Priče iz davnina – Ivanbrijeg za ”Sisvete”
Nekad prije Ivanbrijeg je bio puno veće selo. Selo u kojem je živjelo stotine ljudi. Tad kao i danas običaji na blagdan Svih svetih ostali su gotovo nepromijenjeni. Naime na blagdan Svih svetih zvona zvonika u središtu Ivanbrijega zvone za duše pokojnika, a mještani se uz vatru prisjećaju svojih najmilijih.
Tradiciju staru više od sto godina rado njeguju i dan danas, a kako i ne bi kad se u suštini radi o više nego ugodnom druženju svih mještana bez obzira na dob i godine. Osim okupljanja oko vatre, zvonjave za pokojnike i njihove duše, tu je i neizbježno tradicionalno uživanje uz zajedničku večeru. No ipak neke razlike između nekad i sad ipak postoje… Nekad su se kuhali paprikaši od zečetine ili pijetlova. Nekad su zime bile puno hladnije i ovo okupljanje bilo je rezervirano samo za muškarce. Isti ti muškarci namirnice za paprikaš nabavljali bi tako da kriomice uđu na susjedno imanje i ‘ukradu’ najboljeg pijetla ili zeca. Obzirom da je svak’ svakom nešto ‘ukrao’ na kraju je to sve samo skupljanje namirnica i veselo druženje uz sjećanje na članove obitelji koji nedostaju.
Danas nije toliko hladno pa se i dječica rado skupljaju uz odrasle, a gdje su dječica tamo dođu i mame. Nitko nikom više ne krade, ali se skupe novci i kupi janje ili prase, najčešće kod nekog iz sela. Svatko donese po malo kruha, luka, možda koji kolač i eto, gozba je zagarantirana.
”Možda nas je manje, ali zvono za one koji nam nedostaju i dalje zvoni kroz Ivanbrešku šumu” – složni su Ivanbriježani u svom naumu da i dalje održe ovu lijepu tradiciju živom i u godinama ispred nas.
Tina Jeđud
