LAG Marinianis “Priče sa sela”: “Tu sam svoj na svome” OPG Medved

Na području Slatine i okolice djeluje velik broj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji se bave uzgojem i proizvodnjom kultura i proizvoda koji uspijevaju na našem području. S Lokalnom akcijskim grupom Marinianis ostvaruju iznimnu suradnju koja unapređuje njihovu djelatnost. Zahvaljujući LAG-u Marinianis imamo priliku upoznati te ljude, obitelji, njihovu djelatnost i pročitati njihove priče.

Svaki dan se suočavamo s činjenicom da nam mladi ljudi odlaze u velike gradove ili van Lijepe naše. To je osobito prisutno u selima ili prigradskim naseljima. Unatoč tome, ima svijetlih primjera koji vole ovaj naš kraj, ovu našu rodnu grudu i koji odlučuju baš tu raditi, privređivati i graditi svoju sreću. Jedan od njih je i Bakićanin Matej Medved, dvadesetčetverogodišnji mladić, koji sa svojom zaručnicom Lorenom marljivo radi na svom obiteljskom gospodarstvu.

– Odmalena sam volio raditi na zemlji i motati se oko traktora. Nitko me nije tjerao, meni je to jednostavno bilo urođeno. S devet godina sam se već uhvatio traktorskog volana, a s 11 godina mi na njivi nitko nije bio ravan – započinje Matej i objašnjava da su se roditelji oduvijek bavili zemljoradnjom i svinjogojstvom te da je logično bilo da i on krene tim putem.

Tada su uzgajali duhan, žito i kukuruz, a u dvorišnom prostoru su uvijek bile kokoši i svinje. Matejeva majka je tada imala OPG na kojem su joj pomagali suprug i dva sina. Kada je vidjela da su Matej i njegov brat Robert spremni za samostalni rad, 2018. godine je podijelila gospodarstvo i tako im omogućila da se osamostale. Unatoč podjeli, oni i dalje svi zajedno privređuju i obrađuju zemlju, ali je zemlja sad u mlađim rukama njenih sinova.
Matej tako obrađuje 7,5 ha zemlje. Veći dio je u obiteljskom vlasništvu, a manji u zakupu.

– Uzgajam pšenicu, suncokret, kukuruz i ječam, a tu je i svinjogojstvo jer ječam i uzgajamo za svoje potrebe. U početku sam sadio i duhan, ali budući da sam zaposlen jednostavno se nisam mogao nositi s tim jer je to jako zahtjevna kultura – napominje Matej te ističe da su mu mjere koje su mu omogućile ulaganje u svinjogojstvo i potrebnu mehanizaciju za proizvodnju hrane za stoku dale odličan start kao mladom poljoprivredniku. Ostvarenim mjerama je kupio 7 komada svinja za tov, novi malčer, novu tanjuraču, novi sjetvospremač, novi rasipač gnojiva i kultivator.

– Mehanizacija je potrebna svakom poljoprivrednom gospodarstvu. Ako se koristi, troši se i kvari. Meni su mjere dale takav vjetar u leđa i omogućile da unaprijedim rad na svom gospodarstvu i mogu vam reći da je s tim došla još veća volja za radom – ističe Matej te nadodaje kako mu je jako velika podrška i zaručnica Lorena koja, iako je zaposlena, pomaže koliko god može.

– Ne boji vam se ona ni teških vreća, ni lopate, a niti metle. Da vidite samo kako cijepa drva, bolje nego ja. Ma bez nje ništa – kroz osmijeh napominje Matej.

Matejevi planovi su da u budućnosti ima još više zemlje koju može obrađivati i da se u cijelosti posveti radu na svom gospodarstvu. S uživanjem priča o obradi zemlje i uzgoju kultura i svinja, pokazivajući mi slike. Prolazeći velikim seoskim dvorištem, unatoč lošem vremenu, osjeti se miris polja, živine, u stvari to miriši selo. A taj miris je nama Slavoncima najdraži.

Rečenica koju mi je Matej rekao na kraju razgovora: “Nikada ne bi nikuda otišao, jer tu sam rođen i tu sam svoj na svome”, možda ta rečenica nekima bude nit vodilja da uvide koliko smo bogati, samim tim što smo rođeni u toj našoj ravnoj, plodnoj i prekrasnoj Slavoniji!

nm (Tekst i foto: Ratka Turk, Izvor: LAG Marinianis, sponzorirana objava)