Počeli se rješavati problemi pedijatrije u Slatini

S velikom radošću mogu reći da su se u rješavanje problematike pedijatrije u Slatini uključili čelni ljudi grada i županije, da smo se našli u Virovitici i razjasnili probleme, tako da sam povukla otkaz i nastavljam raditi u svojoj ambulanti – rekla je za Glas Slavonije dr. Željkica Gerenčir, slatinska pedijatrica, koja je zahtjevom za prekid radnog odnosa u Domu zdravlja Virovitičko-podravske županije htjela upozoriti na probleme s kojima se susreće u svom radu. “Dom zdravlja VPŽ-a i Grad Slatina obvezali su se da će pokušati riješiti probleme koji su doveli do neželjene situacije. Problema je bilo podosta, ali bitno je da se krenulo u njihovo rješavanje. Voljna sam nastaviti raditi i strpljivo čekati, jer stvari su krenule nabolje”, dodaje Gerenčir.

Dolazi logoped?

Dr. Gerenčir kaže da je od obnašateljice dužnosti župana Sanje Bošnjak dobila informaciju da je pokrenuta inicijativa za dolazak logopeda u Slatinu i da je ravnateljica virovitičke Opće bolnice već obavila neke razgovore u tom smjeru.

– Upozorila sam također da bi netko trebao raditi i fizikalnu terapiju za djecu, bar za blaže slučajeve, da ne moraju svi putovati u Viroviticu, jer postojeći Odjel za fizikalnu terapiju u Slatini prostorno je koncipiran za odrasle osobe. Rješenje toga problema nije jednostavno i ne ovisi samo o lokalnim vlastima, ali obećali su da će učiniti sve što mogu, a to znači da su stvari pokrenute s mrtve točke, što meni mnogo znači. Spomenula sam i problem laboratorija, koji radi samo prijepodne, kao i većina laboratorija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Gospođe koje rade u laboratoriju maksimalno su susretljive, izvade krv i sat vremena prije završetka smjene, ali cijelo poslijepodne mi nemamo laboratorij. Na tome će se također poraditi kako ne bismo u drugom dijelu dana morali djecu slati u Viroviticu. I za to rješenje treba određeno vrijeme, ali mislim da se krenulo u dobrom smjeru – kaže dr. Gerenčir.

Problemi nisu samo u pedijatriji, jer nedostatak liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti najveći je problem na državnoj razini. U velikim gradovima možda i nema praznih ambulanti, ali u manjim mjestima u ruralnim županijama postoje ambulante u kojima nema tko raditi, pa jedan liječnik pokriva dvije ili tri ambulante. U Virovitičko-podravskoj županiji djeluje pet primarnih ordinacija pedijatrijske zdravstvene zaštite, dvije u Virovitici i po jedna u Slatini, Pitomači i Orahovici. Zbog specifičnosti terena, sve ordinacije imaju više pacijenata nego što bi smjele imati.

– Zbog nedostatka liječnika i velikog broja pacijenata pedijatrijske ordinacije moraju ispisivati djecu već nakon sedme godine, a prema nekim novim prijedlozima dijete bi se od pedijatra moralo ispisati nakon četvrte godine. Zadržavaju se samo djeca s težim zdravstvenim problemima, za koje bi bilo bolje da ih prati pedijatar – pojašnjava slatinska pedijatrica.

Nužna dva pedijatra

Slatini su potrebne dvije pedijatrijske ordinacije i zbog toga što se broj novorođenčadi na slatinskom području nije drastično smanjio. Problem samo jednog pedijatra ujedno je i problem svih roditelja s malom djecom. Kad je pedijatar bolestan, ili je na godišnjem odmoru, ne mijenja ga liječnik u susjednoj ordinaciji, ili u susjednoj zgradi, nego u 30 kilometara udaljenoj Orahovici ili isto toliko udaljenoj Virovitici. Osim nepredviđenih troškova, javlja se i problem nedostatka javnog prijevoza, a sve je teško i zbog činjenice da nosite ili vodite bolesno dijete. U Slatini mreža primarne zdravstvene zaštite predviđa rad dviju pedijatrijskih ordinacija, postoji i uređeni prostor, ali od 2004. godine radi samo jedna.

– Drugi je problem što nema dovoljno ni obiteljskih liječnika koji bi preuzeli djecu od pedijatra. Na slatinskom području dosta je liječnika koji će uskoro u mirovinu pa se postavlja pitanje tko će tada raditi – kaže dr. Gerenčir. Primarna zdravstvena zaštita (obiteljska medicina, pedijatrija i ginekologija) koncipirana je na principu dostupnosti svima pa bi trebala predstavljati temelj zdravstvenog sustava, a ona je podcijenjena.

– Fakultet pripremi liječnike za rad u klinikama i njima je teško snaći se u ambulantama. Kad mladi liječnik počne raditi u bolnici, on ima kolege koji su neprekidno s njim i s kojima se može konzultirati. U ambulanti doma zdravlja liječnik je prepušten sam sebi jer ima samo sebe i sestru, i malo instrumenata s kojima može nešto odraditi. Mnogi liječnici zbog toga, i zbog načina na koji su stvari postavljene, odlaze iz primarne zdravstvene zaštite i vraćaju se u bolnice, tamo gdje su naučeni biti i gdje se osjećaju sigurnije.
To je dokaz da mala sredina ima velikih nedostataka, ali ima i niz prednosti. Problem je i u tome što mladi ljudi ne stignu uvidjeti što sve jedna takva mala sredina može pružiti.

– Koliko god bili zatvoreni, u Slatini su ipak topli ljudi. Svi su spremni izići u susret i pomoći kad imate bolesno dijete, čak i više nego što biste očekivali. U velikim gradovima to nećete doživjeti – kaže dr. Gerenčir.

Za pedijatriju u primarnoj zaštiti

Hrvatska ima manju smrtnost novorođenčadi, ali i smrtnost od, primjerice, meningokokne sepse nego Velika Britanija, a razlog je jednostavan: naši pedijatri u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osposobljeni su prepoznati bolest u djeteta. Obiteljski liječnik mora prepoznati stanje pacijenta od 90 godina i onoga od 20 godina, i zasigurno mu je teže prepoznati stanje djeteta od dvije godine. Zato pedijatriju treba zadržati u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.(Petar Žarković-Glas Slavonije)