LAG Marinianis “Priče sa sela”: Život na selu je nezamjenjiv – OPG Gado

Na području Slatine i okolice djeluje velik broj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji se bave uzgojem i proizvodnjom kultura i proizvoda koji uspijevaju na našem području. S Lokalnom akcijskim grupom Marinianis ostvaruju iznimnu suradnju koja unapređuje njihovu djelatnost. Zahvaljujući LAG-u Marinianis imamo priliku upoznati te ljude, obitelji, njihovu djelatnost i pročitati njihove priče.

Želje mladih ljudi u današnje vrijeme su velike i možda, pomalo i nedokučive. Većina njih odlazi u velike gradove da tamo gradi svoje živote. No, to nije slučaj s Mihaelom Gadom, mladim poljoprivrednikom iz Bakića. Mihael sa svojih 28 godina točno zna što hoće i upravo si takav život gradi i to ne u gradu već na selu, točnije u Bakiću.

Dočekao me na svome malom imanju s velikim i otvorenim osmijehom i tu kreće naša priča.
– Ovaj grunt su mi ostavili roditelji koji su poslije rata iz podstanarskog stana u Slatini doselili ovdje u Bakić. I oni su se pomalo bavili poljoprivredom. Imali su par koza i svinje za svoje potrebe i oko 3 ha zemlje na kojoj su sadili duhan. Tako da sam ja i odrastao kao dijete sa sela. Mislim da se tu i rodila ljubav prema zemlji i poljoprivredi, upravo od tih prvih dana – započinje Mihael svoju priču i nadodaje da su roditelji prije 15 godina i zasadili prvi nasad lijeske koji su mu kasnije ostavili. Naime, oni su se ponovo preselili u Slatinu, a Mihael je nastavio njihovu priču u Bakiću.

– Osnovao sam vlastiti OPG i saznao za potpore razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava. Želio sam zasaditi još nasada lijeske i nekako modernizirati poslovanje. Ostvario sam potporu za podizanje nasada lijeske i modernizaciju i unapređenje u poslovanju OPG-a. Tom potporom mi je omogućena kupovina sakupljača lješnjaka, materijal za ogradu i 400 komada sadnica lijeske istarske i rimske. Jako sam zadovoljan ostvarenom potporom jer mi je omogućila da proširim priču koju su moji roditelji započeli, a ja ju nastavljam – govori Mihael te mi objašnjava razliku između lijeske jer istarske su ustvari oprašivači rimskih da bi uopće bilo ploda. Onako kako sam ja amaterski shvatila bila je podjela na muške i ženske, na što smo se slatko nasmijali.

Mihaela u njegovom poljoprivrednom radu prati i njegova supruga Emica i sin David. Emica radi kao odgojiteljica, a David je tek prošao godinu dana.

– Supruga isto jako voli život na selu i sudjeluje koliko god može u svim radovima, a David još treba narasti, taman će moći za koju godinu ubrati prve plodove lješnjaka s ovih mladih sadnica – kroz smiješak nam govori Mihael te nadodaje da je velika želja njegove supruge da imaju konje, ali da je u ovom trenutku to neizvedivo jer iziskuje puno vremena i posvećenosti, ali to ne znači da su od te priče odustali.
Da bi u njihovom dvorištu ipak bilo životinja tu su kokice koje trčkaraju po dvorištu i ovce.

– Trenutno imam pet ovaca, ovna i osam šilježica. To su vam mlade ovce koje više nisu janjci, ali se još nisu ni janjile – stručno mi objašnjava Mihael te nadodaje da ih je ostavio kako bi povećao stado je bi se u budućnosti želio malo aktivnije baviti i ovčarstvom.

– Što da vam više kažem. Ja sam jako zadovoljan svojim životom i ne bi odavde otišao za ništa na svijetu. Ovdje na selu su ljudi drugačiji, život je sporiji, nema stresa. Svi se poznajemo, poštujemo i pomažemo si. Za mene i moju obitelj to je zadovoljstvo i sreća – završava svoju priču Mihael.

Moram priznati da sam ovim susretom naučila puno. Naučila sam razliku između istarske i rimske lijeske. Naučila sam razliku između ovaca i šilježica, a ono što me se posebno dojmilo je Mihaelova ljubav prema zemlji i životu na selu gdje gradi jednu lijepu priču sa svojom obitelji.

nm (Tekst i foto: Ratka Turk, Izvor: LAG Marinianis, sponzorirana objava)