Proslava svetog Huberta – LU Fazan Sopje – Kapinci

Svake godine pred samo otvorenje lova pogonom sa psima, članovi LU Fazan Sopje – Kapinci prvo proslavljaju Dan svetog Huberta – zaštitnika lovaca.

Proslava je započela u 15 sati svetom misom u crkvi sv. Marije Magdalene u Sopju koju je vodio župnik Stjepan Škvorc. Na samom početku je ispričao legendu o sv. Hubertu prema kojoj je Hubert lovio u šumama Ardena gdje mu se ukazao jelen među čijim je rogovima bilo ukazanje Kristova lika, kasnije se zaredio, postao biskup i imao moći izlječenja. Kroz redovnu molitvu župnik je pozdravio rad i trud lovaca, istaknuvši njihove doprinose zajednici i poželio im još puno uspješnih i sretnih lovova.

Po završetku svete mise, svi prisutni su se uputili u lovački dom u Kapincima gdje je upriličen lovački domjenak i nastavak druženja.

Sve prisutne je pozdravio predsjednik LU Fazan Ivica Marić, poželio im dobrodošlicu, a posebnu zahvalu je izrazio načelniku općine Sopje Berislavu Androšu i pročelniku za gospodarstvo i poljoprivredu Bojanu Mijoku koji su također lovcima, lovkinjama i ostalim gostima uputili par riječi.

– Izrazio bih posebno zadovoljstvo dosadašnjom suradnjom Općine Sopje i vaše lovačke udruge i siguran sam da će se u ovakvom tonu nastaviti i u vrijeme koje je pred nama – naglasio je Berislav Androš.

– Do sada smo aktivno davali podršku radu vaše udruge, a sa sigurnošću mogu reći da ćemo se i ubuduće truditi dobro surađivati i slobodno možete računati na podršku Virovitičko-podravske županije – rekao je Bojan Mijok.

Nakon molitve, poslužena je večera gdje su se lovci družili i uz glazbu razmjenjivali dosjetke i priče. Predsjednik udruge Ivica Marić nam je ispričao kratku povijest ove udruge.

– LU Fazan Sopje-Kapinci je nastala još daleke 1947. godine tako da možemo doslovno reći da je lov kod nas tradicija i da se prenosi sa koljena na koljeno. Trenutno imamo 57 članova i kod nas su to i supružnici i njihova djeca. Možemo reći, na neki način, obiteljska priča. Posebno smo ponosni na naših pet lovkinja koje ravnopravno sudjeluju i u radnim akcijama i dijele isti žar i ljubav prema prirodi i lovstvu. Moram posebno naglasiti izvrsnu suradnju s Općinom Sopje i Virovitičko-podravskom Županijom koja nam je omogućila adaptaciju našeg objekta, asfaltiranje prilaza i ugradnju klimatizacije. U planu nam je još adaptacija i uređivanje smještaja za turiste koju planiramo riješiti tijekom narednog razdoblja. Mi smo u našem lovištu koje je 5.500 000 ha dosta ograničeni resursima jer imamo jako puno polja, a malo šume. No to ne umanjuje našu brigu za divljač, njihovu prihranu i uređivanje hranilišta – ispričao nam je Ivica Marić.

Najstariji član po “lovačkom stažu” je Ivan Marić koji je u ovoj lovačkoj udruzi još od daleke 1976. godine. Ispričao nam je svoje utiske i razlike između tih davnih lovova i ovih današnjih. Istaknuo je da se nekada puno više išlo pješice, a sada lovci dođu automobilima, praktički, do čeke. Tu je i modernizacija oružja koja također olakšava odstrel i pridaje sigurnosti. Puno toga je drugačije, ali ljubav prema lovu ostaje ista. Napominje da su pravo osvježenje i živost ovoj udruzi doprinijele lovkinje i da su one ponos cijele udruge.
Naravno da smo kratko i s njima popričali.

Branka Marić, Lara Golubić, Kristina Šantak, Miroslava Kokorić i Anita Granjaš čine žensku okosnicu ove udruge. Anita nije mogla prisustvovati, pa smo mi popričali s preostale četiri dame.
Ovu žensku lovačku priču je započela Kristina koja je i članica udruge Slavonske lovkinje – Vinkovci, ali i aktivna članica LU Fazan s ostalim lovkinjama.

– Ravnopravne smo i u lovovima i u svim obvezama koje imamo prema udruzi. Ljubav prema prirodi i lovu mi je usadio suprug koji me je prvi puta poveo, a ja sad idem češće od njega – kroz šalu nam priča Kristina.

Branka i Miroslava također tvrde da su krenule sa supruzima, a Miroslava kroz smiješak nadodaje da su one kao lovkinje posebno korisne za poljoprivredu jer štite polja i nasade od divljači koja bi ih mogla prouzročiti.
Najmlađa među njima je Lara koja je u lov krenula samostalno i ističe ljepotu druženja i zajedništva koje lov nudi.
Ove dame su krenule i u “damske” lovove upravo u udruzi Slavonske lovkinje i nastojat će produbiti suradnju, tako da će uskladiti termine da se mogu više družiti u međusobnim organiziranim lovovima.

Posebnu pažnju nam je zaokupio jedan dvanaestogodišnjak koji je na druženju sjedio kao ravnopravni član ove udruge i pomno pratio što se događa.

– Zovem se Kristijan Kokorić. Imam 12 godina i idem u 6. razred OŠ Davorin Trstenjak u Čađavici. Moji roditelji su članovi ove udruge, a imam i tri sestre koje će se uskoro učlaniti. Ja sam još premlad i moram čekati da postanem punoljetan, ali za to vrijeme sudjelujem u svim radovima u kojima smijem sudjelovati dok ne napunim tih famoznih 18 godina – započinje priču Kristijan te nadodaje da planira upisati šumarsku školu i da želi postati šumar.

– Kada sam imao 5 godina, vozio sam se s tatom kroz polja i tada sam prvi puta ugledao srne, divlje svinje i odmah me to počelo zanimati. Volim pratiti njihovo kretanje. Osim lova jako volim i ribolov i tata me redovno vodi na pecanje. Ma ja vam jako volim prirodu i biti vani. Kad je loše vrijeme, ja sam vam ljut jer ne mogu van. Nikada mi nije dosadno i vani imam uvijek nešto za raditi, trenutno si pravim kućicu na drvetu od starih paleta – nastavlja Kristijan i ističe kako bi djeca i ljudi više trebali biti u prirodi, a ne na društvenim mrežama.

Na kraju možemo reći da ova lovačka udruga osim što ima dugu tradiciju koja se prenosi s koljena na koljeno, imat će uskoro i nove članove jer stasaju djeca lovaca i lovkinja.
Kroz udrugu se isprepliće ljubav prema prirodi, ljubav prema lovstvu, prijateljstvo i obitelj.
Hvala vam na gostoprimstvu. Želimo vam mirnu ruku i dobru kob!

Ratka Turk