Odlazak legende
Dugo će se pamtiti igračka karijera Danijela Pranjića, njegove sjajne igre u gigantu Bayernu i hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, a još duže pamtit će se njegov jučerašnji (24.6.) oproštaj od sporta koji mu je dao sve. Oproštaj dostojan takve igračke i još više ljudske veličine koji mu je priredio njegov intimus i vjerni pratitelj još od njegovih prvih nogometnih koraka Tonino Rađenović doajen sportskog novinarstva, a ujedno i čelni čovjek Udruge i portala 33515 koja je stajala iza tog jučerašnjeg veličanstvenog spektakla.
Što su Orahovici priredili Tonino i Pranja pričat će se još godinama, možda i puno duže… Događaj pripreman mjesecima bio je obojen humanitarnom notom koja je i bila jedini Pranjićev uvjet da se krene u realizaciju ovog gigantskog projekta. Petar Špeh ime je desetogodišnjeg dječaka kojem je potrebna velika pomoć za daljnje korake pri njegovom liječenju, a jučer je Orahovica zajedno sa svim tim tisućama ljudi otvorila srce i pomogla Petru i njegovim roditeljima da krenu u taj veliki pothvat.
Rijeke ljudi slile su na Papukov stadion. Nije to bila samo klasična prijateljska utakmica. Mislilo se na baš svaki detalj, a vjerujemo da su nakon viđenog i Pranjićevi prijatelji sa zelenog travnjaka bar na trenutak pomislili ”zar je ovo moguće?!”. A bilo je tu takvih igračkih veličina koje definitivno zaslužuju takav oproštaj, ali koje nemaju svog prijatelja i vjernog pratitelja kao što ga je imao i uvijek će ga imati Danijel u Toninu. Zbog navedenog dvojca Orahovica je jučer bila neosporni centar cijelog nogometnog globusa. Mažoretkinje, pompozni izlazak zvijezda utakmice pod špalirom zajedno sa budućnošću nogometa, točnije sa klincima orahovačke nogometne akademije, fotografiranje od strane čak 15 medijskih kuća, svečano uručivanje darova Danijelu Pranjiću od kojih je jedno bilo županijsko priznanje uručeno od strane župana Igora Androvića. Sve je to bio samo uvod u nogometno-humanitarni spektakl.
A nogomet? Baš u skladu sa vremenom i renomeom. Naime u prvom poluvremenu Pranjić i prijatelji pokazali su zašto su bili nogometni kraljevi svog vremena. Iz tog silnog arsenala talenta stiglo je nekoliko vrhunskih akcija iz kojih su neumoljivo kažnjavali veterane orahovačkog Papuka. Niko Kranjčar je lucidnošću i jedinstvenom kontrolom lopte oduševljavao publiku. Ivica Olić je i dalje ”bure baruta” koje bi i danas bilo pojačanje svakom prvoligašu, a Vedran Ćorluka je stilom igre pokazao da žali što mu treneri i izbornici nisu dali više prilika da pokaže i svoje sjajne ofenzivne vrijednosti, a u koje su se jučer mogli uvjeriti brojni posjetitelji stadiona Papuka. Ivan Bošnjak nije imao milosti za domaćine utrpavši im tri laka komada, a niti Olić s dva gola nije puno milostiviji. Uslijedio je zatim odlazak na odmor i ulazak u teren tisuće djece, ali i roditelja, željnih fotografiranja sa zvijezdama utakmice. Tako bivši reprezentativci ne da nisu imali niti sekunde odmora već su morali raditi i ”prekovremeno”. Taj slatki posao nisu mogli odbiti no ipak je službeni spiker morao pozvati publiku da napusti teren kako bi se utakmica mogla nastaviti. A u nastavku ipak druga slika. Slika neizbježne nogometne stvarnosti okršaja godina gdje uvijek mladost vodi glavnu riječ. Tu samo talent ipak nije dovoljan. Naime orahovački super spremni mladci prve momčadi nisu imali milosti za ipak nedovoljne trkačke kapacitete svevremenskih super zvijezda hrvatskog nogometa. Slatinčanin u dresu Papuka Marin Zdelar nezadrživo je prodirao po krilu. Tu ni jedan Schildenfeld, ali ni Hrvoje Vejić nije mogao ništa, a u zvijezdu spektakla promovirao se Petar Špoljarić čak tri puta razoružavši bivšu obranu Vatrenih predvođenu vratarima Runjeom i Lončarićem. S druge strane terena najveće je ovacije nakon gola pokupio Enes Bešlagić vječno nasmijani dobroćudni čovjek za kojeg se poput magneta lijepilo stotine ljudi i djece. A onda je krenula igra brojeva i simbolike. Upravo je Bešlagić zamijenio Danijela Pranjića, ali samo na kratko, tek toliko da bi se stigao presvući i na sebe posljednji put navući dres omiljenog kluba iz kojeg je krenuo na svoj fascinantni nogometni put – dres orahovačkog Papuka. Prvo je pomno organizirana spektakularna bakljada vizualno najavila odlazak legende, a onda su nekih desetak minuta prije kraja na teren zakoračili – tamburaši(!?). Njima se u društvu svoje obitelji pridružio čovjek zbog kojeg su se svi još jednom okupili u Orahovici – Danijel Pranjić. 
Ti trenuci kada je Danijel krenuo s obitelji lagano koračati prema tribinama i zahvaljivati navijačima na svemu nisu mogli ostaviti nikoga ravnodušnim i krenule su suze. Kulminacija svemu stigla je kada se Pranjić zaustavio kod obitelji Špeh i svog najvatrenijeg navijača desetogodišnjeg Petra. Pljesku i ovacijama nije bilo kraja čak niti kad su svi shvatili da je tim činom okončana jedna prekrasna nogometna priča zvana Danijel Pranjić. Treba li uopće spominjati da je nakon toga teren bio preplavljen svima koji su još jednom željeli reći hvala Danijelu i njegovim prijateljima, a koji su još jednom pokazali svu svoju veličinu ne odbivši fotografiranje koje je potrajalo još do duboko u orahovačku nezaboravnu noć…
Pranjić i prijatelji 5
Papuk 3
Pranjić i prijatelji: Runje, Pokrivač, Živković, Klasnić, Liović, Špehar, Olić, Grabovac, Veić, Babić, Musa, Ćorluka, Schildenfeld, Kranjčar, Bešlagić, Egert, Bošnjak, Andričević, Lončarić, Pranjić.
Papuk veterani: Šarko, Gmaz, Šahinović, Škulj, Sobodić, Kujavić, Grgurić, Muselinović, Smodiš, Maha, Kubaček, Rogač, Smiljanić, Delić, Špoljarić, Delić, Ivanko, Čuraj, Lenard, Pavoković, Baltić, Andrović.
Papuk seniori: Mahaček, Z.Špoljarić, Zeman, Šantić, Patača, Čavić, P.Špoljarić, Bušljeta, Podboj, Grosl, Mataija, Knežević, Yahya, Zdelar, Rukavina, Mađaš, Dijanešić. Treneri: Zoran Mandić i Saša Tir. Fizioterapeut: Edin Šahinović
Suci: Siniša Ličinić, Saša Ličinić, Mario Nađ
Damir Jukić
