Nemojte živjeti s boli, posjetite Osmijeh Tine Jeđud

Prije godinu dana (12.4.2021.) u samom centru Slatine zaživio je Osmijeh. U prekrasno uređenom prostoru ”osmijeh” na lice mnogima je vratila Tina Jeđud vlasnica ovog nadaleko prepoznatog obrta za rehabilitaciju.

Tina Jeđud je magistra fizioterapije koja voli i živi svoj poziv. Trinaest je godina prošlo od kada je zakoračila u te vode, a već sedam godina samostalno vodi obrt Osmijeh. Baš kao što svijet oko nas ubrzano evoluira na svim poljima, tako je i fizioterapija brojnim istraživanjima i novim spoznajama otišla poprilično daleko. Napredak te grane medicine uvelike olakšava život mnogima, posebice onima koji se spletom raznih nes(p)retnih okolnosti suočavaju s postoperativnim rehabilitacijskim razdobljem. Znanost i medicina ruku pod ruku suvereno koračaju iz dana u dan, a s njima i uvijek nasmiješena Tina. Uz sve dnevne te uvijek posebno slatke obiteljske obveze, te primarnu dužnost pružanja za normalan život neophodnih tretmana, ona i redovito ulaže u sebe i u svoje dodatno educiranje.

Na početku ovog razgovora Tina je željela nešto posebno razjasniti odnosno naglasiti  – Kad se radi o ljudskom tijelu, ljudi masažu smatraju luksuzom.  Masaža je ugoda, a ono što našem tijelu treba u smislu balansa odnosa između kostiju, živaca, muskulature, probavnog  i respiratornog sustava, to je nešto što je potreba –  to nije luksuz. Ne treba trpiti bol!

Ljudi nisu svjesni činjenice da im se može pomoći. Jako često čujem – ”normalno je da me boli, to mene već 10 godina pati …”. Primjera radi. Prije dva tjedna mi je došao čovjek koji je prije 9 godina pao s ljestava s 3 metra visine. Pao je na trticu i polomio kralješke na 12 mjesta, srećom, bez pomaka. Nije mu bio potreban operativni zahvat, samo strogo mirovanje. Došao je kod mene žaleći se na probleme s vratnom kralježnicom. Rekao je da to nema veze s njegovom prijašnjom ozljedom, njega sada boli vrat, pa ako ikako mogu da mu posložim taj vrat. Donji dio leđa (lumbalna kralježnica) i vratna (cervikalna) su itekako povezane, i nema veze što se ta ozljeda dogodila prije 9 godina. I da, tome se može pomoći. Takvim problemima je jako nezahvalno prilaziti kroz kiropraktičke tretmane jer kost kad cijeli zacjeljuje onako kako je organizmu u tom trenutku logično, ne po linijama kako smo mi to zamislili. Ali, ako se radi tretman na mekim strukturama (mišići, živci, ovojnica mišićnih vlakana), na tlaku unutar prsnog koša, abdominalnog dijela, na zdjeličnom dnu, ako izbalansiraš mišiće u ključnim regijama, automatski mijenjaš posturu i samim tim utječeš na vrat. Na kraju uhvatiš vrat i samo zaokružiš priču. Ako vas nešto boli, uvijek treba pitati i tražit stručnu pomoć. Tražiti i pitati fizioterapeute koji su informirani, koji rade manualne tehnike, i znaju u kojem će pravcu usmjeriti taj pregled odnosno terapiju. Bude mi žao kad čujem da ljudi misle da im nema pomoći. Osim tretmana koji će svakako pomoći, uvijek svima ukazujem i na potrebe mijenjanja nekih životnih navika (prehrana, fizička aktivnost, aktivnosti svakodnevnog života) kako bi se izbjegle ponovne komplikacije. Na žalost, mnogima je to teško učiniti pa mi se neki problemi iznova vraćaju. Super je što možemo smanjiti bol, povećati opseg pokreta, što više ne moraju piti šaku tableta dnevno no bez vlastitog ‘žrtvovanja’ ponekad je jako teško napraviti trajnije rezultate.

Nova tehnika koju učim i pratim je P-DTR. Radi se o tehnici koja spaja stanice sa stanicama (receptore). Naši ligamenti u cijelom tijelu, tetive, zglobne čahure, mišići, koža, potkožje, dlake, svi imaju receptore. Ti receptori poput njuha, vida i sluha, pamte određene podražaje. Na primjer, kad uganeš gležanj tijelo izbjegava kontakt s tim gležnjem jer zna da će doći do boli. Isti ligamenti, odnosno njihovi receptori zapamte da ih je boljelo, a oni su povezani s nekom muskulaturom. U trenutku akutne boli automatski odgovor je inhibicija (isključivanje) iste. Kroz vrijeme u tu muskulaturu vratit će se neki potencijal, snaga, ali i dalje to nije pun kapacitet. U tom slučaju mišići pomagači (sinergisti) preuzimaju ulogu onih koji ne rade, ili rade slabije i zapravo obavljaju i svoj i tuđi posao. Cijelo tijelo u tom stadiju kompenzira i onda dođe do trenutka da tijelo više nema kapaciteta za kompenzacije jer je preopterećeno. Svi mi jedemo nešto što nam dođe da jedemo, a ne ono što nam treba u nekom trenutku. Pijemo kad nam se pije, pušimo kad nam se puši, spavamo koliko stignemo i tako također kompenziramo. U isto vrijeme fizički smo aktivni ili neaktivni, i tu organizam stvara kompenzacije, pokušava se s tim nositi. Onda imamo stres koji je strašno ”popularan”, ali je činjenica da i emocionalno stanje utječe na naše opće stanje. Kad sve zbrojiš imaš masu ladica u toj svojoj glavi koje imaju primarni problem i hrpu kompenzacija koje žele pomoći tom problemu. U trenutku kad dođe do prekapacitiranja, znači kad mozak više nema snage nešto iskompenzirati, pojavljuju se bolovi. Pojavljuju se tegobe sa želucem, vrtoglavicom, šumovima u ušima, tendinitisi, bolovi u prsima nepoznate etiologije, masa različitih problema. Posao jednog terapeuta bi bio da nađe primarne probleme od svih tih silnih kompenzacija i isključuje ih. Da ponudi organizmu novu mogućnost kompenzacija. Tijelo je savršen stroj za kompenzacije. Uvijek kompenziramo, to je naša životna konstanta. Stoga treba tijelu dati novog kapaciteta. Neke stvari izbalansirat, neke maknuti, i dalje ideš još jači.

P-DTR se bazira na velikom broju mišićnih testova. Traže se odgovori mišića na zadani otpor. Postoje načini na koje mišić odgovora ako je zdrav – normoton, ili ako je hiperton ili hipoton odnosno prejak ili preslab. Prve odgovore gdje započeti sa testiranjem dobiješ od same osobe (iz anamneza), te iz vizualne procjene samog načina hoda, kretanja osobe kojoj je potrebna intervencija. Onda ideš redom i testiraš. Kad testiraš mišiće napraviš bilješke i ”kombiniraš” gdje sve možeš dobiti traženi uzrok. U principu spajaš kockice i po malo mijenjaš stanje. Ponekad s jednom tehnikom uopće ne možemo ostvariti cilj, zato što je svako tijelo drugačije. Radiš i vidiš da se ništa ne mijenja, isti je tonus mišića, pa mijenjaš pristup… Iz tog se razloga konstantno educiramo te sad radimo već šest različitih tehnika. Za svaku od njih je bilo potrebno učiti i marljivo raditi bar godinu i pol, tri, dvije i pol. Zato sada u većini slučajeva kroz 3 do 4 tretmana riješimo ili umanjimo problem. Zašto kažem umanjimo? Ponekad je problem strukturalan, recimo, nešto okošta, u toj situaciji možeš olakšati, čovjeku bude 70-80 posto bolje, on je sretan jer ga manje boli, drugačije se kreće, ali ti znaš kao terapeut da još uvijek postoji onih 20-30 posto koje nisi stisnuo do kraja jer ne možeš, jer je problem strukturalne prirode. Uvijek znaš gdje ti je granica. Kod kojeg tijela što možeš, a što ne. Što više učimo to više tražimo još opcija, još informacija…

Tijelo uvijek teži balansu i funkcionalnosti. Primjer. Ako smo mi šator. Metalna konstrukcija je kostur, tenda su mišići, ligamenti, tetive. Ako je tenda na jednu stranu zategnuta jače, automatski i konstrukcija odlazi u tu stranu.  A taj ”nakrivljeni” šator može uzrokovati puno toga. Migrene, bolna ramena, vrtoglavice, probleme karpalnog kanala, reumu, skoliozu, ishialgiju, bolna koljena, dorzalgije, tegobe vratne kralježnice… . Svemu tome MOŽE SE pomoći – naglašava Tina Jeđud. S Tinom u Osmijehu radi i mlada fizioterapeutkinja Ana Šafranko za koju je ”šefica” imala samo riječi hvale, opisujući je kao izvrsnu stručnjakinju u svom polju djelovanja, također željnu novih znanja koja nikad ne odustaje tragajući i pronalazeći uvijek sva moguća dostupna rješenja problema. Tina i Ana primijenit će sve dostupne tehnike kako bi vam olakšale, ali i riješile čak i višegodišnje tegobe. Tako će prema potrebi i analizi upotrijebiti manualne tehnike poput Bowena, Emmeta, Kaltenborna, miofascijalne relaksacije, P-DTR-a, mišićne akupunkture, tretmana ožiljkastih tkiva, te iste terapije potkrijepiti tjelovježbom vođenom po Coordinative locomotor trening konceptu, DNS-u…

Zašto život provesti u boli? Učinite mali korak ka velikoj promjeni u Vašem životu. Za početak otvorite vrata Osmijeha u prizemlju zgrade na adresi Trg svetog Josipa 9/A. Tamo će vas u decentno uređenom modernom rehabilitacijskom centru dočekati Tina i Ana, a možda i Tinin suprug Ivan koji će vas ljubazno uputiti  i informirati o svemu što vas zanima.

Damir Jukić