Održana promocija knjige kratkih priča „Mavro Bröder i njegovi kamaradi“ Olivera Jukića
Jučer u večernjim satima u zgradi Hrvatskog doma u Slatini održano je predstavljanje knjige kratkih priča „Mavro Bröder i njegovi kamaradi“ slatinskog književnika Olivera Jukića.
Na samom ulazu u prostor Hrvatskog doma posjetitelje su dočekali članovi Gradskog amaterskog kazališta „Leo Srdoč“ Slatina koji su uprizorili neke od scena iz kratkih priča. Kazalište je inače osnovano početkom ove godine, a plan za postavljanje prve predstave im proizlazi upravo iz priče „Kvar na dvostrukoj peći sa četiri prigušnice“ koja se nalazi u knjizi, a koja je već dramaturški obrađena i pripremljena, te su radovi na postavljanju već krenuli.
Samu promociju je otvorio autor zbirke priča počastivši sve posjetitelje jednom glazbenom izvedbom, a zatim je pročitao priču pod nazivom „Rokovnik“ koja je svojevrsni hommage malom čovjeku koji se nalazi usred povijesnih zbivanja kojima vrlo teško može mijenjati tijek, ali i jednom njegovom prijatelju kojeg će Slatinčani gotovo sigurno prepoznati.
Potom je riječ preuzela moderatorica promocije Sanja Vučković, voditeljica Centra za kreativno pisanje (CeKaPe) koji je izdavač ove knjige, a koja je predstavila lik i djelo Olivera Jukića.
– Oliver piše sjajno, s puno talenta i spisateljskog dara koji se očituje u sjajim psihologizacijama likova koji nose sve te priče, izvrsnoj atmosferi i dubokoj emocionalnosti koja izvire iz svake priče, a potječe iz njegove empatije i interesa prema povijesti, – rekla je Vučković.
– Povijest me zanima kao jedan poligon na kojemu mali ljudi utječu na neke velike povijesne događaje koje zapravo ni ne mogu promijeniti, a njihovi svakodnevni postupci, sudbine i reakcije su ono što me inspirira. S obzirom na to da se povijest ponavlja, onda ima smisla proučavati te situacije koje bi se i nama mogle dogoditi da smo se možda rodili u neko drugo doba. To je ono što predstavlja moj veliki motiv u pisanju, – objasnio je detaljnije Jukić.
Ime iz naslova knjige – Mavro Bröder posuđeno je od stvarne osobe koju je Jukić zajedno s Danijelom Fabric Fabijanac, ravnateljicom POU Slatina, sasvim slučajno otkrio dok je radio na knjizi „Almanah slatinske kinematografije“. U isto vrijeme je dr.sc. Žarko Španiček, pročelnik Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Požegi, istraživao arhiv Župe svetog Josipa u Slatini, te je pronašao u župnoj spomenici donaciju koju je za izgradnju crkve 1911. donirao „Elektro-Bioskop M. Bröder“ iz Slatine. To im je tada bilo sasvim novo otkriće da je kino djelatnost u Slatini postojala još 1911. godine, a da nije počela s radom 1920. kako se prethodno smatralo. Tragajući za više detalja o osobi imena M. Bröder i navedenog poduzeća, Jukić je pronašao informaciju kako je Mavro Bröder iz Podravske Slatine zajedno s obitelji skončao u logoru Auschwitz. Međutim, njegove priče ne govore o stvarnome čovjeku, već mu je njegovo ime bila samo inspiracija i na neki način ova knjiga je i hommage tom čovjeku koji zajedno sa svojim prijateljima, kamaradima, prolaze kroz žrvanj u kojem ih povijest melje, uglavnom bez neke velike mogućnosti da promijene svoju sudbinu.
Nakon Jukića i Vučković, riječ je preuzeo urednik ove zbirke priča Miroslav Mićanović, koji je objasnio zašto smatra da je ova knjiga važna za suvremenu hrvatsku književnost.
– Oliver Jukić nas uvjerava da zavičaj, prostor malih gradova koji se čini perifernim i rubnim nije ništa manje važan u odnosu na velike gradove. Kratka priča živi od iskušenja sažetosti. Važnost ovih priča je to što one kronološki zauzimaju daleko veći životni prostor, no u samo 5 do 10 stranica na jedan izuzetno poetičan način pronalaze mogućnost ispričati priču koja pripada prošlosti, – rekao je Mićanović.
Urednik smatra kako Jukićevi likovi vjerojatno nisu junaci nego su prije anti-junaci, ali način na koji on piše se prepoznaje upravo po onome što im se događa u tom nasilju gdje su oni žrtve povijesnih okolnosti za koje nisu ni na koji način odgovorni. Ističe kako Jukić piše sa sigurnošću, sa željom da u svakom trenutku vlada pričom, da svaki detalj učini presudnim i važnim.
Koliko god nam se činilo da ova knjiga govori o prošlosti, da govori o povijesti koja je prošla, znamo da figure nasilja, neslobode i stradavanja žive jednako i danas, samo su nam možda toliko blizu da ih ne vidimo pa mislimo da se to događa nekome drugome.
Nakon što su glavni akteri promocije objasnili značaj ove knjige, članovi Gradskog amaterskog kazališta „Leo Srdoč“ Slatina su za sve posjetitelje pripremili jednu malu scenu iz priče „Crtice iz života klesarskog naučnika“ koju su odglumili za sve gledatelje, a koja će im zasigurno biti dobra praksa za listopad kada kazališna skupina planira po prvi puta stupiti na scenu.
Nakon njih je Danka Gojić Kajzer pročitala priču „Marlboro“ koja je inspirirana djelom „Sarajevski Marlboro“ Miljenka Jergovića.
Što se tiče planova za budućnost, Jukić je istaknuo kako mu je trenutno glavna preokupacija kazališna predstava koja je planirana za listopad, a nakon toga će duge, zimske večeri biti rezervirane za pisanje nekih novih priča. No zasigurno će još dugo pisati u Slatini i o Slatini.
Jukić je ovu književno-glazbeno-kazališnu promociju svoje knjige zaključio na isti način kao i što ju je otvorio – glazbom kojom se bavi još od srednje škole, a koja mu je uz nogomet i književnost još jedna velika ljubav.
(Tekst i foto: Nikolina Mažar)
