Mjesec muzejskih tajni u Zavičajnom muzeju Slatina: Treći ciklus predavanja pod nazivom „Naj Naj“ u ozračju 40. obljetnice Muzeja

Ciklus Muzejske tajne pokrenut je prije dvije godine s ciljem proslave godišnjice osnutka Zavičajnog muzeja Slatina. Osnovna misao ovih predavanja je publici približiti predmete i priče o njima ali jednako tako i zainteresirati sve prisutne na očuvanje materijalne i nematerijalne baštine na širem slatinskom prostoru.
Kao i prijašnja dva ciklusa i ovogodišnji je okupio znatiželjnike koji su došli „upiti“ nova znanja i tajne koje su za treći ciklus pripremili slatinski muzealci.

Rođen za ovaj posao, kustos Zavičajnog muzeja Slatina Srđan Đuričić na misteriozan način, vještinom vrsnoga pripovjedača, dotaknuo je dušu svakog posjetitelja te mu prenio još nekoliko muzejskih tajni.

No prije toga podsjetio je na protekla dva ciklusa kroz koja su posjetitelji mogli čuti priče o zanimljivostima vezanim uz muzejske predmete slatinskog Zavičajnog muzeja, od slike Zore Pul., srebra obitelji Freytag, priče o predmetima sladojevačke ciglane, povelje, do priča o kostima, židovskoj zajednici, putovanju jedne knjige i svima nam poznatoga hajduka Čaruge. 

– Svi mi smo svjedoci kako kulturna baština postaje ponekada u određenim uvjetima ugrožena kategorija. Bilo da je riječ o prirodnim čimbenicima, socio-ekonomskim ili pak političkim promjenama, baština nestaje. Baštinske ustanove, među kojima su svakako muzeji, predstavljaju čuvare te iste baštine ali i medij kroz koji baština progovara, – istaknuo je Đuričić te podsjetio kako je Zavičajni muzej Slatina kroz svoje djelovanje sačuvao brojne predmete od propasti.

– Ovogodišnji ciklus predavanja koji smo nazvali „Naj Naj“ ustvari je refleksija na sve ono što smo sačuvali. Ove godine naša ustanova obilježava 40 godina od osnutka, a u tom je periodu kroz ruke kustosa, tehničara, preparatora, fotografa prošlo više od 13 000 muzejskih predmeta, a koji su obilježeni tragom naših ruku postali svjedoci prošlosti, – dodao je Đuričić te svoje prvo predavanje ovogodišnjeg ciklusa o naj, naj zagonetnim predmetima započeo superlativima koji se mogu prepoznati kroz njihovu važnost, funkcionalnost, starost ili pak estetiku, te ih okarakterizirao kao najneobičnije i najčudnije.

Otkrivši tri predmeta koji po svojim oblicima ne odaju na prvu njihovu izvornu ili funkcionalnu ulogu te bi rekli da je riječ o „dosadnim“ predmetima, oni ipak kriju po jedan dio itekako zanimljive slatinske priče. 

Prvi i najneobičniji predmet datira iz 30-ih godina 20. stoljeća i potječe iz Berlina.

– Naši stariji posjetitelji možda mogu prepoznati njegovu izvornu funkciju, dok mlađe podsjeća na hobotnicu, – istaknuo je Đuričić te otkrio kako je riječ o profesionalnom frizerskom sušilu za kosu poznatijem kao hauba.

Predmet je u muzej došao preko starim Slatinčanima poznatoga brice Ivice Novakovića iz Kozica, a koji je predmet 1997. godine pribavio od frizerke Vere Ambruš iz Slatine. Ta ga je informacija potaknula na priču o slatinskim frizerima istaknuvši kako na žalost nema podataka tko je prvi upisani frizer, ali je zato poznato da je 1905.  godine na prostoru kotara Slatina službeno upisano 7 brijačnica.
Koliko je dugo prvi zagonetni predmet bio u upotrebi također je nepoznato, a samo se može pretpostaviti čije su sve glave bile ispod njega u nadi da je svaka ostala čitava s obzirom na upitnost sigurnosti ove haube.

Iz Njemačke od kuda je potekao prvi, priča o drugom zagonetnom predmetu odvela nas je još dalje, na prostor Afrike.

I njegova funkcija s našeg kulturološkog pogleda je neobična. Riječ je o posudi za skladištenje tekućine Kibuyu, koja je u Muzej došla zahvaljujući donaciji supružnika Kelemen 2012. godine.

Sam predmet uspomena je Milka Kelemena na putovanje u Keniju u kojoj je boravio 70-ih godina 20. stoljeća, a iako dostupan za razgledavanje u njegovoj spomen sobi posjetiteljima i dalje predstavlja zagonetku.

Predmet je pripisan narodu Massai čija je osnovica gospodarstva stočarstvo, koje se direktno odražava i na prehrambene navike. Uz sirovo meso zajednica koristi mlijeko i goveđu krv, a ovaj je predmet služio za njihovo skladištenje.

Ovaj reprezentativni primjerak posude Kibuyu napravljen je od afričke tikve izdubljene, obšivene kožnim remenima za nošenje i ukrašene raznobojnim perlicama u stilu raznobojne i bogato dekorirane nošnje naroda Massai.

Svojom pričom kustos Srđan Đuričić nas je iz Afrike, preko srednjeg vijeka ponovno vratio na naše prostore gdje nas je oblikom trećeg tajnovitog predmeta zavarao na trenutak da je također riječ o posudi za skladištenje, no riječ je bila o predmetu izrađenom od keramike koji se naziva mamasti ili lukovičasti pećnjak. Pomislivši da je služio za pečenje nečega opet smo se prevarili.

Naime ovaj predmet odvodi nas u vrijeme srednjeg vijeka, točnije u prostore srednjovjekovnih utvrda ili bogatijih obiteljskih objekata, a svjedoči o sustavu grijanja objekta. Ovakav oblik pećnjaka sastavni je dio srednjovjekovnih kalijevih peći, a njegov zanimljiv oblik ustvari je pokušaj keramičara da stvori što veću površinu iz koje toplina može isijavati.

Primjerci kojima raspolaže Zavičajni muzej Slatina pronađeni su na prostoru današnjih naselja Sopje i Voćin gdje su pronađeni i reprezentativni, glazirani pećnjaci ukrašeni različitim motivima a koji su bili rezervirani isključivo za visoko plemstvo.

– Iako ovo nisu jedini najneobičniji predmeti u Zavičajnom muzeju Slatina, njihova forma i upotreba skrivena ispod nadasve zanimljivog dizajna bila je primjer kako naizgled nešto jednostavno može biti intrigantno i vrijedno pažnje i divljenja, – zaključio je kustos Đuričić.

(mf, ZMS; Foto: Mihaela Feldi)