Posljednji ispraćaj Marije Maračić, predsjednice Udruge roditelja poginulih branitelja Slatina – Orahovica
Jučer je na mjesnom groblju u Mikleušu održan posljednji ispraćaj Marije Maračić, dugogodišnje predsjednice Udruge roditelja poginulih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu Slatina – Orahovica.
Podsjetimo, Marija Maračić preminula je u subotu 1. veljače u svojoj 85. godini.
Na ispraćaju se uz obitelj i rodbinu okupio veliki broj njezinih prijatelja, članova Udruge roditelja poginulih hrvatskih branitelja Slatina – Orahovica, predstavnici Općine Mikleuš i susjednih općina, Grada Slatine, brojnih općinskih, gradskih i županijskih institucija, kao i predstavnici vojske i policije.
Isto tako prisustvovali su i brojni predstavnici braniteljskih i stradalničkih udruga sa slatinskog područja i susjednih općina kao i Virovitičko-podravske i Osječko-baranjske županije u čije ime se života Marije Maračić prisjetio predsjednik Odbora za hrvatske branitelje Virovitičko-podravske županije Mato Bubaš pročitavši In memoriam koji je pripremio prof. Petar Žarković.
Tužno sjećanje započelo je upravo Marijinim riječima:
– Draga djeco, ratnici naši hrvatski,
ako tamo gdje se sada nalazite, možete nešto osjetiti, onda je to zasigurno toplina lijepe vječnosti i ljubavi roditeljske. Zato redovito obilazimo mjesta gdje ste poginuli ili gdje ste posljednji puta viđeni, položimo stručak našega slavonskog cvijeća, zapalimo svijeću i iskreno se molimo za spas duša vaših. Znamo da time otvaramo svoje stare rane, ali to su boli bez kojih ne možemo i koje će nas pratiti do ponovnog susreta s vama u vječnosti, – tako se Marija obraćala hrvatskim ratnicima, onima koji su poginuli za domovinu, onima koje je cijenila najviše na svijetu, a među kojima je bio i njezin sin. Od onoga dana kad je otišao s obećanjem da će se vratiti, izlazila je u noć i osluškivala njegove korake. Čula ih je i kad ih nije bilo…
Teško je naći osobu koja je toliko propatila i toliko suza prolila. Odlazak supruga koji je poginuo u prometnoj nesreći nije bio jedini odlazak. Polako se otkidao dio po dio njezine duše, a ona je morala nastaviti dalje – i poslije kad je morala otići Asja. Ni Vitodrag se nije mogao vratiti, ni njezin Marinko. A ona je morala živjeti dalje, da bi se molila i svijeće palila, za svoju i tuđu djecu. Njen daljnji život bio je uporna i ustrajna borba „da se ne zaboravi“…
Funkciju predsjednice Udruge roditelja poginulih branitelja u Domovinskom ratu Slatina – Orahovica uspješno je obavljala od osnivanja udruge 1994. godine i punih 26 godina uporno se borila da se ne zaboravi žrtva koju su podnijeli mladi hrvatski branitelji. Najzaslužnija je za osnivanje spomen-sobe Domovinskog rata u slatinskom Zavičajnom muzeju, gdje se izborila i za prostorije udruge. S ostalim tužnim roditeljima u tim se prostorijama sastajala svakog petka, svih 26 godina, i tu su oni liječili svoje rane i molili za spas duša svoje djece…
Tako su tekle godine. Svijetle točke u tom sumornom življenju bili su Čako i njihov sin Tihomil. Oni su joj pomogli da lakše prebrodi životnu kalvariju. Draga Marija, tvoj odlazak ostavlja prazninu u našim srcima, i poslije tebe ništa neće biti kako smo naviknuli. Ali otišla si tamo gdje su tvoja djeca, i tamo gdje su naša djeca, da budete zajedno i da zajedno osjećate ljepotu vječnosti. Tugujemo za tobom, ali sretan ti put k tvojima i našim najmilijima.
Nakon pogrebnog obreda, u crkvi sv. Terezije Avilske u Mikleušu služena je misa zadušnica koju je predvodio župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Nova Bukovica, vlč. Mario Matijević.
(Mihaela Feldi/Foto: Robert Turkalj)
