Opušteno s Krešom i kiselim kišama
Mi smo skupina emocionalno shrvanih mladića što vole lake žene i oštra pića.
Tako je kroz šalu Krešo predstavio sebe i svoj bend Kisele kiše.
– Naši počeci su bili teški kao i kod svih bendova. Krenuli smo negdje 2009. godine i kroz taj period izmijenjala se masa ljudi u bendu. Mogu reći da smo zadnje dvije godine i još nešto sitno u ovoj stalnoj postavi koju čine na bubnju Dorijan Perušić, bas Nikola Felker, trombon Petar Tepšić, truba Krešimir Kunda, gitara Nenad Stošić i ja kao pjevač, Krešimir Burić.
Te, sad davne 2009. godine snimili smo prvi album, 2013. godine drugi, a treći je bio 2015. godine kada smo pobijedili na festivalu “HR demo klub” gdje smo kao nagradu dobili besplatno snimanje albuma u studiju HRT-a i to smo iskoristili. Evo sad radimo četvrti po redu – započinje svoju priču Krešo.
Krešo u svojim tekstovima vješto opisuje stanje u društvu i svakodnevnom životu u kojem se slušatelj može lako pronaći. Od samih početaka nije se nigdje “gurao” niti podlijegao komercijalizmu. Jednostavno s bendom živi svoj “film” i nikada se nije s nikim “vezao” da bi, kako on kaže, morao poštovati nekakve rokove i ugovore.
– Možda smo zato i imali teži put, ali smo zadovoljni kada vidimo da publika s nama uživa i prepoznaje se u pjesmama koje su svojevrsne priče, one stvarne i životne. Jednaku energiju i trud ulažemo svirali za tri čovjeka ili u punoj dvorani – nastavlja Krešo.
Ovi dečki su imali vrlo zapažen i uspješan nastup na ovogodišnjoj Dori sa svojom pjesmom “Kme, kme”. Kada smo ih pitali za dojmove, uključio se bubnjar Dorijan.
– Na Dori je bilo ludo i nezaboravno, ali bio nam je udarnički tempo s probama na koji nismo do sada navikli. Budući da svi imamo svoje poslove, morali smo tražiti od poslodavaca godišnji da bi to mogli ispoštovati. Nastupom na Dori dobili smo dodatni publicitet i publika je dobila priliku da nas još bolje upozna – priča nam Dorijan.
Na naše pitanje, hoće li se opet prijaviti, Dorijan kaže da to sve ovisi o Kreši, a Krešo kroz smiješak napominje da već ima jednu pjesmu na umu, ali da se na ovoj Dori pojavio i strah od uspjeha jer to sve nosi određene obveze i to je neki “plastični đir” na koji nisu navikli. Sve je to velika “mašinerija” i odlična organizacija, ali oni su više opušteni tipovi.
Dečki iza sebe imaju puno odrađenih nastupa u zemlji i inozemstvu, ali u zadnje vrijeme gledaju da to budu bliže destinacije jer imaju za opciju samo vikende zbog svojih poslova.
Na pitanje o Hrvatskoj glazbenoj sceni i što ona nudi, Dorijan napominje da se na našoj sceni stvarno može naći svašta za svačiji ukus, a Krešo ističe da ljudi loše pričaju, a kod nas ima stvarno puno dobrih i pjevača i bendova, pogotovo mladih, ali se za njih slabo zna jer nisu dovoljno medijski zastupljeni.
Naravno da smo ih pitali zašto naziv benda Krešo i kisele kiše.
– Kada smo krenuli svirati nismo imali ime, a prostor gdje smo imali probe smo dijelili s četiri benda, tako da je morao postojati nekakav raspored kako se ne bismo preklapali. Kako nisam znao što da napišem u naš termin, kao fora su mi napamet pale “kisele kiše” kao interna fora. Na kraju su ostali u sljedeći termin samo nadodali Krešo i kisele kiše i tako je i ostalo do danas – priča nam Krešo.
Što se tiče planova u budućnosti, Krešo napominje da oni nemaju nekakve velike planove i ne trče za slavom. Planiraju završiti do kraja novi album, možda snimiti koji spot i odraditi promociju i turneju, ali kroz razgovor mu je opet na um pala genijalna ideja.
– Ne znam, možda se ponovno prijavimo i na Doru ili da si uzmemo u zadatak da se prijavljujemo na sve festivale koji nemaju apsolutno nikakve veze s našom glazbom – zagonetno će Krešo.
Ovi dečki zaista vide samo gušt u svojim svirkama. Sviraju svoj đir ne žele biti u “mašini”.
– U poslu mi možeš reći napravi i odradi nešto, neki zadatak. No u glazbi mi ne možeš naređivati i ne možeš mi nametati pravila kako i što se mora. Glazba se osjeća i ona treba biti za uživanje i opuštanje i onog koji svira i pjeva i onoga koji sluša. Ako se to dogodi, to je naš uspjeh – završne su riječi osebujnog Kreše.
Tu večer smo ih imali priliku vidjeti i slušati na našem Loud festu i upravo se uvjeriti u Krešine riječi.
Ostanite svoji i samo laganini.
Ratka Turk
