Priča o teškom životu “Bosa kroz trnje” Ane Radić Jecel večeras promovirana u GKiČ Slatina
Večeras je u prostoru i u organizaciji Gradske knjižnice i čitaonice Slatina održano predstavljanje knjige „Bosa kroz trnje“ Ane Radić Jecel.
Radi se zavičajnoj autorici i njenoj prvoj, autobiografskoj, knjizi. Autorica nam kroz svoju knjigu, priča priču svog teškog života, suočena s nasiljem u obitelji, prouzročenog alkoholizmom njenoga supruga, ali i borbom s neimaštinom.
Nakon uvodnih riječi knjižničarke Martine Hamaček Matijević, knjigu je kroz razgovor s autoricom te svojim izlaganjem predstavila profesorica psihologije i predsjednica Udruženja liječenih alkoholičara Slatina Ksenija Vujanović Juras.
Istaknula je kako gospođu Radić Jecel poznaje otprilike 40 godina od trenutka kada je započinjala svoj radni vijek u Domu zdravlja u Slatini i pristupila Klubu liječenih alkoholičara u kojem je ostala do danas.
– Sam naziv knjige „Bosa kroz trnje“ asocira na nešto što simbolizira trpljenje, tugu, bol. Svi mi u životu imamo svoga trnja, ali koliko toga trnja ima oko nas i koliko po njemu hodamo bosi ovisi o mnogo toga.
Vrlo je hrabro zaviriti u svoja čuvstva, u svoju nutrinu i staviti to na papir. Biblioterapija je jedan jako osmišljen i strukturiran znanstveni postupak i terapija. Još su stari Egipćani znali i propisivali pisanje kao lijek. Dakle, kako bi čovjek očuvao svoje zdravlje, kako fizičko tako i duhovno, nedvojbeno je dobro pisati.
Iako je ova knjiga puna teških i mučnih događaja i iskustava, ona nosi nadu, i ja sam sasvim sigurna da je gospođa Ana tu svoju nadu pronašla – kaže Ksenija Vujanović Juras.
Grafičku pripremu za knjigu je napravio Davor Turček, tiskana je u sto primjeraka u Grafitima Becker, sadrži dvjesto osam strana i podijeljena je u devet poglavlja. Pisana je u prvom licu jednine, konkretnije, autobiografska je, jedino imena ne odgovaraju stvarnim osobama.
Gospođa Ana je presretna zbog svoje knjige. Unatoč tome što je vizualno tako jednostavna, autorici je ona prekrasna. Njome je ogolila svoju dušu i svoju patnju podijelila s drugima te im pokazala s kolikim teretom se suočavala ali se i jednog njegovog dijela ovim putem riješila.
Tajnica UKLA-e Višnja Kajzer, istaknula je kako autoricu poznaje oko četrdeset i dvije godine. Stjecajem okolnosti i svih događanja koje je opisala u knjizi, Ana Radić Jecel je, u Klub liječenih alkoholičara, došla sa svojim suprugom od kojega se u tom trenutku razvodila.
– Gospođa Ana je ostala članica i prijateljica Kluba i nakon što joj je suprug preminuo i u toj suradnji rodila se i njena knjiga. Pisana riječ je ljekovita pa je tako i gospođi Ani pomogla zacijeliti rane – ističe Višnja Kajzer.
Simbolično je večeras, u skladu s nazivom autoričine knjige i svemu onom rečenom, u ime UKLA-e, autorici darovala ruže, čija je ljepota neprocjenjiva, baš kao i svačiji život, iako na sebi imaju trnje koje je ujedno i sastavni dio naših života.
U svome je izlaganju Višnja Kajzer podsjetila kako se u Klubovima radi s obiteljima te se tu stalno susreću s patnjom, obiteljskim nasiljem i alkoholom izazvanom patnjom. Obiteljima daju pomoć i podršku da otvore neke druge, ljepše, stranice svog života. U Klubovima se radi i sa žrtvom i s nasilnikom.
Ovoj promociji pridružila se i Desa Kolesarić, predsjednica udruge S.O.S. Virovitica koja je osnovana 2000. godine pod nazivom „S.O.S. telefon – poziv u pomoć“ kao nevladina, neprofitna organizacija koja se zalaže za promociju i zaštitu ljudskih prava, ravnopravnost spolova, suzbijanje trgovine ljudima, prevenciju nasilja te demokratizaciju i modernizaciju društva.
Desa Kolesarić je čestitala autorici knjige na hrabrosti što je izašla u javnost pričajući o svom teškom životu, poručivši joj da je učinila jako puno za druge žene u sličnoj situaciji. Napominje da i ona uvijek korisnicama Udruge savjetuje kao dio oporavka i puta prema izlječenju nakon ovakvih trauma upravo pisanje i opisivanje vlastitog teškog iskustva.
Priča Ane Radić Jecel joj je i više nego poznata jer je tijekom silnih godina rada u Udruzi S.O.S. Virovitica čula i vidjela slične priče drugih žena.
– Iako je određen napredak postignut, još je uvijek puno prostora u kojem se žrtve moraju osjećati zaštićenije pred zakonom. Nužno je što prije udaljiti nasilnika iz zajedničkog kućanstva, što se gotovo nikad ne izriče. Obiteljsko nasilje često traje cijeli niz godina, radi se o dugogodišnjem stanju koje žrtva trpi prije negoli uopće smogne hrabrosti pa prijavi nasilnika – smatra Desa Kolesarić.
Program promocije knjige su obogatile članice Čitateljskog kluba mladih čitatelja koji djeluje pri Gradskoj knjižnici i čitaonici Slatina čitajući ulomke knjige i učenice GŠ Milka Kelemena svojim izvedbama odabranih skladbi.
(Tekst i Foto: Tea Kiš Slačanac)
