Obilježena 77. godišnjica oslobođenja Podravske Slatine
Danas je u Slatini u organizaciji Udruge antifašističkih boraca i antifašista Slatine održana svečanost obilježavanja 77. godišnjice od oslobođenja Podravske Slatine.
Prije samog centralnog skupa, delegacija organizatora položila je vijenac ispred zajedničke partizanske grobnice na gradskom groblju u Slatini, a zatim je nakon intoniranja himne i minute šutnje za sve žrtve fašističkog terora i slobodne Hrvatske, održan prigodan program ispred spomenika žrtvama fašizma pokraj zgrade Pučkog otvorenog učilišta. Također, vijenci su položeni i na toj lokaciji, kako od strane domaćina, a tako i od strane antifašističkih udruga iz Orahovice, Daruvara, Virovitice i Bjelovara.
Svečanost je došao uveličati osobno i bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, također položivši vijenac i poklonivši se žrtvama antifašističke borbe. Riječ je dobio dr Petar Kavgić, koji se još uvijek dobro sjeća svojih dječačkih i nimalo lakih vremena pojave vihora rata nošenih fašističkim silama, ali i zajedničkog otpora i ustanka svih naroda i narodnosti s ovih prostora, Hrvata, Srba, muslimana, Nijemaca, Mađara, Čeha, Slovaka, Roma, Židova,… Žao mu je što danas mladi sve manje znaju o toj antifašističkoj borbi bez koje, kako je rekao, Hrvatska nikad ne bi vratila svoju Dalmaciju, Istru, Međimurje i Baranju.
O borbama koje su vodile u tadašnjoj Podravskoj Slatini 25. i 26. rujna 1944. kada je i došlo do konačnog oslobođenja, govorio je Vladimir Jurić, predsjednik UAAB-e Slatina, dotakavši se i pitanja opstojnosti antifašizma u okvirima današnje države i društva, koje je naglasio završnom upitnom rečenicom – “Pitam sebe, ali i pitam i vas ovdje: Jesmo li stvorili državu i sistem u kojem se bolje, slobodnije, demokratskije, kvalitetnije živi? Želim vjerovati da je život i da su ideali za koje su se borili mnogi časni, pošteni ljudi i borci narodnooslobodilačkog rata moguć i ostvariv u današnjoj slobodnoj i demokratskoj europskoj Republici Hrvatskoj”.
I bivši predsjednik, Stjepan Mesić, održao je govor prožet upozoravajućim signalima državi za sve ono što se događa u današnjem društvu ciljajući pri tome u smjeru bujajućeg nacionalizma. Spominjao je i često prakticiranje nepoštivanja Ustava RH, zatim miješanja politike odnosno vlasti u rad Crkve i Crkve u državna pitanja, što po njemu treba jasno i odlučno razdvojiti, davši za primjer aktualnu situaciju iz Crne gore – što se događa ako dođe do prelaska tih granica. Pričajući o aktualnom nacionalizmu, navodeći neprimjerene povike koji dolaze sa stadiona, ne kriveći pri tome te mlade ljude koji ih uzvikuju, već državu koja ništa ne poduzima po tome pitanju educiranja istih. Ljuti ga i to što država, umjesto da radi na otvaranju novih radnih mjesta, silne snage ulaže u smjeru, po njemu zbog svog stava i privrženosti NDH, itekako upitne beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca, ali i u smjeru tko će biti predstavnik Hrvata u Bosni i Hercegovini, lagano pri tome oplevši po moralnim i ljudskim vrijednostima Dragana Čovića.
Damir Jukić
