Oštra reakcija koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata na izrečeno tijekom svečane sjednice SNV-a

Danas je u prostorijama Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Slatina-Orahovica održana koordinacija udruga proizašlih iz Domovinskog rata grada Slatine i pripadajućih općina kao reakcija na nedavno održanu svečanu sjednicu županijskog Srpskog narodnog vijeća.   Glasnogovornik koordinacije Mato Bubaš rekao je da se opet dižu huškači rata i velikosrpske politike te da je tijekom sjednice vijeća prezentirana knjiga ratne bolničarke Jelene Radošević koja je bila u Voćinu za vrijeme okupacije Voćina od strane srba i četnika. U toj knjizi su izneseni neistiniti podaci i činjenice koje nemaju veze sa stvarnošću i reakcija koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata grada Slatine i pripadajućih općina jest da je to neoprostivo.

„Ovdje je na sastanku gospodin Božičković, predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca i veterana iz  Voćina iznio svjedočanstva živih svjedoka koji su imali prigodu vidjeti rad ratne bolničarke Jelene, koja  umjesto meda i mlijeka koje je iznijela u svojoj knjizi, je mučila hrvatske zarobljenike i maltretirala sve oko sebe  i na osnovu toga možemo prenijeti javnosti da je to sve laž i neistina“ –rekao je Mato Bubaš, predsjednik slatinske HVIDR-e. Bubaš je također osudio proglašenje blaženog Alojzija Stepnica  ratnim zločincem od strane predsjednika udruge antifašista te mu je poručio da ako ova država nije dobra za njega da slobodno može preći preko granice i otići u susjednu Srbiju i tamo nastaviti živjeti.

Stav predsjednika udruga proizašlih iz Domovinskog rata je da se što prije ugovori sastanak sa gradonačelnikom grada Slatine i da se uvide razlozi održavanja županijskih sjednica  SNV u Slatini, a ne u županijskom sjedištu Virovitici: „Ovo je već treća nazovimo je manifestacija koju Srbi održavaju u gradu Slatini, od kino dvorane do Crvenog križa i Hrvatskog doma“ –rekao je Bubaš te naglasio da se na tim manifestacijama propagiraju težnje za granicom Virovitica-Karlovac-Karlobag. Također je istaknuo da je neoprostivo da predsjednik SNV Mladen Kulić odbija spomenuti Domovinski rat već spominje „građanski rat“. „Mi ne umanjujemo vrijednost žrtve ni sa jedne strane, ali žrtva hrvatskog branitelja, žrtva zaklanog stanovnika Voćina se ne može mjeriti ubijenim četnikom od strane hrvatske vojske u obrani grada Slatine“ – zaključio je Bubaš.

Na sastanku koordinacije reakciju Udruge hrvatskih dragovoljaca i veterana iz Voćina na knjigu „Oči govore“ iznio je Darko Božičković:

“Istina je da je Jelena Radošević spisateljica knjige Oči govore bila svjedok tužiteljstvu  u procesu protiv Šešelja, isto kao i Kulić. Eto, ne moramo se onda čuditi što je Šešelj oslobođen i što mu je ta sramotna presuda donešena kada su takvi ljudi bili svjedoci tužiteljstva.

Istina je, vezano za događaj Gorana Salača i ubojstva četiri naša mladića, da je majka Gorana Salača dolazila pred stacionar i pred policiju, ondašnju miliciju, ali je isto tako    točno da ona njega nije tješila nego evo citirat ću: „Neka su ga ubili. I treba da su ga ubili. To vam je dao vaš Tuđman!“ – to su njene riječi koje je zaboravila u svojoj knjizi napomenuti. 

Istina je da je u okupiranom Voćinu bila više u komandi nego na radnom mjestu u stacionaru, da je surađivala sa tom komandom i istina je da je medicinskim sestrama Hrvaticama  koje su imale radne obaveze u stacionaru radila neviđene neugodnosti konstantno ih prikazivala četnicima kao Hrvatice pa su iste morale stavljati kokarde i šubare na glavu i morale četnicima šivati oznake SAO krajine da bi ih ponižavali na takav način.

Istina je da je ta vlast koja je preuzela prilikom okupacije u Voćinu izjavila „sada smo mi ovdje zakon i mi smo za sve odgovorni“ i istina je da je ona tu vlast održavala. Istina je da je ta vlast odgovorna za masakr u Četekovcu,  Balincima, Čojlugu, Humu i Voćinu. Istina je da je ta vlast odgovorna za ubojstva , mučenja ,nestanke Hrvata  za vrijeme okupacije u Voćinu: Branka Ilića, Drage Dorića, Antuna Volf, tročlane obitelji Šimić. Istina je da je ta vlast odgovorna za miniranje i rušenje katoličke crkve Pohođenja Blažene Djevice Marije u Voćinu, te uništenja cjelokupne infrstrukture u Voćinu.

Malo bih se dotakao i njenog teksta “Odlazak iz Voćina“: Istina je da spisateljica Jelena Radošević i knjiga sa ružnim nazivom „Oči govore“ zaboravila navesti da nije bilo dovoljno što su te spodobe kojim je možda i ona kuhala razne čajeve ubili sina jedinca Mati Bon, Ivicu Bon. Nego je jadnom Mati trebalo još i oduzeti automobil s kojim se je upravo spisateljica vozila po okupiranom Voćinu i kojeg je odvezla iz Voćina. Oteto – prokleto. Neka se sama zapita da li je simbolički zakrvarila ruke koristeći oteti automobil koji je natopljen nevinom hrvatskom krvi. Kako može danas u Voćinu pogledati u oči nasljednicima Mate i Ivice Bon znajući da se upravo ona okoristila sa njihovom teško stečenom imovinom. Da, ona se vozila u toplom novom autu, a „mali“ Bon, star 6 godina, vozio se u traktorskoj prikolici ispod cerade na minus 15  stupnjeva.

Postavljamo si pitanje da li spisateljica Radošević živi u zabludi da su svim Hrvatima u okupiranom Voćinu povađene oči,  da ništa nisu vidjeli, da su se svi oglušili od njihovog miniranja katoličke crkve te da  ništa nisu čuli i od silnog maltretiranja  tijekom okupacije da su svi Hrvati zanijemili. Hrvati u Voćinu ipak su i vidjeli u čuli neke stvari.”– rekao je Darko Božičković, predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca i veterana – Ogranak Voćin

Dragan Lacković, predsjednik udruge veterana Vojne policije Domovinskog rata VPŽ, dotaknuo se humanitarnog rada “sestre Jelene” koji je doživio jedan hrvatski zarobljenik:“Htio bih prvo naglasiti o sestri Jeleni priču zarobljenog dragovoljca koji je bio ranjen i koji je imao otvoreni prijelom noge i koji je tretmanom gospođe Jelene bio maltretiran i nije dozvoljavano da mu se pomogne, a kada mu se rana nagnojila skoro su mu nogu odsjekli i zbog toga sestre koje su krišom pomagale su bile kažnjavane odnosno ukorene“– rekao je Lacković. Spomenuo je i gospodina Mladena Kulića:“Osobno sam imao dokumente u rukama na kojima je potpisan kao zapovjednik  Zvečevskog korpusa 12. proleterske slavonske brigade Zvečevo“. Napomenuo je da je kao djelatnik vojne policije te dokumente predao u Požegu gdje je bilo zapovjedništvo vojne policije, a da mu nije poznato gdje su ti dokumenti danas. Također je izrazio sumnju u to da je autorica knjige Oči govore nju doista i  napisala, već da je ona djelo autora koji su i prije pisali propagandne tekstove protiv Hrvatske.(www.radioslatina.hr)