrvatsku” – s Ivanom Gerenčirom na Radio Slatini

Ivan Gerenčir je naš Slantinčanin koji je pobijedio na međunarodnom natjecanju “Prvi za Hrvatsku” i tako odnio titulu najspremnijeg vojnika. Naravno da smo iskoristili prigodu da ga pozovemo u naš studio da ispriča svoju priču, a ovo kišno poslijepodne je bilo idealno upravo za to – za lijepu priču o uspjehu.

Natjecanja za najspremnijeg vojnika OSRH započela su još 20212. godine pod nazivom “Prvi za Hrvatsku” i nastavak su natjecanja koja su održavana od 1997. do 2000. godine u Hrvatskoj vojsci pod nazivom “Prvi do Knina, prvi do slobode”.

Od 2014. godine imaju međunarodni karakter i održavaju se na različitim lokacijama. Ivan je do sada četiri puta sudjelovao na spomenutim natjecanjima.

– Od 2019. godine sam ostvario drugo mjesto, 2021. godine sam bio prvi. Prošle godine sam podbacio, bio sam sedmi, a ove godine sam bio ponovno prvi – govori nam Ivan.

Ovogodišnje natjecanje se održavalo na području Požeške vojarne 123. brigade HV, na širem području grada Pakraca i općine Okučani. Na strelištu požeške vojarne odrađeno je kvalifikacijsko pucanje kojim se odredila rang lista natjecatelja. Ivan je startao sedmi po redu, smiren i koncentriran.

Za svaku od 8 radnih točaka koje je prošao Ivan je imao u glavi analizu svake i smišljenu namjeru kako je želi proći.

– Za točku prolazak kroz kontaminirano zemljište sam imao u namjeru izbiti na čelo, a ja sam se vodio time da ako budem prvi, izbjeći ću moguću gužvu i tako dobiti na vremenu. Također za drugu točku radnog naziva Topografija, koja je jako zahtjevna jer zahtjeva koncentraciju i orijentaciju i treba dobro znati čitati topografsku kartu. Ako “zaglavinjaš” na toj točki izgubiš beskonačno vremena. Budući da ne smiješ imati ni mobitel, niti pametni sat, nemaš pojam o vremenu. Ja sam zato odlučio da ne srljam. Nije mi bilo bitno da ju prođem brzo, već precizno. Možda ju nisam prošao najbrže, ali sam prvi ušao i prvi izašao. Mogu reći da je ta točka psihički najzahtjevnija – objašnjava nam Ivan.

Bitno je napomenuti da svi natjecatelji osim uniforme nose i punu ratnu spremu koja teži oko 20 kilograma, tako da su i fizički napori dodatno otežani, a upravo su takve točke slijedile.

– Prelazak staze s pješačkim preprekama i prelazak vodene zapreke nalikuje na klasičnu vojnu vježbu ili, ako ste gledali, film “G.I. Jane”, ali s obzirom da je to već 15. kilometar natjecanja i da je prisutna i određena doza umora, ne vrijedi jurcati, već sam radije išao svojim tempom, mirno i staloženo. Doza mirnoće je bila prisutna i zato što sam bio svjestan svoje vremenske prednosti u odnosu na druge natjecatelje. Uslijedilo je bacanje školske ručne bombe i to je bila moja “crna mačka” jer sam dva puta “mašio”, ali sam i dva puta pogodio. Ove godine mi je nekako sve išlo na ruku i iz prve sam pogodio i u tom trenutku sam nekako znao da je to – to – s osmijehom nastavlja Ivan.

Iako su ga čekale još 3 točke, u tom trenutku je već bio svjestan da će biti prvi.

Svladavanje zemljišne zapreke tirolskom prečnicom nam je predočio kao inačicu “ziplinea”, a svladavanje kosine užetom s rappellingom, da bi i mi i slušatelji dobili bolju sliku točaka natjecanja. Zadnja točka natjecanja je bila Izvlačenje ranjenika pod paljbom, sastoji se od tri točke, ali ima puno elemenata koje treba odraditi i ako bilo koji izostaviš dobivaš vremensku kaznu.

– I dalje sam ostao smiren i precizan, ali budući da sam sada pogotovo bio svjestan vremenske prednosti, završio sam bez pritiska i mogao sam mirno krenuti prema cilju. Na samom izlasku na magistralnu cestu susreo sam se s rekreativnim trkačima među kojima su bili i naši “Glasnici istine”. Njihov start se poklopio s mojim izlaskom na cestu i trčali su neko vrijeme iza mene dajući mi tako potporu – priča nam Ivan.

Staza je bila duga 36 kilometara, a Ivan ju je prošao za 5 sati i 28 minuta. U tim trenucima se osjećao ponosno. Ivan je vojnik već 28 godina i posvećen je vojničkom poslu koji mu se isprepleo sa životom i osjećaj koji se stvorio tom pobjedom je određena potvrda svega što je kao vojnik prošao.

Ivan se aktivno bavio i trčanjem i nemjerljivo je koliko kilometara ima u nogama.

– Trčanjem sam se počeo baviti relativno kasno, s 29 godina. Nisam postigao neke velike rezultate, ali trčao sam amaterski cestovne utrke, polumaratone i maratone – skromno će Ivan.

Ivan je se 30-ak godina bavi i lovom. Odrađuje sve lovačke obveze kao član Lovačke udruge “Zec” Četekovac, ali u lov ide najmanje jer mu obveze baš ne dopuštaju.

Ivan je prije svega ovoga i suprug i otac dvije kćeri i sina, koji su sada već odrasli. Priznaje da je vrijeme prebrzo prošlo i da si nekada nije baš znao posložiti prioritete i da bi sada neke stvari odradio drugačije. Ima skladnu obitelj i mislim da je obitelj na Ivana preponosna i da ne smatra da su bili zakinuti, jer poznavajući ih i oni su sudjelovali u svakoj njegovoj pobjedi i pratili ga na njegovim putevima.

– Ja sam primjer da netko tko nije posebno talentiran može postići rezultate koje želi. Svatko mora odlučiti što mu je cilj i koji su mu dosezi i s upornim i ustrajnim radom, može se – poruka je koju je Ivan poslao slušateljima.

Skroman i ustrajan, kakav je uvijek i bio, ali je dokazao da je najbolji. Ponosni smo!

(Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar, MORH)