Proslava Krsne slave Vijeća srpske nacionalne manjine grada Slatine

Na Petrovo i Pavlovo po julijanskom kalendaru 12. srpnja Vijeće SNM grada Slatine proslovilo je Dan vijeća i krsnu slavu, apostole sv. Petra i Pavla. Uzvanike je pozdravio Mile Maksimović zamjenik predsjednice vijeća SNM grada Slatine Ljubinke Pavlović. Obred posvete slavskog kolača u dvorani Business Cluba u Slatini  izvršili su duhovni oci pravoslavaca šireg slatinskog kraja: protojerej-stavrofor Jovan Šaulić, medinački paroh u miru, protojerej Dragan Gačeša, paroh slatinski i jerej Stojan Janjić, sadašnji paroh medinački. Otac Jovan je po posvećenju ponudio svim vjernicima da poljube slavski kolač. Od uzvanika bili su nazočni generalni konzul Rep. Srbije u RH Vladimir Marjanović, zamjenik župana VPŽ Igor Pavković, predsjednica vijeća SNM VPŽ Milena Lazić, predsjednici vijeća SNM susjednih mjesta i Ivo Bilić izvođač radova na Srpskom kulturnom centu u Slatini.
Izgradnja ovog centra koja je počela 2019. polako se bliži kraju i najvrjedniji  je projekt vijeća koji je procijenjen na više od 600.000 €. Bit će to najmodernija zgrada (više od 1000 m2 na dvije etaže) namijenjena društvenom i kulturnom životu u Slatini.

Tajnica Vijeća SNM VPŽ Jelena Tvrdorijeka pročitala je Izvještaj o radu Vijeća i realizaciji programa u 2023. godini. Uglavnom su to komemoracije na značajne dane u povijesti za srpski narod, kao i suradnja s ostalim vijećima i institucijama grada i županije. Nakon večere nastavljeno je slavlje uz pjesmu i ples.

O značenju krsne slave: Izvor: orthodoxhr.blogspot.hr 

Riječ „slava“ u srpskom crkvenom jeziku ima svoje specifično značenje, naime, proslavu sveca zaštitnika. Slava je dakle svetac zaštitnik nekog mjesta, grada, župe itd. Krsna slava je svetac zaštitnik obitelji.

Dakle, svaka pravoslavna obitelj ima svog sveca zaštitnika, i dotični svetac je njihova slava. Zato je jedna od najvažnijih stvari u pravoslavnom domaćinstvu slavska ikona – ikona dotičnog sveca. Ona se čuva kao najveća svetinja u kući, te visi u pravilu na istočnom zidu glavne prostorije u kući. Pred njom se pali kandilo – uljanica koja visi na zidu.

Dan u koji pada dotični svetac zaštitnik, za pravoslavne je dan njihove krsne slave, prava obiteljska svetkovina, u rangu Božića ili Uskrsa. Zato taj dan treba pohoditi crkvu, pomoliti se, te se po mogućnosti ispovjediti i pričestiti. Također treba svećeniku predati popise imena živih i mrtvih članova obitelji da ih spomene na Liturgiji.

Na taj dan se u crkvi ili u kući, ovisi o običaju, služi naročiti obred krsne slave. Obred vrši svećenik, u epitrahilju (štoli) pred slavskom ikonom i upaljenom svijećom. On nije improviziran; to je službeni liturgijski obred koji se kao takav tiska u službenim obrednicima SPC-a. Suštinu obreda čini blagoslov slavskog kolača, koljiva (slavskog žita) i vina (crnog). To su darovi koji predstavljaju žrtvu Bogu: obitelj prinosi Bogu plodove svoga rada, Bogu na slavu, svecu zaštitniku u čast, živim članovima na zdravlje i spasenje, mrtvima na pokoj.

Slavski kolač je okrugla pogača peciva, spremljena po posebnoj recepturi, u njega se miješa blagoslovljena slavska voda. Na sebi ima utisnut isti onakav pečat, kao i euharistijski kruh za pričest, što ovom kolaču daje liturgijski karakter i utemeljenje. On simbolizira Krista. Koljivo ili slavsko žito je smjesa kuhane pšenice, šećera ili meda, te mljevenih oraha i drugih aromatičnih dodataka. Osim za slavu, sprema se i za sahrane i službu za mrtve. U slavskom obredu, u njemu gori zabodena svijeća, te se križoliko prelijeva vinom. Konačno, crno vino simbolizira Krv Kristovu.

Po završetku obreda svi kušaju od blagoslovljenoga, a nakon toga kreće neformalno slavlje. Sam obred ima puno karakterističnih gesti (uzdizanje kolača, njegovo okretanje u zraku pri čemu svi sudjeluju, lomljenje, cjelivanje, prelijevanje vinom itd.). Ovaj obred se, osim na krsnoj, služi na svim ostalim slavama.

Treba reći da krsna slava nije baština cijele Pravoslavne Crkve, već samo Srpske pravoslavne Crkve – SPC. Ona je dakle, isključivo srpski običaj, te se smatra jednim od bitnijih dijelova srpskog nacionalnog identiteta.

Slava se nasljeđuje, te sin preuzima očevu slavu, i tako redom. Kći preuzima slavu muža, osim ako ostane u očevoj kući. Običaja vezanih uz slavu ima bezbroj, često variraju od kraja do kraja, tako da ih je teško sve i nabrojati.

O porijeklu slave postoje razne teorije. Najčešća i najraširenija je da se radi o kršćanskoj zamjeni za nekadašnji kult mrtvih predaka i kućnih bogova poganskih Srba. Po toj teoriji, kada bi se neka obitelj, pleme ili klan pokrstilo, uzimalo bi, umjesto svojih kućnih bogova, kršćanskog sveca na čiji dan je bilo krštenje, kao svoga zaštitnika. Rečeno suvremenim teološkim rječnikom, „inkulturacija Evanđelja“. Vijeće SNM grad Slatine za svog zaštitnika uzelo je sveta apostole Petra i Pavla.

(mf; Izvor: Vladimir Jelenčić)