LAG Marinianis “Priče sa sela”: Zemlja je bogatstvo – OPG Saša Vuković

Na području Slatine i okolice djeluje velik broj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji se bave uzgojem i proizvodnjom kultura i proizvoda koji uspijevaju na našem području. S Lokalnom akcijskim grupom Marinianis ostvaruju iznimnu suradnju koja unapređuje njihovu djelatnost. Zahvaljujući LAG-u Marinianis imamo priliku upoznati te ljude, obitelji, njihovu djelatnost i pročitati njihove priče.

Kad krenete od Slatine prema Čađavici širokom cestom kroz sela pogled vam zastaje na kućama ispred kojih, još kao nekad, stoje klupice gdje bakice, za lijepog vremena, sjede u sumrak gledajući tko prolazi i jedna drugoj prepričavaju dan.
Kraj svake kuće je voćnjak s autohtonim voćkama i pokojim retkom cvijeća.
Iza kuće se nazire štagalj koji priječi pogled na oranice i njive. Prolazite kroz ta sela i imate sliku o ljudima koji u njima žive…

Vozite se ravnom cestom i pogled vam seže u lijevu stranu gdje se sakrilo selo Vraneševci, koje možete vidjeti jedino ako se odvojite s glavnog puta.
Rekli bi da su Vraneševci zaboravljeno selo koje ima sve manje stanovnika, jer mladi odlaze u velike sredine, što “trbuhom za kruhom”, što zbog sadržaja i mogućnosti koje veći gradovi nude.

Vozeći se kroz Vraneševce zastajem pred kućnim brojem 77. Imanje koje nekako odiše životom i vidi se da u tom dvorištu postoje mlade ruke koje se brinu za kuću i okućnicu.
Na vratima me dočekuje Saša Vuković, visoki mladić sa širokim osmijehom.
Saša je od rođenja vezan za selo u kojem je odrastao.

– Još kao mali sam volio sa djedom ići na njive, gledati kako se to radi i sudjelovati koliko sam mogao. Isprva mi je to bila igra i znatiželja, a kasnije me interesiralo sve i rado sam sudjelovao u svim radovima od sjetve do žetve – započinje priču Saša čiji je djed tada imao 7 ha zemlje i uzgajao kukuruz, a on se, kao i sva djeca, volio igrati, no nije mu teško padalo s djedom i obitelji ići u polje i s veseljem je to radio. Saša smatra da ako se dobro organiziraš – sve se stigne.

Sašin otac je po struci stolar i oduvijek je bio zaposlen u svojoj struci, tako da je Saša kako je rastao vidio da netko mora odmijeniti djeda, ali on je to i želio.

– Volim ovo selo i puno mladih ne vidi prednosti koje selo nudi. Zemlja je neprocjenjivo bogatstvo. Priroda, čist zrak, mir, a najveća prednost je što možeš na toj zemlji puno toga uzgojiti. Pratiš put od sjemena do ploda i, naravno uz puno truda, imaš rezultate svoga rada – nastavlja moj sugovornik.

Saša je tako 2015. godine osnovao svoj OPG i čvrsto odlučio ići djedovim stopama. U početku je imao 4 ha zemlje i na njima je uzgajao različite kulture – kamilicu, pšenicu i kukuruz. Kako se krenuo samostalno baviti poljoprivredom, uzimao je sve više zemlje i obrađivao sve više.

– Ima jedna anegdota kada sam uzgajao suncokret. Taman je lijepo krenuo, ali ne možeš utjecati na prirodne sile, u mom slučaju “životinjske”. Divljač je zalutala u moje polje suncokreta i pojela mi 1/2 hektara. U tom trenu miješaju se i suze i smijeh. Radiš i trudiš se, a onda trud nestane preko noći. Pozitivna stvar u toj cijeloj priči je što sam nahranio divlje životinje, koje su očito bile gladne. I što sad, moraš se pomiriti s činjenicom da je sve moguće, da u svakom poslu ima uspona i padova na koje ti ne možeš utjecati i nastaviš gurati dalje – kroz šalu priča Saša.

Saša je 2019. godine počeo razmišljati o uzgajanju lijeske, ali za to mu je trebalo još zemljišta gdje bi lijesku mogao posaditi. Raspitivao se o sadnji i uzgoju lijeske i kada je njegovo razmišljanje postalo ozbiljna namjera saznao je za poljoprivredne mjere i odlučio prijaviti projekt.

– 2020. godine sam predao svu potrebnu papirologiju i moj zahtjev je usvojen, a projekt mi je ubrzo odobren. Sada je samo trebalo ispuniti kako je navedeno u projektu, ali to je sada onaj ljepši dio priče. Kupio sam zemljište, 500 sadnica lijeske koje sam zasadio. Zasađenu parcelu sam ogradio električnom ogradom sa solarnim napajanjem, tako da sada nema mogućnosti da među lijesku zaluta divljač. Kupio sam još novi malčer i polovni traktor, tako da sam si na taj način olakšao i poslove obrade zemlje gdje sadim i druge kulture (pšenica, soja, suncokret i kukuruz) – govori nam zadovoljno.

Saša je i otac i sa suprugom Majom odgaja malog Petra koji je još premali, ali doći će vrijeme kada će trčati kroz redove lijeske. Maja rado pomogne Saši kad mu zatreba i puna mu je podrška u svemu iako je u radnom odnosu.
Za ovog mladog poljoprivrednika je samo nebo granica jer nam priča kako želi u budućnosti obrađivati još više zemlje, kupiti novi traktor i mehanizaciju i nastaviti stopama svoga djeda.
A tko zna, možda će jednom Petar nastaviti posao na ovom obiteljskom gospodarstvu u lijepom malom selu Vraneševci na grudi svoj pradjeda.

nm (Tekst i foto: Ratka Turk, Izvor: LAG Marinianis, sponzorirana objava)