PREPARATOR GORAN BORŠIĆ: Starinskim predmetima udahnjuje novi život
Taj posao može raditi samo osoba koja voli drvo. Još uvijek se posavjetujem sa svojim mentorom iz Osijeka…
Goran Boršić (48) iz Slatine bavi se doista neobičnim poslom. Zaposlen je u Zavičajnom muzeju Slatina i jedini je preparator za namještaj u Slatini i široj okolici.
Zanimanje stolara stekao je u Slatini, 12 godina radio je u poznatoj slatinskoj tvornici namještaja Gaj, a kad je postalo očigledno da je tvrtka na izdisaju, 2002. godine dao je otkaz i zaposlio se u privatnoj pilani Bel-dren. Tri godine kasnije i ta je tvrtka propala pa je uslijedio dulji period snalaženja i odrađivanja kojekakvih privatnih poslova. U Muzeju je počeo raditi 2017. godine, uz uvjet da poslije godine dana stažiranja položi stručni ispit za preparatora. Da bi stekao to rijetko zanimanje morao je položiti ispite iz šest predmeta i obaviti stručni rad. Dobio je jedan predmet koji je morao obnoviti uz detaljni pisani opis svih obavljenih radnji. Stručni ispit položio je u Muzejskom dokumentacijskom centru u Zagrebu.
– Predmetima starog namještaja izrađenim od drveta dajemo prvu pomoć i novi život. Tretiramo ih protiv crva, čistimo od prljavštine, skidamo boju, popravljamo i lijepimo oštećenja. Taj posao može raditi samo osoba koja voli drvo. Još uvijek se čujem sa svojim mentorom iz Osijeka, koji je sada u mirovini, i s njime se posavjetujem ako mi nešto nije jasno kako treba napraviti. Inače sve se radi po uputama restauratora iz Zagreba, a zahvaljujući suvremenim sredstvima komunikacije i jednostavnoj razmjeni fotografija i video-zapisa udaljenost ne predstavlja nikakav problem i lako se dogovorimo što kod kojeg predmeta treba napraviti.
Starost predmeta određuje postupak kojim će se on zaštititi, ali najveći uzročnik šteta je crv u drvetu. Prisutnost crva uočljiva je po rupicama koje izbuši, a njegova aktivnost očituje se u prašini koja izlaz iz tih rupica kad se tvrdim predmetom udari po drvetu. Takav komad namještaja stavlja se u komore s IC zračenjem, ali Goran obavlja zaštitu na „starinski“ način, ubrizgavanjem kemocida iglom u svaku rupicu crvotočine. To je dugotrajni postupak, ali ako utvrdi da još uvijek ima crva koji rade, cijeli postupak mora ponoviti. Kad je obradio sve rupice, premaže cijeli predmet kemocidom, umota ga najlonom i tako umotanog ostavi dva tjedna da isparavanja zaštitnog sredstva ispod najlona obave željeni učinak.
Gorana smo zatekli prilikom „oživljavanja“ starinskog ormara iz Kozica, za koji se pretpostavlja da je izrađen prije 70 ili 80 godina. Nakon tretmana kemocidom skidat će godinama nakupljenu prljavštinu i boju, a posao će dovršiti restauratori. U Zagreb će na restauraciju i jedinstveno drveno sveto hranište iz Podravske Moslavine, o čijoj starosti nema podataka. Iz Podravske Moslavine dobiven je i drveni kip sv. Marka, koji je nakon tretmana kemocidom bio 15 dana umotan u najlonsku foliju, a sada će sve rupice biti zapunjene voskom u bojama. Tu završava posao preparatora, a završni postupak obavit će restauratori. Uređeni su i starinski pocinčani kalupi za licitarske figure, koje je trebalo u prvobitno stanje dovesti nakon potapanja u octenoj kiselini, u funkcionalno stanje doveden je starinski francuski ključ, uređen je zaštitni svjećnjak, stara šivaća mašina, i niz drugih predmeta. Sjaj na starinskom namještaju daje šelak, kakav je i na radnom stolu slatinskoga zavičajnog pjesnika Mirka Jirsaka za kojim i danas sjede mnoge osobe prilikom održavanja književnih večeri i drugih programa u slatinskom Zavičajnom muzeju.
Starinski predmeti kojima Goran Boršić udahnjuje novi život mahom su predmeti koje ljudi više ne koriste i ne trebaju im pa ih se nastoje riješiti uništavanjem. To se najčešće događa prilikom rušenja starih stambenih ili gospodarskih objekata, odnosno prilikom „velikog spremanja“. Takvi predmeti, međutim, predstavljaju određenu povijesnu i etnografsku vrijednost pa će uređeni i izloženi u Muzeju predstavljati atraktivne izložbene eksponate i svjedočiti o nekadašnjem načinu života slavonskog čovjeka. Nekadašnji običaji, način prehrane, odijevanja, stanovanja i rada mlađim generacijama sve manje su poznati i teško razumljivi s obzirom na sve brži tehnološki napredak, a u tom razumijevanju predmeti koji su nekad korišteni u svakodnevnom životu od neprocjenjivog su značenja.
Premda u radu preparatora nije propisano vrijeme za obavljanje nekog posla, ljudi zanimljive predmete iz prošlosti slatinskoga područja sve češće dopremaju u Muzej pa Goran ima sve više posla i nastoji što prije osloboditi radionički prostor za neki novi muzejski eksponat. A u takvoj situaciji dobro bi mu došao i preparatorski pomoćnik, koji bi se polako privikavao poslu…
(Petar Žarković, Glas Slavonije)
