PROŠLOST U SADAŠNJOSTI: SLAVONSKA PUSTARA VIŠNJICA – Buđenje u novom dobu

Destinacija izvrsnostI: Primjer kako se pametno i efikasno koriste sredstva EU fondova

Prema definiciji iz Hrvatskog enciklopedijskog rječnika pustara je “prostrano zemljište koje se ne obrađuje, već služi za stočarstvo, konjarstvo i uzgoj svinja na otvorenom”. Korijen same riječi pustara možemo naći u mađarskoj riječi “puszta”, što bi u prijevodu značilo prostrana ravnica. Što se pustara u Hrvatskoj tiče, njih je najviše bilo u Slavoniji i Baranji, čije je zlatno doba bilo u prošlom stoljeću. No od sedamdesetih godina pustare polako propadaju i u izvornom obliku, osim nekoliko u Baranji, drugdje ih više nema, iako ima pokušaja da ih se obnovi u suvremenijim izdanjima i stavi u funkciju.

Jedan od takvih pozitivnih primjera svakako je i imanje Višnjica u općini Sopje nedaleko od Slatine, koje je jedinstveni primjer obnove gazdinstva nekadašnjih pustara (“pusta”) (pustara), prostranih imanja na kojima su u prošlosti organizirano živjeli bezemljaši koji su se bavili stočarstvom, ratarstvom, pratećim zanatima i dodatnim djelatnostima.

MODERNO IZDANJE

Imanje je staro više od 200 godina i u tom dugom razdoblju imalo je razne vlasnike, da bi 2006. godine, nakon stečaja poljoprivredne tvrtke, novi vlasnici pokrenuli obnovu cijeloga kompleksa kroz realizaciju šest djelatnosti – ruralni turizam, organizacija svadbenih, sakralnih i kongresnih svečanosti, konjogojstvo, uzgoj batata i drugih ratarskih kultura, uzgoj ljekovitog bilja i tov junadi. Višnjica je danas atraktivna agroturistička destinacija, kojoj je osmišljeno uređenje 2011. godine donijelo prestižnu nagradu EDEN kao europskoj destinaciji izvrsnosti.

U sastavu Pustare Višnjica nalazi se i hotel s tri zvjezdice, koji ima 39 ležajeva u 18 soba, depandansa hotela ima 22 sobe s 53 ležaja, dvije tradicijske kućice imaju četiri apartmana s 24 ležaja, a tu je i OPG sa šest apartmana. Restoran Višnjica ima 300 sjedećih mjesta, u konobi s vanjskom terasom može se smjestiti ukupno 100 osoba, a novi restoran (prenamijenjeni prostor nekadašnje stare staje) kapaciteta je 350 osoba. Vlasnici su posebno vodili brigu o djeci, pa su uredili dječji park s odgovarajućim sadržajima.

Pustara Višnjica pravo je mjesto za agroturizam, vrstu kontinentalnog turizma koji je na tom imanju namijenjen svim uzrastima i grupama posjetitelja. Od dodatnih sadržaja u različitim prostorima Višnjice mogu se vrlo uspješno održavati razne radionice – poljoprivredne, adrenalinske, gastro, jahanje, stari sportovi…

Tijekom godina uzgoj batata i drugih ratarskih kultura te uzgoj ljekovitog bilja i konjogojstvo zamijenilo je stočarstvo. Daljnji razvoj imanja temelji se na principima permakulture, uključujući postrno korištenje oranica za ispašu stoke (konji, krave uz korištenje mobilnih ograda i pregonskih pašnjaka). PZ Ergela Višnjica želi postati regionalni primat u proizvodnji visokokvalitetne tovne junadi. Na farmi Zidine u obližnjim Novakima, u razdoblju 2015.- 2021. godine izgrađene su dvije samostalne organizirane cjeline za farmski uzgoj tovnih junadi i sustava krava-tele uz potporu EU programa Ruralnog razvoja (Mjera 4.1.1. i 4.1.2.), na kojima se trenutačno uzgaja oko 2.000 grla.

Premda konjogojstvo nije više primarna djelatnost na Višnjici, ono nije potpuno zapušteno. U razdoblju od 2008. do 2011. godine konji u vlasništvu PZ Ergela Višnjica ostvarili su brojne uspjehe na međunarodnim natjecanjima u ljepoti (u Halter disciplini). Tada se na višnjičkoj ergeli nalazio pastuh koji je okrunjen titulom svjetskog prvaka te dva puta titulom europskog prvaka u ljepoti (This Kids Hot), bio je tu još jedan pastuh koji se okitio titulom europskog prvaka (Light The Way MR), a među “okrunjenim” kobilama bila je i europska prvakinja u ljepoti (MWH Classy Kid).

EUROPSKI PROJEKTI

Nekadašnja pustara Višnjica svoj današnji izgled i uspješno poslovanje zahvaljuje u prvom redu inovacijskim zamislima, nevjerojatnoj upornosti i velikom entuzijazmu sadašnjih suvlasnika, a sve to ne bi se moglo ostvariti bez sredstava EU fondova i uspješno provedenih projekata.

– U lipnju 2013. godine počeli smo s provedbom IPA projekta u kojem smo bili partner i centralna jedinica za održavanje projekta. Bio je to projekt Sweet (Jačanje ženskog poduzetništva), u čijoj su provedbi sudjelovali Hrvatski zavod za zapošljavanje, Razvojna agencija VPŽ VIDRA, Poljoprivredni fakultet Osijek i Centar Balog. U sklopu toga projekta 40 trajno nezaposlenih žena prolazilo je praktične i teoretske radionice o poljoprivrednom uzgoju batata kroz četverogodišnji plodored s ostalim kulturama (buča golica, stare sorte žitarica – pir, ljekovito bilje – kamilica i batat). Projekt je završen u lipnju 2014. godine, a potpisano je 12 kooperantskih predugovora za suradnju s polaznicama. Godine 2015. potpisani su ugovori za realizaciju spomenutog projekata iz programa Ruralnog razvoja za nabavku mehanizacije i izgradnju staja za tov junadi. Realizirali smo i niz drugih projekata. To su godine 2015. projekt za obnovu i ulaganje u opremu (Ministarstvo turizma i sporta RH), 2018. projekti za mehanizaciju i staju za sustav krava-tele (Ruralni razvoj), iste godine projekt za ulaganje u nepoljoprivredne djelatnosti (OPG, Mjera 62.1.) i projekt za prenamjenu objekta u ugostiteljsku djelatnost (Pustara Višnjica, Mjera 6.4.1.). Javili smo se i prošli na natječaju Ministarstva zaštite okoliša za energetsku učinkovitost, kroz koji smo na postojećoj zgradi hotela obnovili krovni pokrov, fasadu, stolariju, instalacije, i cijelo poslovanje učinili racionalnijim i održivim. Našu dvoranu opremili smo suvremenom opremom koja povećava zdravstvenu ispravnost zraka, jer cijelu kubaturu možemo izmijeniti za osam minuta. Koristimo se baktericidnim filterima pa se klasični klima-uređaji više ne upotrebljavaju, na suvremeni način održava se visoka kvaliteta zraka i stabilni i povoljni temperaturni uvjeti za boravak gostiju – pojašnjava suvlasnica Višnjice Ksenija Plantak.

Danas u Višnjici nema obitelji koje bi tu živjele klasičnim seoskim životom na svojim obiteljskim imanjima, ali Ksenija Plantak kaže da je želja i potreba Višnjice da nekoliko obitelji djelatnika borave stalno na Višnjici i tamo žive:

– To je jedan od naših budućih projekata kojim ćemo sagraditi nekoliko obiteljskih kuća i kuća za iznajmljivanje, koje bi u jednom višnjičkom sokaku ipak dočarale i ugođaj sela, s dvorištima, životinjama i svime što bi djeca rado vidjela. Vidimo, naime, koliki je interes djece kada dođu da vide životinje i da se druže s njima, a u jednom takvom ambijentu to bi bilo vrlo prirodno i sigurno lijepo prihvaćeno u cilju obiteljskog turizma.

ZLATNO DOBA PUSTARE

U prošlost imanja zavirili smo kroz sjećanja slatinskoga snimatelja Željka Felbara, koji je rođen u Višnjici i u tom naselju sa svojim roditeljima i braćom proveo je prvih desetak godina života:

– Pustara Višnjica je pedesetih godina prošloga stoljeća bila jedno izuzetno dobro organizirano naselje. Tu su živjeli radnici tadašnjega Poljoprivrednog dobra i njihove obitelji, koje su u naselju imale mogućnost zadovoljavanja svih potreba. U desetak stambenih objekata živjelo je i do 200 ljudi. Bila je tu tvornica žeste, koja se proizvodila od krumpira budući da je ovo zemljište pogodno za uzgajanje te kulture. Tvornica je imala i vlastitu proizvodnju struje i naši roditelji su u smjenama imali obvezu loženja peći do 22 sata i do tada smo imali struju, naravno, samo za rasvjetu. Sjećam se da je jedne večeri svjetlo “žmirkalo” i nestalo je struje, a pregledavanjem svih stanova utvrđeno je da je cijeli sustav prestao funkcionirati zbog glačala jačine jednog kilovata koje je kupila i uključila jedna žena. Iz tvornice su se u jednu lagunu ispuštali topli ostaci mljevenog krumpira i ljusaka, koje smo zvali šlempa, a mi, djeca, imali smo privilegij gacati po toj toploj masi i uživati u tome.

Sjeća se Željko i četverogodišnje škole u jednoj prostoriji, koja se uređivala upravo kad je krenuo u prvi razred. Tako je prvo polugodište išao u školu u Gornji Miholjac i još pamti zimske vožnje sanjkama po velikom snijegu do škole preko Španata. Krajem pedesetih godina u Višnjici je izgrađena kuglana, a Željko je bio među klincima koji su dizali i postavljali kegle i bili nagrađivani nekim sitnim novcima. Žene su bile organizirane u Antifašistički front žena, tada nije bilo drugih udruga, i kao zbor nastupale su na priredbama u mjestu, a vozeći se na prikolici odlazile su i na nastupe u Slatinu. Bila je u Višnjici i trgovina mješovitom robom, trgovci su bili Šimek, Meštrović, Novak, dolazilo je putujuće kino, na kirvaj i “ringišpil”, dolazio je i sladoledar, a svi su uživali u putujućim cirkusima koji su također povremeno zabavljali mještane.

U trokutu između Bistrice, Španata i Višnjice zadržavala se oko metar duboka voda, čija se površina redovito zimi zaleđivala. Stariji ljudi tada su nasjekli velike komade leda debljine i do 20 centimetara i spremali ga u slamu u dubokom podrumu koji smo zvali ledana. Taj led ostao je u takvom stanju do ljeta i služio za različita rashlađivanja.

VESELO DJETINJSTVO

Felbar kaže da je u pustari bila organizirana liječnička i veterinarska služba. Liječnik Vilogorski imao je fiću i svi su se tome čudili, a čelni ljudi Poljoprivrednog dobra Vukelić, Arbutina, Radojčić i drugi vozili su se u službenom moskviču:

– Vozač Bogatić povremeno je nas, djecu, pitao jesmo li za pranje auta, a poslije pranja dopustio nam je da sjedimo na sjedalima. U autu je bilo mekano, udobno, bio je to predivan osjećaj, jer mi smo kod kuće spavali na tvrdim slamaricama. Naš dječji “posao” bilo je igranje i pronalaženje načina kako ćemo provoditi slobodno vrijeme. Zimi smo sami izrađivali “slićuhe”, primitivne klizaljke od komada daske i betonskog željeza, i s nekim štapovima klizali se i bavili se zimskim radostima. U domu je na visokom stolu bio crno-bijeli televizor, pa smo zajedno gledali neke filmove i serije, a svatko je sebi donio stolicu na kojoj je sjedio. U proljeće i ljeto krišom smo odlazili u čuvani voćnjak i krali trešnje i drugo voće, a voljeli smo se i penjati po drveću. Park je bio mlađi i mnogo gušći pa smo se penjali na najmanje drvo i cijeli park prohodali po granama drveća, iz jedne krošnje u drugu. Još i sad je tu jedna jela koja je rasla ukoso pa smo se po njoj lako penjali, a tu je i nekoliko stabala maklure, čiji su nam veliki, žutozeleni plodovi, poput naranče prekrivene sitnim bobicama, služili za igranje jer nisu jestivi. Maklura u okolici ima još samo u Lisičinama. U Višnjici je raslo i drvo gledičija, koje je imalo i do 20 centimetara veliko čvrsto trnje i duge, mahunaste, jestive plodove poput rogača, mi smo ih zvali klidičke.

STAMBENA POLITIKA

Zanimljivo je kako se u Višnjici vodila stambena politika. Kad su se Željkovi roditelji Agneza Beneš i Tomislav Milošević vjenčali i dobili prvo dijete, smješteni su u mali stan, rođenjem drugog djeteta dobili su već stan, a kad se rodilo i treće dijete dobili su najveći stan u pustari. Najstariji sin Željko kao svoje prezime uzeo je djevojačko prezime očeve majke. Preci bake Felbar 1842. godine doselili su se iz Austrije u Prugovac nedaleko od Pitomače, ona se udala u Donje Bazije za nakupca konja Miloševića, a krajem pedesetih odselili su se u Donji Miholjac i tamo ostali do kraja života.

– Na mjestu današnjega višnjičkog restorana bila je stolarska radionica. Moj otac je došao kao kovač iz Bazija, pa sam gledao kako se izrađuju potkove i kako se potkivaju konji, sjećam se i traktora sa željeznim kotačima. Sjećam se također izgradnje ceste između Bistrice i Španata i pravog parnog valjka, ali nema fotografija iz toga vremena. Zato ja volim snimati građenje raznih objekata i od 1986. godine čuvam sve što sam snimio, jer sve će te snimke za određeni broj godina biti dragocjeni dokumenti, kaže Felbar.

Zbog gospodarske krize šezdesetih godina ljudi su se masovno iseljavali u inozemstvo, stvaraju se veliki poljoprivredni sustavi, mali poljoprivrednici propadaju i zaboravlja se ljubav prema zemlji kao domovini i hraniteljici. Obnovu i današnje stanje Višnjica zahvaljuje privatnim vlasnicima i EU projektima.
(Petar Žarković, Glas Slavonije)

KSENIJA PLANTAK:

Javili smo se s našim projektom i prošli na natječaju Ministarstva zaštite okoliša za energetsku učinkovitost…

ŽELJKO FELBAR:

Pustara Višnjica je pedesetih godina prošloga stoljeća bila Izuzetno dobro organizirano naselje. U desetak stambenih objekata živjelo je i do 200 ljudi…

Korijeni grofa Draškovića

Višnjica je u početku 20. stoljeća bila u sastavu imanja koje je bilo u vlasništvu veleposjednika grofa Ivana (X.) Rudolfa Draškovića Trakošćanskog. Budući da se nedaleko od Trakošćana nalazi Donja Višnjica, koja je također bila u njegovu vlasništvu, postoji mogućnost da je grof Drašković pustaru nedaleko od Slatine nazvao po tom naselju. Ali to je stvar koju će istražiti povjesničari.

Rimska cesta i jablanovi

Uz Višnjicu je prolazila stara rimska cesta, uz čije je vidljive ostatke raslo pedesetak vitkih i visokih jablanova. Taj prizor u svojim je sjećanjima iz djetinjstva nosio Željkov brat, akademski slikar Dragan Milošević, i on je motive tih jablanova ovjekovječio na svojim slikama. Danas još samo nekoliko tih stabala podsjeća na nekadašnji prizor.

Veliki uništili male

”I danas u manjim mjestima putujuće trgovine donose kruh i ostale namirnice, a ljudi ih čekaju na ulici. To je sramota, nekad je u svakom selu morala biti trgovina, rentabilna ili ne, jer je svakom stanovniku moralo biti dostupno sve što mu treba. Uvijek je netko snosio troškove nerentabilnih trgovina. Danas su veliki trgovački centri uništili male trgovine, a time i život u malim mjestima”, kaže Željko Felbar.

U razdoblju od 2008. do 2011. godine konji u vlasništvu PZ Ergela Višnjica ostvarili su brojne uspjehe na međunarodnim natjecanjima u ljepoti (u Halter disciplini)…