Nastavlja se slatinska rukometna bajka!
Novu stranicu u knjizi velikih uspjeha slatinskog rukometa i sporta uopće ispisala je večeras jedna od najdarovitijih generacija Rukometnog kluba Slatina. Pao je Osijek i Slatina je u odabranom društvu preostalih 8 ponajboljih hrvatskih klubova.
Utakmica infarktna ne baš preporučljiva za konzumaciju osobama slabijeg srca. Mada kako su Slatinčani otvorili utakmicu i bez ikakva straha ušli u kosti protiv momčadi iz samog vrha prve lige već na prvu stekli smo dojam da je čudo itekako moguće. Nakon što su gosti nekoliko puta vraćali rezultat u egal u 10.minuti vratar Frajhaut po prvi puta kažnjava osječki pokušaj igre bez vratara i odvodi Slatinu na plus dva. Od tada domaćini u šahovskoj partiji konstantno održavaju rezultatsku prednost koja je u jednom trenutku otišla i na plus četiri. Bez obzira što se taj trend održao i u nastavku konstantno je nad ambicijama domaćina visjela prijetnja da su s druge terena nemjerljivo iskusniji protivnici koji imaju moć vratiti se u gotovo svakom trenutku. Uzgred Osječani su u Slatinu došli produžiti svoj nevjerojatan niz od sedam uzastopnih pobjeda no ovog puta naletjeli su na pretvrdu kost. Nakon brojnih pokušaja da uhvate Slatinčane na krivoj nozi uspjeli su gosti u tom naumu u 47.minuti kada su konačno ponovno uhvatili priključak (23:23), ali i motivirajući moment s kojim su, barem je tako izgledalo, bili na pravom putu da totalno psihički razoružaju svoje hrabre domaćine. A samo tri minute ranije Slatina je živjela najljepšu bajku. Na semaforu je za utakmicu ove razine bilo velikih plus tri za domaćine, sve je išlo po zacrtanom planu, a onda je na podu ostao ležati Lovro Frajhaut, jedan od glavnih inženjera na gradilištu završnih radova ovog grandioznog sportskog pothvata. Tada je sa svojih nepunih 16 godina njegovo mjesto među vratnicama zauzeo Nikola Brnada. Uz spomenuti osječki nezadrživi nalet i Lovrin odlazak s terena na rukama suigrača bila je to slika koja definitivno nije ulijevala povjerenje. Na svu sreću tu crnu slutnju pokazavši još jednom odliku samo najvećih momčadi, da podignu glave kada to nije nimalo lako, odagnali su fantastični Slatinčani spremno dočekavši samu završnicu i pakleni posljednji dvoboj. Baš kao u najpoznatijem filmskom duelu Sergia Leonea i ovaj se, samo bez dramatične glazbene podloge već sa čistim nepatvorenim emocijama igrača i trenera, razvukao na dobrih desetak minuta koje su trajale kao vječnost. Potezali su i jedni i drugi, neki hici nepogrešivo su pronalazili svoju metu, a neki pak na očaj direktnih aktera baš i ne. U tom visokobudžetnom trileru malo po malo glavnu ulogu preuzimao je spomenuti golobradi mladić na vratima Slatine Nikola Brnada. Tri minute prije kraja imala je Slatina plus dva i napad, i opet su se snažni gosti odbili predati. Pretposljednji kadar ispunio je Lukac golom za 30:29, a u posljednjem lopta je uz još dobrih tridesetak sekundi do kraja bila kod Osječana. Bio je to za sve simpatizere Slatine najduži napad svih vremena. Trajala su brojna dodavanja Osječana cijelu vječnost, ponovno su aktivirali i sedmog igrača, marljivo strpljivo gradili put za siguran šut i izjednačenje i konačno ga dočekali… u rukama nevjerojatnog Brnade s pogledima nevjerice prema slatinskim igračima i njihovom pobjedničkom trku u veliki zajednički zagrljaj. Slatina je u četvrtfinalu Hrvatskog kupa!
Hrvatski kup
1/8 finala:
RK SLATINA 30 (15)
RK OSIJEK 29 (12)
SLATINA Dvorana SŠ Marka Marulića. Suci: Nikola Knežević i Dalibor Tunuković (oba Vrpolje)
SLATINA: Frajhaut 1, Horvat, Fazekaš, Repić 4, Berkec, Baćani, Bot, Brnada, Dragojević 1, Butorac 1, Čurić 6, Lisinski 3, Hankić 8, Mataija, Bočkaj, Lukac 6. Treneri: Biljana i Viktor Frajhaut
OSIJEK: Horvat, Carević, Zrno 11, Ćuić, Bošnjak, Vuković 3, Carević, Babić 4, Jakobović 1, Mandić 2, Pleše 3, Ninaj, Vukušić 5, Pavlović, Goluža, Mudrovčić. Trener: Dag Kovačević
Damir Jukić
